JOSIPU KUŽEU navodno nisu glave došli Arsenal, Auxerre ili pakao Poljuda, gdje nije uspio pobijediti uprkos igraču i golu viška, ali bi ga niz "maksimirske štenge" moglo otkotrljati neispunjenje stopostotnog učinka u mini ciklusu do famoznog 6. studenog u kojem ljubimca maksimirskog sjevera očekuje pet utakmica koje jednostavno mora dobiti.

Tko još vjeruje u to da mu je tako kratak rok dan kako bi predočio svoju "viziju" Dinamove budućnosti ili da bi gospodi iz salona podastro kolika mu još mrvica fali ne bi li Dinamo igrao u Europi i poslije Jesenskog Velesajma. Naravno, već slijedeće godine i naravno, pod Kužeovim vodstvom, jer Mamić samo što mu nije ponudio ugovor fergusonovskog roka trajanja i pod wengerovskim garancijama.

Nakon što se Dinamov space shuttle stropoštao poput dvomotorca za zaprašivanje usjeva, Barišić, koji u "buddy-buddy" dvojcu, kako kolega Krušelj prikazuje duet za kormilom Dinama, glumi Dannyja Glovera, preuzeo je ulogu Mela Gibsona (Mamića) i zapitao se: "Ima li pilota u avionu?"

Kada je odlučnim glasom i jedva susprežući ljutnju rekao "Nezadovoljni smo", bilo je jasno da Dinamov trener uživa potporu jedino kod onog dijela Dinamove publike koja se za Dinamom potuca u autobusima od Auxerrea do Splita, dok su mu gospoda menadžeri iz telekomunikacijskih kompanija, stranački dužnosnici, rančeri i ostali kravataši u lakiranim cipelicama koji se za razliku od navijača, na sjednice "boarda" i do lože voze limuzinama, zakrenuli prstom prema dolje.

Kuže mora Barišiću odogovoriti na slijedeće: kakav mu je profil igrača potreban za bolji rezulat u Europi, što mu je potrebno da bi do rezultata došao, a posebno je Barišić bio otrovan, ali i ozbiljan, kada se zapitao "da li momčad trenira dovoljno", dirnuvši tako u onaj najosjetljiviji dio trenerskih kompetencija.

Mamić je kasnije pokušao amortizirati  jačinu udara kojom je zapečačena trenerova sudbina i poteza kojim se Kužea stavilo u ponižavajuću situaciju da "senatorima" apsurdno dokazuje da je moglo bolje protiv Arsenala i Auxerrea tako što ultimativno mora pobijediti u Koprivnici i Šibeniku.

Ustvari, moglo je bolje, da se nisu kao pojačanja dovodili igrači kojima bi se trebalo zahvaliti i organizirati oproštajnu utakmicu, a pod novog Šukera javnosti prodavalo bezvoljnog Andersona, a prije svega da su igrači barem dio ratničkog mentaliteta i žestine pokazanih Musi, Careviću i Kovačiću, demonstrirali i u Auxerreu.

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Zvonka Alača možete pročitati na njegovom službenom blogu zvonkoalac.bloger.hr

Zvonko Alač