LEGENDARNI kanadski boksač hrvatskih korijena George Chuvalo jučer je proslavio 84. rođendan, a jedna od poznatih Facebook stranica posvećenih boksu, Boxing - The Loneliest Sport, posvetila mu je veliki tekst.

Chuvalo je rođen u Kanadi 12. rujna 1937. godine, gdje su njegovi roditelji Stipan i Katica stigli kao doseljenici iz Hercegovine, nakon što su odrasli u općini Ljubuški.

Izjave Marciana i Alija govore koliko je bio velik boksač

On je tijekom svoje karijere dva puta imao borbu za naslov svjetskog prvaka, a ukupno je odradio 93 borbe, pri čemu se borio s najvećim boksačima svih vremena, Muhammadom Alijem, Joeom Fraizerom i Georgeom Foremanom. O njegovoj veličini govori podatak da nikada nije srušen na pod i da nikada nije nokautiran. I kad su, nakon serije primljenih udaraca, prekidali njegove mečeve, on bi stajao na nogama.

Na početku podsjećanja na karijeru Chuvala stranica Boxing - The Loneliest Sport navodi izjavu legendarnog Rockyja Marciana, koja možda najbolje opisuje kanadskog borca hrvatskih korijena, jer je iznad svega bio poznat po svojoj izdržljivosti.

"Da svaka borba traje 45 rundi, George Chuvalo bi bio najveći boksač svih vremena", rekao je Marciano.

Chuvalo se u ožujku 1966. godine borio protiv Alija za titulu prvaka svijeta i izgubio odlukom sudaca, nakon čega je veliki Ali izjavio da je Chuvalo "najteži borac s kojim se susreo".

"Magazin Ring je najbolje opisao Chuvala napisavši da je on bio 'neprobojni teškaš krupnih grudi sa snagom udarca i instinktom poput ubojice'. Sin hrvatskih doseljenika rođen u Torontu, bio je jednako poznat i po svojoj granitnoj bradi, koliko i po šteti koju je mogao nanijeti svojim šakama. U suštini, njegova brada je bila toliko dobra da on, unatoč porazima od Fraizera i Foremana, nikada nije pao na pod niti je nokautiran tijekom 93 profesionalne borbe u karijeri", stoji u tekstu na Facebook stranici.

Za Alija se spremao samo 17 dana, a onda poručio: "Ali ide u bolnicu, a ja plesati sa suprugom."

Svoju profesionalnu karijeru počeo je 1956. godine i odmah je pokazao koliki je potencijal. Prvu veliku borbu imao je 1965. godine, kada je izgubio od bivšeg prvaka svijeta Floyda Pattersona. Odradio je toliko dobru borbu da je ona izabrana za borbu godine, prema izboru magazina Ring.

Krajem godine, nakon četiri vezane pobjede, izazvao je Ernieja Terrella za titulu prvaka svijeta, prema WBA verziji, ali je poražen odlukom sudaca. Bio je razočaran, jer je smatrao da je zaslužio pobjedu.

Njegova borba protiv Alija za prvaka svijeta 1966. godine bila je posebno fascinantna zbog podatka da je samo 17 dana prije borbe saznao da će se uopće boriti, nakon što je Terrell odustao. Chuvalo je još jednom izgubio nakon odluke sudaca, a Ali je nakon borbe izjavio da se nije susreo s težim borcem.

"Nakon borbe Ali je bio taj koji je otišao u bolnicu, jer je pišao krv. A ja? Ja sam otišao plesati sa suprugom. Nema dvojbe tko je bolje prošao", izjavio je Chuvalo nakon borbe.

Pitanje je što bi se desilo da je Chuvalo imao više vremena da se pripremi za okršaj... Nakon toga više nikad se nije borio za titulu svjetskog prvaka, ali imao je nekoliko izuzetnih borbi protiv Foremana, Fraizera i još jednom protiv Alija.

"Ljubio sam žene, ali nikada pod"

Foreman i Fraizer su ga svladali tijekom prve četiri runde, ali nisu ga srušili ni nokautirali, već su natjerali suca da prekine meč, iako je Chuvalo stajao na nogama i želio nastaviti borbu.

Zato je jedne prilike izjavio: "Poljubio sam mnogo djevojaka, ali nikada nisam poljubio pod."

Svoju 22-godišnju karijeru okončao je sa 73 pobjede, 18 poraza i dva neodlučena dvoboja.

"Iako nikada nije bio prvak svijeta, Chuvalo je poštovan i cijenjen. Upamćen je kao čovjek s nesalomljivim duhom i željom da se susretne sa svima u eri punoj legendi. Sretan rođendan, šampione", napisali su na Boxing - The Loneliest Sport.

Legenda kaže da je Sly Stallone uzeo njegovu životnu priču kao inspiraciju za legendarnog Rockyja, koji je 1976. dobio Oscara za najbolji film.

''Zanimljivo je da on u filmu pokazuje svoju sliku, a to je zapravo fotografija s jednog mog meča. A čovjek koji je glumio Pauliea bio je moj sparing-partner. Stvarno ne znam jesam li ga inspirirao, nikad ga nisam susreo i to pitao. Možda da preko suda zatražim dio zarade'', kroz smijeh je jednom pričao junak ove priče.

Obiteljska tragedija ga je razorila, ali nastavio se boriti kroz život

Nažalost, nisu boksački udarci jedini nakon kojih je Chuvalo morao ostati na nogama i boriti se. On je u samo 11 godina, od 1985. do 1996. godine, izgubio tri sina i suprugu Lynn. Svi sinovi su bili ovisnici o heroinu. Dvojica su preminula zbog ovisnosti, dok je najmlađi sin izvršio samoubojstvo kao 20-godišnjak. 

Veliki udarac za Chuvala bila je i smrt supruge, koja si je 1993. godine oduzela život jer nije mogla podnijeti sudbinu svojih sinova.

Chuvalo je izjavio da se jedva oporavio od takve tragedije, a najgore mu je bilo nakon suprugine smrti, kada je 45 dana proveo u postelji. Utjehu mu je pružila Joanne O'Hara, prijateljica njegove pokojne supruge, koju je oženio 1995. godine.

"Nemoguće je opisati gubitak djeteta. Što može biti gore, recite mi, što može biti gore od toga?" pitao je novinara National Posta prilikom jednog intervjua 2013. godine, kada je priznao da često plače:

"Imam fotografije moje obitelji u kući u Caledonu. Svakog jutra tugujem. Nisam napravljen od kamena. Tako da plačem, jer tako se osjećam bolje."

U Ljubuškom je dobio spomenik

Nakon toliko boli koje mu je nanijela droga, odlučio je pomagati u liječenju od droge, pa je imao više od tisuću predavanja mladima, u kojima je pričao o njenim posljedicama.

Chuvalu je 2011. godine otvoren spomenik u Ljubuškom, a on je prisustvovao njegovom otvaranju.

"Dio mog srca i dio moje duše zauvijek će biti ovdje, u Ljubuškom, mom rodnom kraju, na koji jako često mislim, a na koji ću od danas misliti još češće", izjavio je tom prilikom.