CRAIG GORDON, Cristiano Ronaldo, Guillermo Ochoa, Luka Modrić, Edin Džeko, Fernando Muslera, Manuel Neuer i Vozinha. Ovo su osmorica nogometaša starija od 40 godina prijavljena za Svjetsko prvenstvo 2026. U svim prethodnim izdanjima zajedno samo je sedam nogometaša u četrdesetima nastupilo na Mundijalu.

Što se u vrhunskom nogometu promijenilo posljednjih godina da sve više nogometaša može igrati na vrhunskoj razini i nakon 40. godine? Odgovor smo potražili kod prof. dr. sc. Igora Jukića sa zagrebačkog Kineziološkog fakulteta, jednog od najistaknutijih hrvatskih stručnjaka za kineziologiju, teoriju treninga i kondicijsku pripremu sportaša.

"Najveća promjena nije toliko u nogometu koliko u razumijevanju čovjeka, odnosno sportaševa tijela i ponašanja. Nekada se trening promatrao prvenstveno kao proces stvaranja umora, dok ga danas promatramo kao proces adaptacije i promjena. Današnji vrhunski nogometaš ne trenira samo sat ili dva dnevno, nego 24 sata dnevno upravlja svojim organizmom i brine o njemu.

Upravo je ta promjena dovela do produženja sportskog vijeka. Promijenila se i kultura vrhunskog sporta. Ono što je nekada bilo prihvatljivo ponašanje izvan terena danas je uglavnom zamijenjeno profesionalnim pristupom u svakom segmentu života sportaša", govori profesor Jukić.

Koliko je važna genetika, a koliko svakodnevna disciplina i sustavan rad?

Genetika određuje potencijal, ali način života i sportske pripreme određuju koliko će tog potencijala sportaš ostvariti. Simbolično možemo kazati da genetika puni oružje, ali okolina povlači okidač.

Bez povoljne genetike teško je dosegnuti sam vrh, ali bez discipline, sustavnog rada i kvalitetnog životnog stila ni najbolja genetika nije dovoljna za uspješnu sportsku dugovječnost. Disciplina tako postaje važnija od talenta.

Koji su ključni pokazatelji po kojima se vidi da stariji igrač još može igrati vrhunski nogomet?

Najvažnije nije koliko brzo ili dugo igrač može trčati, nego koliko često može ponavljati vrhunsku izvedbu. Tehnologija nam omogućuje da pratimo brzinu, eksplozivnost, kapacitet ponavljanja visokointenzivnih aktivnosti, kvalitetu oporavka i neuromuskularnu funkciju. No, često je najbolji pokazatelj sposobnost održavanja visoke razine sportske izvedbe kroz duže razdoblje bez značajnijih oscilacija.

Je li kod starijih igrača ključna potrošnja na utakmici ili oporavak između utakmica?

Oporavak postaje apsolutni prioritet. Sama utakmica traje 90 minuta, ali posljedice utakmice mogu trajati nekoliko dana. Mladi organizam bolje podnosi pogreške u oporavku. Stariji organizam više ne oprašta.

Nakon određene dobi ključna sposobnost više nije samo podnijeti jednu utakmicu nego podnijeti cijelu sezonu. Vrhunski igrači vrlo često pobjeđuju upravo zato što uspijevaju ostati svježi i zdravi kada drugi ulaze u stanje kroničnog umora.

Trenira li 40-godišnji veznjak poput Modrića bitno drukčije od 25-godišnjaka?

Temeljni ciljevi ostaju isti, ali se značajno mijenja doziranje podražaja. Radi se o dizajniranju pametnog stresa. Stariji igrači obično trebaju manje volumena, više individualizacije i preciznije upravljanje opterećenjem.

Trening postaje sofisticiraniji i precizniji. Ne radi se nužno manje, nego pametnije. Iskusni igrači vrlo dobro poznaju vlastiti organizam i znaju prepoznati kada treba dodatno opteretiti sustav, a kada ga zaštititi. Osim toga, vrhunski igrači danas imaju svoje privatne timove kondicijskih trenera, fizioterapeuta, nutricionista, psihologa i liječnika koji o njima brinu svakodnevno.

Može li se igrač u kasnim tridesetima i dalje fizički razvijati?

Može. To je jedna od najvećih zabluda u sportu. Pojedine sposobnosti mogu se unaprijediti i u kasnim tridesetima. Jakost, ekonomičnost kretanja, motorička kontrola i određeni aspekti brzine, a posebno brzina odlučivanja, mogu napredovati. Ono što se mijenja jest dinamika i opseg adaptacije. Cilj više nije maksimalni razvoj svih kapaciteta nego kontinuirana optimizacija onih koji najviše utječu na izvedbu.

Je li današnji nogomet, iako brži i intenzivniji, paradoksalno pogodniji za dulje karijere zbog bolje kontrole fizičkog opterećenja?

Upravo tako. Današnji nogomet jest fizički zahtjevniji nego prije 20 godina, ali je istovremeno mnogo bolje kontroliran. GPS sustavi, monitoring opterećenja, umora i oporavka, analiza izvedbe i individualizacija omogućuju preciznije upravljanje rizicima.

Paradoksalno, upravo zbog toga današnji vrhunski sportaši mogu trajati dulje nego njihove prethodne generacije. Nekad su treneri često radili "na osjećaj", dok danas raspolažemo objektivnim pokazateljima koji omogućuju donošenje kvalitetnijih odluka.

Koliko su prehrana, san i oporavak danas važni u odnosu na sam trening?

Bez ikakve dvojbe jednako važni. Nekada se govorilo da trening stvara prvaka. Danas znamo da trening stvara podražaj, a oporavak stvara adaptaciju i konačne efekte. Ako sportaš ne spava dovoljno, ne jede kvalitetno i ne oporavlja se adekvatno, učinci treninga ostaju ograničeni. San je danas vjerojatno najpodcjenjeniji ergogeni faktor u sportu.

Jesu li presudne krioterapije, hiperbarične komore i masaže? Važne su, ali nisu presudne. Ljudi često traže čarobna rješenja u sofisticiranim metodama oporavka, a zanemaruju osnove. Ako sportaš loše spava, loše se hrani i nema kvalitetno programiran trening, kriоkomora ili barokomora neće riješiti problem. Te metode mogu dati dodatnu vrijednost, ali temelji ostaju svakodnevne navike.

Koliko pozicija na terenu utječe na dugovječnost?

Utječe značajno. Vratari u načelu imaju najduže karijere. Kod igrača u polju mnogo ovisi o profilu igre. Inteligentni veznjaci često mogu trajati vrlo dugo jer iskustvom i predviđanjem kompenziraju dio fiziološkog pada.

S druge strane, pozicije koje se dominantno oslanjaju na eksplozivnost i ponavljane sprinteve često su manje zahvalne za ekstremnu dugovječnost. Međutim, ne treba generalizirati. Na istoj poziciji mogu postojati potpuno različiti profili igrača. Dugovječnost često više ovisi o načinu igre nego o samoj poziciji.

Koliko nogometna inteligencija, čitanje igre i predviđanje događaja na terenu mogu kompenzirati pad fizičkih kapaciteta?

Puno više nego što se obično misli. Vrhunski igrači često dolaze na pravo mjesto prije nego što situacija nastane. To znači da manje trče, a djeluju učinkovitije. Inteligencija, predviđanje i donošenje odluka mogu značajno kompenzirati umjereni fizički pad.

Zato neki igrači s godinama postaju čak i učinkovitiji. Na najvišoj razini nogometa vrijeme je najvrjedniji resurs. Igrači koji bolje čitaju igru zapravo kupuju dodatne sekunde za reakciju.

Koliko povijest ozljeda određuje trajanje karijere?

Velike ozljede ne ostavljaju posljedice samo na ozlijeđeni segment tijela nego često mijenjaju biomehaniku kretanja, opterećenje drugih tjelesnih struktura i ukupni kapacitet organizma. Dugovječnost je u velikoj mjeri povezana sa sposobnošću izbjegavanja ili uspješnog upravljanja ozbiljnim ozljedama tijekom karijere. Loše rehabilitirana ozljeda može ostaviti posljedice koje će se osjećati još godinama kasnije.

Mogu li klubovi danas svjesno planirati karijeru igrača tako da ga sačuvaju za vrhunsku razinu i u kasnim tridesetima?

Apsolutno. To je jedan od najvažnijih trendova modernog sporta. Sve više klubova dugoročno upravlja razvojem igrača kroz individualizirani trening, pažljivo doziranje minutaže, sustavno praćenje zdravlja i kvalitetnu edukaciju o životnom stilu.

Dugovječnost više nije slučajnost nego sve češće rezultat planskog djelovanja. Najuspješniji klubovi danas ne planiraju samo sljedeću utakmicu ili sezonu, nego i karijeru sportaša kroz pet ili deset godina.

Osim toga, u svijetu vrhunskog sporta sve više se govori i radi na zdravlju, formi i dugovječnosti trenera. Naime, treneri su centralne osobe sportske pripreme, koji svakodnevno donose veliki broj važnih odluka. Ako oni nisu u formi, svi akteri će to osjetiti.

Kad biste mladom nogometašu trebali objasniti što može naučiti iz Modrićeve karijere u smislu sportske pripreme, što bi bila glavna lekcija?

Najvažnija lekcija jest da vrhunska karijera nije rezultat jednog velikog poteza nego tisuća malih svakodnevnih odluka. Rekao bih da Luka Modrić ne traje ovoliko dugo na vrhunskoj razini zbog jednog treninga, jednog plana prehrane ili jednog programa oporavka.

Trajao je zbog iznimne profesionalnosti, discipline i sposobnosti da svakoga dana radi ono što je potrebno, čak i kada nitko ne gleda. Dugovječnost u sportu nije slučajnost. Ona je posljedica životnog stila.

Druga velika lekcija jesu poniznost prema procesu i ljubav prema poslu koji radiš. Dopuštam si primijetiti kako je Luka Modrić tijekom cijele karijere ostao učenik vlastitog sporta, spreman prilagođavati se, učiti i razvijati. Upravo ta kombinacija talenta, karaktera i svakodnevne discipline možda je najbolji recept za sportsku dugovječnost koji danas poznajemo.