POČETKOM 2000-ih, engleska nogometna reprezentacija imala je momčad iz snova. S igračima poput Paula Scholesa, Stevena Gerrarda, Franka Lamparda, Johna Terryja, Rija Ferdinanda i Waynea Rooneyja, takozvana "Zlatna generacija" trebala je dominirati svjetskim nogometom.

Ipak, ostala je vječita misterija zašto "Tri lava" nikada nisu došla ni blizu osvajanja trofeja nakon Svjetskog prvenstva 1966. godine. Glavni razlog, kako se kasnije otkrilo, ležao je u dubokim klupskim rivalstvima koja su razjedinjavala svlačionicu, piše GiveMeSport.

Ferdinandovo priznanje

Jedan od prvih koji je javno progovorio o problemu bio je Rio Ferdinand. Radeći kao stručni komentator za BT Sport 2017. godine, u društvu Lamparda i Gerrarda, priznao je kako je opsesija klupskim uspjehom uništila odnose u reprezentaciji.

"Lampard i ja smo zajedno prošli kroz West Ham, radili smo sve zajedno kao pravi prijatelji. Ja sam otišao u Leeds, pa u Manchester United, Frank je otišao u Chelsea i otprilike u to vrijeme naša se komunikacija jednostavno raspala", rekao je Ferdinand i dodao:

"To je bilo, iz moje perspektive, zbog opsesije pobjedom. Nisam želio da Frank ima prednost preda mnom. Isto je bilo sa Steviejem i Engleskom, kada smo se borili protiv Liverpoola za Premier ligu, nisam želio sjediti i popiti pivo s njim jer nisam želio slušati što Liverpool radi... Mislim da nas je to kočilo."

Gerrard: "Pretvarao sam se da ih volim"

Na Ferdinandove riječi nadovezao se i Steven Gerrard, koji je potvrdio da su odnosi u kampu Engleske bili više "puni poštovanja" nego prijateljski. Međutim, godinu dana ranije bio je još izravniji, otkrivši da je bio prisiljen skrivati animozitet prema dvojici suigrača iz reprezentacije.

Kao Liverpoolovo dijete, Gerrard jednostavno nije mogao prijeći preko rivalstva s Manchester Unitedom, a na meti su mu bili Rio Ferdinand i Gary Neville. "Kada se u tunelu postrojite protiv Rija i Garyja Nevillea, želite učiniti sve što je u vašoj moći da ih pobijedite, tu je mržnja, to je točno tako", izjavio je Gerrard.

"Kada se u to vrijeme okupite da igrate za Englesku, pretvarate se da volite vaše suigrače, ali vaša karijera završava, njihova karijera završava i onda počinje vaše prijateljstvo. Nemam ništa osim poštovanja prema Riju kao igraču, cijeli je život igrao za vrhunski klub, dobar je tip", dodao je.

Razočaravajući rezultati 'Zlatne generacije'

Unatoč nevjerojatnom talentu, Engleska tijekom 2000-ih nije uspjela proći dalje od četvrtfinala na svjetskim prvenstvima (2002. i 2006.), dok je na Euru 2004. također zaustavljena u istoj fazi. Vrhunac neuspjeha dogodio se kada se momčad pod vodstvom Stevea McClarena nije uspjela kvalificirati za Euro 2008., nakon šokantnog poraza od Hrvatske na Wembleyu (2:3).

To je bio prvi put da se Engleska nije plasirala na veliko natjecanje još od Svjetskog prvenstva 1994. godine. Posljednji zajednički turnir većine te generacije bilo je Svjetsko prvenstvo 2010., gdje su ispali u osmini finala od Njemačke.

Gerrard je ranije priznao da žali zbog neuspjeha u nacionalnom dresu. "Vidim sliku te momčadi i tog sastava, imali smo neke fantastične skupine igrača tijekom godina. Nema bježanja od toga, podbacili smo", zaključio je.

Danas je situacija potpuno drugačija

Dok su klupska rivalstva kočila generaciju Gerrarda, Ferdinanda i Lamparda, dolaskom Garetha Southgatea na klupu Engleske situacija se drastično promijenila. Southgate je uspio stvoriti kulturu zajedništva u kojoj se igrači iz suparničkih klubova međusobno podržavaju.

Još 2019. kapetan Harry Kane izjavio je da je veza među igračima jača od klupskih podjela, a dvije godine kasnije to je potvrdio i desni bek Chelseaja Reece James.

"Naravno, kada dođete ovamo, nekako morate ostaviti klupsko rivalstvo po strani. Kada smo ovdje, mi smo jedna momčad i naš je cilj pobijediti. Bez obzira protiv koga igramo, tako da to nekako moramo ostaviti po strani i usredotočiti se na naš zadatak ovdje", pojasnio je James.