U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Gari Kasparov bio je, kao i većina vrhunskih šahista, težak tip, a nitko to nije bolje osjećao od sovjetskih vlasti koje ga nikako nisu željele za prvaka zbog slobodoumnih i prozapadnih razmišljanja. No, kad je trebalo sučeliti ljudsku vrstu s umjetnom inteligencijom, on je bio idealan kandidat.

DA SUDBINA svijeta ovisi o tome hoće li nogometaš zabiti jedanaesterac ili ne, kojem igraču biste dali da pukne taj penal? Ili da zli izvanzemaljci prijete uništenjem planeta ako neki košarkaš ne pogodi tricu, tko bi imao vaše povjerenje? A što ako biste morali odabrati čovjeka koji će za isti ulog braniti čovječanstvo pred naletom umjetne inteligencije?

Vjerovali ili ne, zadnji slučaj se zapravo i dogodio. Jasno, nije bio ni izbliza toliko dramatičan i sudbonosan kako ga se predstavljalo, ali kada se 90-ih godina prošlog stoljeća sve više počelo raspravljati može li umjetna inteligencija dosegnuti ljudsku, to se odlučilo provjeriti - šahom. 

Kao čovjek koji će protiv superračunala braniti čovječanstvo odabran je Gari Kasparov, najbolji šahist toga vremena i jedan od najboljih, a po nekima i najbolji svih vremena. Ali, Kasparov nije bio idealan čovjek za tu borbu samo zato što je dominirao svijetom šaha.

Kasparov je bio idealan i zato što je itekako znao što znači riječ "borba". Cijeli njegov život obilježen je borbom, manjine protiv većine, slobode protiv opresije, individualca protiv sustava.

Židovski Armenac u Azerbajdžanu usred Sovjetskog Saveza

Gari Kasparov rođen je 13. travnja 1963. godine u Bakuu, prijestolnici Azerbajdžana, tada republike unutar Sovjetskog Saveza, pod imenom Garik Kimovich Weinstein. Majka mu je bila Armenka, a otac Židov koji je preminuo od leukemije kada je Gari imao samo sedam godina. U dobi od 12 godina Gari je na majčinu inicijativu, uz odobravanje ostatka obitelji, uzeo njeno prezime kako bi izbjegao nevolje zbog snažnog antisemitizma tih godina u SSSR-u.

Iako je rođen u opresivnoj istočnjačkoj diktaturi, u Garijev odgoj dospjela su i liberalna načela te prozapadnjački stavovi. "Ime sam dobio po američkom predsjedniku Harryju Trumanu, kojem se moj otac divio jer se snažno odupirao komunizmu", objasnio je u jednom intervjuu za Guardian, što dovoljno govori o tome u kakvom je okruženju rastao. Ipak, nakon očeve smrti puno je vremena provodio s djedom, koji je pak bio zakleti komunist.

Šahom se Kasparov počeo baviti sa šest godina, a od desete godine pohađao je školu Mihaila Botvinika, dugogodišnjeg svjetskog šahovskog prvaka. Kroz rad s majstorskim trenerima nadograđivao je svoj talent i tako već kao 13-godišnjak postao prvak Sovjetskog Saveza u juniorskoj konkurenciji (do 20 godina).

S 15 godina izborio je nastup na seniorskom prvenstvu SSSR-a i postao najmlađi u povijesti kojemu je to pošlo za rukom. Završio je na jako dobrom sedmom mjestu od 18 šahista, dok su titulu podijelili Vitalij Ceškovski i legendarni Mihail Talj.

Greškom je otišao na jaki turnir u Banju Luku. Osvojio ga je, ali nisu svi bili oduševljeni

Bilo je više nego jasno da je Kasparov jedan od najvećih svjetskih šahovskih talenata, pa su mu i Sovjeti počeli pridavati sve više pažnje. Sa 16 godina, kada još nije imao međunarodni rejting, poslali su ga u Banju Luku na turnir na kojem su ga čekali ostali najbolji juniori svijeta. Problem je bio samo što takav turnir - nije postojao.

Po dolasku u Banju Luku Kasparov i sovjetska delegacija shvatili su da se održava samo seniorski turnir. Da ne ispadne da je došao uzalud, uz dozu sreće omogućeno mu je da se natječe protiv seniora. Na tome je Kasparov mogao zahvaliti Viktoru Korčnoju, sovjetskom disidentu i jednom od najjačih igrača tog vremena, koji se nije pojavio jer je SSSR zaprijetio da će zbog njega bojkotirati turnir.

Kasparov, koji se u Banjoj Luci zatekao igrom slučaja, upao je na turnir kao zamjena za Korčnoja. Natjecao se u konkurenciji od 16 velemajstora, među kojima je najistaknutiji bio Tigran Petrosjan, svjetski prvak u razdoblju od 1963. do 1969. godine.

Nerangirani Kasparov zapanjio je sve i bez ijednog poraza osvojio turnir. Zahvaljujući tome dobio je provizorni rejting od 2595, što ga je vinulo sve do 15. mjesta na svjetskoj ljestvici. Iduće godine (1980.) postao je svjetski juniorski prvak i zaradio velemajstorsku titulu.

Ipak, nisu svi moćnici u SSSR-u bili oduševljeni time što bi novo lice svjetskog i sovjetskog šaha mogao postati Armenac iz Bakua za kojeg su slutili da ne razmišlja onako kako oni žele. Njihove slutnje bile su opravdane jer se Kasparov sve više distancirao od sovjetskog komunizma.

"Često sam bio kod djeda, koji je bio zakleti komunist, ali moj stric je više predstavljao ono što bismo mogli nazvati židovskom inteligencijom. On me upoznao s ljudima koji su imali potpuno drugačije stavove o Sovjetskom Savezu. Isto tako, proždrljivo sam čitao knjige te sam pročitao mnoge koje mi nisu bile dostupne u javnim knjižnicama", ispričao je Kasparov.

Takve knjige najčešće je nabavljao na inozemnim putovanjima. Jedna od njih bila je i Arhipelag Gulag sovjetskog disidenta Aleksandra Solženjicina, koja je u SSSR-u bila zabranjena sve do 1989. godine.

Sovjeti su Kasparovu poručili: Ne ideš ti nikamo

Kasparov je u prosincu 1981. postao prvak SSSR-a, a samim tim je stekao i neupitnu reputaciju jednog od najboljih šahista na svijetu te zapravo drugog najboljeg šahista Sovjetskog Saveza jer se na državnom prvenstvu nije natjecao Anatolij Karpov, tadašnji svjetski prvak.

"Bilo je jasno da sam jedan od pravih izazivača za svjetsku krunu, gledajući čisto po rezultatima i po brzini mog razvoja. Ipak, trebalo mi je još treninga kako bih se pripremio za Interzonal turnir, ali Nikolaj Krogius, SSSR-ov ministar sporta, rekao mi je: 'Imamo jednog prvaka, ne trebamo drugog. Ne ideš ti nikamo'", prisjetio se Kasparov, a ubrzo se pokazalo da Krogiusove riječi nisu bile isprazne.

"Dolazila su tri velika turnira i bio sam pozvan na sve, no rečeno mi je da će Karpov ići na sva tri, a da će mene poslati na manji turnir u Dortmund", otkrio je Kasparov.

Kasparov je, srećom, ipak uspio steći i neke prijatelje u sovjetskom vrhu. Hejdar Alijev, generalni sekretar Komunističke partije Azerbajdžana, brinuo se za Kasparova još otkad je pobijedio na turniru u Banjoj Luci.

"Alijev je smatrao da je vrlo važno da dječak armensko-židovskog porijekla u Bakuu dobije podršku. A ta njegova podrška od 1979. do 1985. bila je velik štit oko mene. Njegova pomoć osiguravala mi je uvjete za trening i natjecanje", rekao je Kasparov o Alijevu, koji je kasnije bio predsjednik Azerbajdžana. Vladao je autoritarno, a naslijedio ga je njegov sin Ilhan, koji je već 21 godinu čelnik Azerbajdžana te ga se smatra Putinovim saveznikom.

Kasparov se požalio Alijevu da mu nije dopušteno ići ni na jedan veliki turnir, a Alijev je intervenirao i omogućio svom šahovskom pulenu da u ljeto 1982. otputuje u Bugojno, gdje se tada, slobodno možemo reći, održavao jedan od najjačih turnira na svijetu. Kasparov je pobijedio na tom jugoslavenskom turniru i dodatno zacementirao svoj status rastuće zvijezde i potencijalnog izazivača za titulu.

Nakon pobjede u Bugojnu Kasparov je osvojio i Interzonal turnir u Moskvi te tako izborio nastup na Turniru kandidata, čiji pobjednik ujedno postaje izazivač za svjetsku titulu. Kasparov je tada imao samo 19 godina, pa je postao najmlađi natjecatelj na Turniru kandidata još od 1958., kada se Bobby Fischer kvalificirao kao 15-godišnjak.

Osvojio je Turnir kandidata zahvaljujući kompromisu sovjetskog disidenta

Prijetnja da bi Kasparov mogao izazvati Karpova, čistokrvnog Rusa i miljenika partije, postala je sve realnija. "Sovjetski sustav nipošto nije htio zamijeniti ruskog prvaka 'seljačinom' iz Bakua. Štoviše, mnoga partijska lica, koja su čak i bila tolerantna što se tiče etničke pripadnosti, smatrala su da mi se ne može vjerovati, za razliku od Karpova, lojalnog vojnika partije. I imali su pravo. Duh slobodnog razmišljanja se razvio kod mene i bilo je jasno da sam drugačiji", ispričao je kasnije Kasparov.

Politika se tako opet umiješala u Kasparovljev put prema vrhu kada je u polufinalu Turnira kandidata trebao igrati protiv Korčnoja u američkom gradu Pasadeni. Sovjetskim vlastima to je očito sjelo kao budali šamar. Imali su savršenu izliku - zbog odnosa s SAD-om Kasparova nisu htjeli pustiti u Pasadenu, što bi značilo da Korčnoj automatski prolazi dalje, a najopasniji potencijalni Karpovljev izazivač bio bi eliminiran.

Ipak, Korčnoj je bio spreman na kompromis. Kako sam Kasparov kaže o njemu, on je bio čovjek koji nije volio izbjegavati borbe i nipošto nije htio pobijediti za zelenim stolom. Činjenica da je bio sovjetski disident, što je značilo da bi postizanjem dogovora s Kasparovom napakostio vlastima SSSR-a, samo ga je dodatno motivirala da pristane da se meč igra u Londonu.

Usprkos iskrenoj nadi da može pobijediti, Korčnoj je bio 32 godine stariji od Kasparova i veliki autsajder u njihovom duelu, pa je Kasparov pobijedio 7:4 i prošao u finale, gdje je uvjerljivo nadigrao bivšeg svjetskog prvaka Vasilija Smislova.

Kasparov je tako izborio status izazivača za svjetsku titulu, a iste 1984. godine postao je i broj 1 na svjetskoj ljestvici, dosegnuvši rejting od 2710. S nepunom 21 godinom postao je dotad najmlađi broj 1 u povijesti šaha. Kasnije je taj rekord oborio Vladimir Kramnik, a trenutni rekorder je i aktualni najbolje rangirani šahist Magnus Carlsen.

Uoči meča protiv Karpova Kasparov se učlanio u Komunističku partiju Sovjetskog Saveza. "Morao sam. Morali ste igrati po pravilima da biste uopće imali šansu izazvati Karpova", objasnio je godinama poslije.

Karpov je krenuo furiozno, ali Kasparov se održao na životu

Početak meča za svjetsku titulu između Karpova i Kasparova bio je zakazan za 10. rujna 1984. Kasparov je tada imao 21 godinu, a 12 godina stariji Karpov prvak je bio još od 1975., kada je Fischer odbio braniti svoju titulu, pa je Karpov svjetski naslov dobio bez borbe. Taj je naslov obranio dva puta pobjedama nad Korčnojem.

Meč Karpova i Kasparova igrao se po pravilu "tko prvi do šest pobjeda", a izgledalo je kao da će se Karpov puno lakše od očekivanog obračunati sa svojim suparnikom. Nakon samo devet partija već je poveo 4:0 te su ga samo dvije pobjede dijelile od obrane titule. Kasparov je znao da mora nešto promijeniti.

"Karpova su dvije pobjede dijelile od ogromne pobjede, a onda se dogodilo čudo. Uspio sam na neki način usporiti meč, igrati protiv vlastitih instinkta, forsirati remije, raspiriti napetost", objasnio je.

Nakon Karpovljeve pobjede u devetoj partiji uslijedio je niz od čak 17 remija, da bi Kasparov u 27. partiji opet bio poražen te se našao u zaostatku 5:0. Ipak, u 32. partiji je i Kasparov napokon stigao do prve pobjede.

"Karpov je iz nekog razloga izgubio energiju. Mislim da je to bilo zbog mog otpora, izdržljivosti i tvrdoglavosti. On se više nije uspio othrvati svojoj ukočenosti. Htio je pobijediti a da ne preuzme rizik, kao na početku meča, kada je čekao moje greške. Ali, kako je meč tekao dalje, prestao sam raditi velike greške", kaže Kasparov.

Poslije Kasparovljeve prve pobjede odigrano je 14 uzastopnih remija, a onda se dogodilo nešto što se dotad činilo nezamislivim - Kasparov je povezao dvije pobjede i najednom unio novu dozu napetosti u meč, približivši se Karpovu na 5:3.

Skandalozna odluka FIDE-a

U trenutku kada je Kasparov smanjio na 5:3, bilo je odigrano već 48 partija, a od prve je prošlo pet mjeseci. Takva dugotrajna borba izmorila je oba šahista, a pogotovo Karpova. "Izgledao je kao smrt", primijetio je komentator i velemajstor Maurice Ashley. Često se ističe da je Karpov tijekom tih pet mjeseci izgubio čak 10 kilograma, a i Kasparovu je bilo jasno da njegov protivnik više nije isti kao na početku meča.

"Matematički gledano, Karpov je i dalje bio favorit, ali ako se s 5:0 vratite na 5:3, a uz to pobijedite u zadnje dvije partije, momentum je bio na mojoj strani. Karpov je izgledao totalno iscrpljeno, govoreći i s psihološkog aspekta. Imao sam stvarnu priliku. Ne znam koliko veliku priliku, ali priliku. Pomislio sam da bi se Karpov mogao raspasti ako pobijedim u još jednoj partiji i dođem na 5:4", govorio je Kasparov.

Što bi bilo da je Kasparov došao na 5:4, nikad nećemo doznati. I to ne zato što je Karpov pobijedio 6:3, nego zato što je u ishod borbe svoje prste upleo FIDE, Svjetska šahovska federacija.

Filipinac Florencio Campomanes, čelnik FIDE-a, odlučio je okončati meč bez pobjednika te je odredio da će novi meč započeti za nekoliko mjeseci. Kao razlog za takvu odluku Campomanes je naveo zabrinutost za zdravlje oba šahista.

I Karpov i Kasparov bili su protiv prekida

Campomanesov potez razbjesnio je i Karpova i Kasparova. Karpov je, jasno, bio svjestan da ga jedna pobjeda dijeli od obrane titule. "Ja sam zahtijevao da se meč nastavi, dok Kasparov nije htio komunicirati ni s kim. Logika je bila jasna - dobio bi novi meč od nule. Iako je došao na 5:3, Kasparov se držao za zadnju slamku spasa. Ali spasili su ga", tvrdio je Karpov kasnije.

Također je priznao da najvećom greškom u svojoj karijeri smatra to što je pristao da protiv Kasparova igra u Sovjetskom Savezu: "Teško da biste igdje drugdje vidjeli takav nemar prema pravilima i odgovornostima kod organizatora. Kada sam mu to rekao, Gramov, ministar sporta i totalni idiot, uzviknuo je: 'Vi ste sovjetski ljudi. Što god mi kažemo, vi to radite!'"

Karpov je smatrao da je iza svega stajao Hejdar Alijev te da je naredio Gramovu i Campomanesu da se meč prekine kako bi spasio Kasparova. Kasparov, naravno, ima svoju verziju priče. On vjeruje da su prekid meča naredili iz KGB-a jer su se pribojavali čudesnog preokreta.

"Odlučili su prekinuti meč, a da to obznane, doveli su Campomanesa, koji je evidentno bio marioneta KGB-a. KGB ga je podržao na izborima 1982. jer je pomogao Karpovu i njegovom timu 1978. na Filipinima protiv Korčnoja. Rekao je da se meč prekida jer su igrači iscrpljeni. Tehnički, to je bilo točno. I ja i Karpov smo bili iscrpljeni, ali ne na isti način. Ja sam bio u pobjedničkom nizu, a on u gubitničkom", izjavio je Kasparov.

Kada je odluka o prekidu meča postala konačna, Kasparov je, prema sovjetskim standardima, napravio pravi skandal. Na konferenciji za medije tijekom ceremonije zatvaranja meča otvoreno se pobunio protiv odluke FIDE-a tvrdeći da je on htio nastaviti igrati te da nitko nije imao pravo prekinuti meč.

"Bio je to prvi put da su strani mediji u Moskvi mogli vidjeti sovjetskog sportaša kako se otvoreno protivi odluci koju su podržale sovjetske vlasti", naglasio je Kasparov u kasnijem intervjuu.

Kasparov i Karpov ni danas nisu u dobrim odnosima. Putin s jednim surađuje, a drugog je proglasio teroristom

Nema sumnje da je cijela ta situacija jedan od glavnih razloga zašto Kasparov i Karpov ni dan-danas nisu u najboljim odnosima. Uz to su se i nakon raspada Sovjetskog Saveza njih dvojica našli na suprotnim stranama političkog spektra. Karpov je danas u ruskom parlamentu Dumi te otvoreno podržava Vladimira Putina.

S druge strane, Kasparov je još 2013. pobjegao iz Rusije uslijed straha da će nastradati zbog dugotrajnog otvorenog protivljenja Putinu. Ove godine su ruske vlasti ujedno dodale Kasparova na popis "terorista i ekstremista".

Nakon takve povijesti odnosa ne treba čuditi da je Kasparov u jednom intervjuu s belgijskim novinarom Gertom Devreeseom, objavljenom 2011., o Karpovu govorio ovako:

"Za mene je Karpov simbol sistema, opresivnog, totalitarističkog i komunističkog sovjetskog sistema toga vremena. Nisam imao privatan odnos s njim. On je tip čovjeka kakav mi nije zanimljiv, on je uvijek htio biti dio moći. Moj sustav vrijednosti je potpuno drugačiji od njegovog.

Karpov ne postoji sam po sebi, Karpov sam po sebi nije ništa više nego komad mesa. On funkcionira samo kad je dio sustava. Ja sebe smatram pravim individualcem. Karpov simbolizira nešto što mrzim jer je bilo pogrešno.

Karpov kao osoba ne predstavlja ništa. Ja živim svoj život, gradim opoziciju prema Putinu, borim se za nešto. Možda je to pogrešno, ali barem radim nešto. Možete me kritizirati, ali Gari Kasparov je nešto stvorio."

O Kasparovljevoj sudbini odlučivao je Gorbačov

Početak ponovljenog meča između Karpova i Kasparova zakazan je za 3. rujna 1985., gotovo punih godinu dana nakon početka njihovog prvog meča. Mjeseci uoči novog okršaja također su bili obilježeni skandalima. Kasparov se nastavio javno protiviti sovjetskim i šahovskim vlastima pa je tako u svibnju u intervjuu za njemački Der Spiegel nazvao FIDE "međunarodnom šahovskom mafijom koju kontrolira KGB".

Reakcije sovjetske vlasti na takav Kasparovljev istup bile su burne, a pojedini moćnici zazivali su njegovu diskvalifikaciju iz meča za titulu. Ipak, vremena su se promijenila. Dva mjeseca prije spornog intervjua na vlast je u SSSR-u došao Mihail Gorbačov, koji je uveo velike promjene i liberalne reforme u sovjetski sustav.

Iako je tema Kasparova stigla sve do Politbiroa, najvišeg komunističkog političkog tijela, Gorbačov je na inicijativu Aleksandra Jakovljeva, svojeg glavnog suradnika zaduženog za ideološka pitanja, odlučio da neće poduzeti ništa.

"Sjećam se kada su donijeli tu odluku. Vratio sam se kući poslije sastanka s Jakovljevom, pogledao majku i rekao: 'Mama, odlične vijesti, dopustili su mi da pobijedim Karpova'", prepričao je Kasparov.

Svjetski prvak

Za ponovljeni meč vrijedila su nova pravila kako bi se izbjegao fijasko od prošlog puta. Odlučeno je da će se odigrati 24 partije, a u slučaju da nakon njih bude neriješeno, titulu bi kao aktualni prvak zadržao Karpov. Krenulo je uzbudljivo te je Kasparov odmah poveo 1:0, da bi Karpov pobjedama u četvrtoj i petoj partiji preokrenuo rezultat u svoju korist. Kasparov je uzvratio i nakon 11. partije izjednačio.

U vodstvo se Kasparov vratio slavljem s crnim figurama u 16. partiji, koja je postala jedna od njegovih najslavnijih ikad. Briljantnim pozicioniranjem skakača na polju d3 potpuno je ugušio Karpovljeve topove i kraljicu. Karpov se pokušao izvući žrtvom kraljice, ali nije uspio i Kasparov je stekao prednost koju više nije ispustio.

Još jednu pobjedu upisao je u 19. partiji, a Karpov je smanjio zaostatak trijumfom u 22., nakon koje je odigran remi. To je značilo da Karpovu u posljednjoj partiji treba pobjeda s bijelim figurama kako bi zadržao titulu, ali Kasparov je odlično odbio njegov agresivni napad i na kraju upisao pobjedu te postao svjetski prvak rezultatom 13:11.

Kasparov je u trenutku pobjede imao 22 godine i sedam mjeseci, čime je postao najmlađi svjetski prvak u povijesti šaha. Prijašnji rekord je 22 godine držao Mihail Talj, koji je prvak postao kao 24-godišnjak. Ovaj Kasparovljev rekord i dalje je aktualan, no mogao bi ga srušiti 18-godišnji Dommaraju Gukesh, koji će ove godine od 25. studenog do 13. prosinca izazvati aktualnog prvaka Dinga Lirena.

"Postati svjetski prvak s 22 godine bilo je vrlo emotivno. Teško je to opisati riječima jer je to bio Sovjetski Savez, 1985., a titula svjetskog šahovskog prvaka bila je sveta titula. Ja sam je dosegnuo s 22 godine. Istovremeno sam shvatio da se mogu boriti i poboljšati neke stvari unutar postojećeg sustava. Tada sam, naime, još uvijek mislio da je problem u implementaciji sustava. Tek kasnije sam shvatio da je problem bio u njegovim temeljima", prisjeća se Kasparov.

Revanš i nastavak rata s FIDE-om

Ipak, najveća briga u tom trenutku bio mu je revanš protiv Karpova, koji je započeo 28. srpnja 1986. godine. Ni revanš nije prošao bez drame iako je Kasparov do 16. partije imao poprilično komfornu prednost od tri pobjede. Karpov mu je uzvratio nevjerojatnim nizom od tri pobjede od 17. do 19. partije.

Razlog za takav nagli neuspjeh Kasparov je pronašao u Evgeniju Vladimirovu, jednom od svojih sekundanata. Optužio ga je da je prodao njegovu pripremu otvaranja Karpovu, pa ga je otpustio. Nakon toga je Kasparov ipak upisao pobjedu u 22. partiji, a u idućoj je izborio remi i tako obranio titulu rezultatom 12.5:11.5.

Nakon što je pobijedio i u revanšu protiv Karpova, Kasparov je nastavio svoju borbu protiv FIDE-a. "Campomanes mora otići. Ovo je rat do smrti protiv njega, barem što se mene tiče. Napravit ću sve što mogu da ga maknem", rekao je u razgovoru s velemajstorom Raymondom Keeneom.

Kasparov je stoga osnovao udruženje koje je nazvao Grandmasters Association (GMA), a cilj mu je bio zastupati profesionalne šahiste i dati im veću moć odlučivanja unutar FIDE-a. GMA je vrlo brzo počeo organizirati i godišnju turneju Svjetskog kupa, na kojoj su nastupali najbolji igrači svijeta. Odnosi između Kasparova i FIDE-a tako su dodatno zahladnjeli, a sve je kulminiralo nekoliko godina kasnije.

Najkritičnija točka Kasparovljeve karijere

U međuvremenu je Kasparov nastavio braniti titulu, a protivnik mu je 1987. opet bio Karpov, koji se ovaj put kvalificirao preko Turnira kandidata. Meč koji se igrao u Sevilli bio je iznimno izjednačen i napet, po mnogima jedan od najnapetijih svih vremena. Dvije partije prije kraja rezultat je bio neriješen, što je odgovaralo Kasparovu kao branitelju naslova.

Ipak, Kasparov je odlučio riješiti sve u predzadnjoj partiji te je agresivno krenuo po pobjedu, napravivši žrtvu topa na 50. potezu. No, tu žrtvu nije dobro iskalkulirao, a Karpov ga je kaznio, preokrenuo partiju u svoju korist i poveo 12:11.

"Kada se osvrćem na svoju šahovsku karijeru, mogu izdvojiti nekoliko kriznih točaka, ali samo je jedan Mount Everest", zapisao je Kasparov kasnije. Da bi sačuvao naslov svjetskog prvaka, morao je pobijediti u posljednjoj partiji.

I Kasparov i Karpov u posljednju su partiju ušli vrlo nervozno. Kasparov je u nekoliko navrata zaboravio zapisivati poteze, pa ga je sudac morao podsjećati da je to njegova dužnost, dok je Karpov odvajao jako puno vremena za razmišljanje tijekom poteza.

Pokazat će se da je odvajao i previše vremena jer je upravo pod pritiskom sata napravio dvije greške, a Kasparov ih je iskoristio, izgradio prednost, pobijedio te obranio titulu rezultatom 12:12. "Uspio sam ono što Karpov nije 1985. godine. Pobijedio sam u posljednjoj partiji i remizirao u meču te tako sačuvao titulu. Ovog puta sam imao puno vremena za uživanje u tome", rekao je Kasparov.

Kasparov i njegova obitelj morali su pobjeći iz rodnog grada

Kasparov je zaista imao puno vremena za uživanje u svjetskoj tituli jer je idući meč za prvaka bio na rasporedu tek 1990., tri godine poslije. Ipak, uživanje na vrhu poremetili su mu teški životni trenuci.

Godine 1988. započeo je Prvi rat u Gorskom Karabahu između Armenaca i Azerbajdžanaca, a jedna od posljedica sukoba bio je i pogrom nad Armencima u Bakuu 1990. godine. Grad koji je 1970-ih imao preko 200 tisuća Armenaca najednom ih je imao tek nekoliko stotina. Većina ih je protjerana, a dio je ubijen. Neke procjene govore da je u pogromu život izgubilo nekoliko desetaka tisuća Armenaca, a drugi pak ubijene broje u stotinama.

Iz Bakua je s obitelji pobjegao i Kasparov, koji je urgirao kod Gorbačova da se problem riješi. "Proveo sam dva sata s njim i bio sam šokiran koliko je indiferentan bio prema mojoj priči o patnji. Ljudi su bili ubijani, a on je govorio o novom vodstvu Komunističke partije Azerbajdžana i kako to može popraviti situaciju. Shvatio sam da smo dva različita svijeta. Govorili smo različite jezike iako smo obojica govorili ruski", ispričao je.

Kasparovljevo razočaranje nakon razgovora s vođom Sovjetskog Saveza uvelike je doprinijelo onome što se dogodilo u meču za svjetsku titulu te godine. Peti put protivnik Kasparovu bio je Karpov te je odlučeno da će se prvih 12 mečeva igrati u New Yorku, a drugih 12 u Lyonu.

Na početak meča Kasparov je izašao pod bijelo-plavo-crvenom trobojnicom. "Što je to?" upitao ga je novinar CBS-a, koji je samo naglas rekao ono što se većina prisutnih pitala u svojim glavama. Bila je to ruska zastava koju je ručno izradila Kasparovljeva majka Klara jer ju je tada bilo nemoguće igdje kupiti.

Karpov je, jasno, i dalje igrao pod zastavom SSSR-a, a potez Kasparova izazvao je žestoke prosvjede Moskve. FIDE je na kraju reagirao tako što je nakon četiri partije maknuo obje zastave, ali Kasparov je od pete partije nadalje igrao s ruskom značkom prišivenom na sako. "Ni najmanje nisam sumnjao da je raspad SSSR-a neizbježan", objasnio je.

Što se samog meča tiče, bio je to još jedan napeti dvoboj u kojem nakon 15 partija nitko nije imao prednost. Ipak, od idućih pet Kasparov je pobijedio u tri, a izgubio jednu, da bi nakon toga s dva remija i četvrti put svladao Karpova u borbi za titulu.

Dok je čekao novog protivnika, Kasparov se zalagao za samostalnost Hrvatske i igrao s prognanim vukovarskim šahistima

Taj peti meč Kasparova i Karpova za svjetski naslov ujedno je bio njihov posljednji. Dok je čekao idućeg protivnika, Kasparov se opet bavio stvarima koje nemaju veze sa šahom. Početkom 1990-ih tako je bio snažan zagovornik hrvatske neovisnosti. Redovito je dolazio na Crveni otok kod Rovinja, gdje se pripremao i odmarao uoči važnih mečeva, a igrao je s prognanim šahistima iz novoosnovanog kluba Borovo-Vukovar ’91.

Istovremeno je uspješno urgirao da se reprezentaciju SR Jugoslavije izbaci s Europskog šahovskog prvenstva 1992. godine. Spomenimo da je za to vrijeme Kasparovljev vječni rival Karpov pružao podršku režimu Slobodana Miloševića i čak igrao simultanke u okupiranom Vukovaru.

Novog protivnika Kasparov je dočekao 1993. godine, a bio je to engleski velemajstor Nigel Short, koji je na putu do statusa izazivača pobijedio i Karpova. No, ni ovaj put stvari nisu tekle glatko. Ponude za domaćinstvo meča za svjetsku titulu i nagradni fond bili su neočekivano niski, a FIDE je na kraju odabrao da će se igrati u Manchesteru a da se nije konzultirao s igračima. Pritom je odlučeno da će 20 posto nagradnog fonda uzeti sam FIDE.

I Short i Kasparov, koji je već godinama imao problematičan odnos s FIDE-om, bili su izrazito nezadovoljni cijelim procesom i konačnom odlukom. Stoga su se dogovorili da neće sjediti prekriženih ruku te su povukli drastičan potez - odbili su se boriti za titulu pod uvjetima FIDE-a.

Rat Kasparova i FIDE-a pretvorio se u neviđeni kaos

Odlučili su se sami pobrinuti za svoj meč, pa su osnovali organizaciju pod nazivom Professional Chess Association (PCA), s pomoću koje su si osigurali znatno bolje financijske uvjete. Meč se na kraju igrao u Londonu, a Kasparov je pobijedio s uvjerljivih 12.5:7.5.

Ipak, moglo se očekivati da će FIDE odgovoriti još drastičnijim potezom. Kasparov i Short izbačeni su iz članstva te uklonjeni s FIDE-ovih rang-ljestvica, a krovna šahovska organizacija zatim je dogovorila vlastiti meč za svjetsku titulu.

U njemu su se susreli Karpov i nizozemski velemajstor Jan Timman, a pobijedio je Karpov. Šah je tako istovremeno imao dva svjetska prvaka - prema FIDE-u je to bio Karpov, a prema PCA-u Kasparov. U intervjuu 14 godina kasnije Kasparov se pokajao zbog svojeg čina.

"Odvajanje od FIDE-a s Nigelom Shortom bilo je najveća greška moje karijere. Mislio sam da možemo imati novi početak s profesionalnom organizacijom, ali među igračima sam imao malo podrške. Ostvarili smo kratkoročni napredak u sponzorstvima za šah, ali smo mu dugoročno naštetili. Više puta sam pokušao ujediniti šahovski svijet, no to su onemogućili jaki osobni interesi na svim stranama", izjavio je.

Kaos koji je Kasparov prouzročio bio je jedan od razloga zašto ga se u šahovskom svijetu sve češće smatralo teškom osobom, pa i lošim gubitnikom. Veći dio šahista ostao je vjeran FIDE-u, pa je u njihovim očima Kasparov na neki način bio izdajnik.

Uz to je i 1994. povukao jedan od najkontroverznijih poteza svoje karijere u meču protiv 17-godišnje Judit Polgar, čuda od djeteta koje je dvije godine prije oborilo Fischerov rekord najmlađeg velemajstora svih vremena.

Posvađao se sa 17-godišnjom Polgar. Ispričavao se i zbog izjava o ženama

Kasparov je uzeo skakača u ruku i njime odigrao potez koji je bio katastrofalna pogreška. U trenutku kada ga je postavio na prvotno zamišljeno polje, shvatio je što je napravio, pa ga je brže-bolje pomaknuo na drugo polje.

Polgar se požalila sucima i objasnila da je Kasparov ispustio skakača iz ruku te da ga stoga, po šahovskim pravilima, više nije imao pravo micati, ali suci nisu poduzeli ništa i Kasparov je na kraju pobijedio.

Pored toga, Kasparov je nakon meča poručio Polgar da se treba naučiti pristojnosti jer ga je javno prozvala da vara. Njih dvoje zbog toga godinama nisu razgovarali, no Kasparov je na kraju priznao svoju grešku i ispričao se. A ispričavao se Kasparov i zbog svojeg stajališta prema ženama u šahu te je rekao da se grdno prevario.

Naime, u jednom intervjuu iz 1989. izjavio je: "I u prošlosti sam isticao da postoji pravi šah i ženski šah. Neki ljudi to ne žele čuti, ali šah ne pristaje ženama. Šah je borba, velika borba. Nije za žene. Žao mi je. Bespomoćne su ako igraju protiv muškaraca. To je jednostavna logika, logika borca, profesionalnog borca. Žene su slabi borci."

Mali skandal Kasparov je izazvao i 2003. nakon diobe trećeg mjesta na cijenjenom Linares turniru. Tijekom ceremonije zatvaranja dodijeljena je i nagrada za najljepšu pobjedu, a dobio ju je tada 16-godišnji Teimour Radjabov za slavlje protiv Kasparova. Prisutni tvrde da je Kasparov, kada je obznanjen dobitnik nagrade, uzeo mikrofon i ogorčeno poručio:

"Kako ste mogli dati nagradu za ljepotu za partiju koju sam izgubio zbog glupe greške? Odabrali ste je samo zato što je to jedina partija koju sam izgubio. Smatram ovo javnom uvredom i poniženjem!"

Na njegovo ponašanje požalio se i Viswanathan Anand, kojeg je Kasparov pobijedio u meču za PCA-ovu svjetsku titulu 1995. godine. "Moj meč protiv Kasparova 1995. trebao je biti lijepa uspomena. Prvi put sam se borio za svjetsku titulu, igrali smo na 107. katu World Trade Centera u New Yorku. Pobijedio sam u devetoj partiji i preuzeo vodstvo, ali Kasparov je tada krenuo igrati izvrsni novitet, novi potez koji je u potpunosti promijenio evaluaciju te pozicije", ispričao je Anand i nastavio:

"Ali, deseta partija je bila posebice neugodna jer bi on ustao, odigrao potez vrlo uvjerljivo, snažno udario po satu, izašao i snažno zalupio vratima. A igrali smo u umjetnom kavezu zbog protupožarnih pravila, pa bi se cijela prostorija zatresla nakon toga. Taj njegov novitet bio je dovoljno jak da pobijedi i bez tih napadaja bijesa. Nije to morao raditi."

Stao je na branik čovječanstva

Nakon pobjede nad Anandom Kasparov je godinama neuspješno pokušavao dogovoriti novi meč za svjetsku titulu izvan ingerencije FIDE-a, a kad mu već to nije išlo, opet je odvojio vrijeme za druge stvari.

Devedesete godine obilježila su velika financijska i mentalna ulaganja u kreiranje računala koja su sposobna igrati šah na najvišoj mogućoj razini. U razvoju takvog računala prednjačio je IBM, koji je izgradio superračunalo pod imenom Deep Blue.

Kasparov je i ranije igrao protiv računala te ih glatko pobjeđivao, ali 1996. stigao mu je intrigantan i financijski primamljiv poziv. IBM mu je ponudio da igra protiv Deep Bluea u meču čiji je nagradni fond iznosio pola milijuna dolara, od čega je 400 tisuća išlo pobjedniku.

Dogovoreno je da će se odigrati šest partija, a već u prvoj čovječanstvo je doživjelo šok. Kasparov je izgubio, a Deep Blue je postao prvo računalo koje je pobijedilo svjetskog prvaka po klasičnim šahovskim turnirskim pravilima. Ipak, u idućih pet partija Kasparov je pobijedio triput, a dvaput su odigrani remiji, pa je on bio konačan pobjednik. Ali IBM nije odustao.

IBM je tražio revanš

Godinu dana kasnije vratio se s poboljšanjima na Deep Blueu. Prvi meč privukao je ogromnu pažnju javnosti i bio je izrazito financijski uspješan, pa je IBM ovaj put izazvao Kasparova poboljšanim nagradnim fondom - pobjedniku je bilo zagarantirano 700 tisuća, a gubitniku 400 tisuća dolara.

U revanšu je Kasparov slavio u prvoj partiji, ali Deep Blue je odmah uzvratio i poravnao rezultat. Iduće partije završene su remijima, da bi u zadnjoj računalo izašlo kao pobjednik i tako porazilo svjetskog prvaka. U seriji Rematch, jednoj od brojnih ekranizacija toga meča, autori su povukli paralelu između borbe Kasparova s Deep Blueom i meča s Karpovom 1985. godine. Da ta usporedba ima smisla, donekle se slaže i sam Kasparov.

"U Sovjetskom Savezu sam se morao boriti protiv sustava. I IBM je bio sustav. Ali, protiv Karpova sam imao vremena da se oporavim zbog dugog trajanja meča. Ovdje nisam imao ni dana pauze između pete i šeste partije, da odspavam, da razbistrim um. Bilo je to vrlo emotivno. Branite čovječanstvo. Sjetit ćete se da je na naslovnici Newsweeka pisalo 'posljednja crta obrane mozga'. U vijestima se govorilo o borbi čovječanstva i računala", rekao je u nedavnom intervjuu.

Premda su analize pokazale da je za ishod meča "kriv" sam Kasparov, koji je igrao atipično loše, pobjeda Deep Bluea predstavljala je znak da umjetna inteligencija dostiže ljudsku. Tema umjetne inteligencije danas je aktualnija nego ikad, a kada je riječ o šahu, najbolji igrači svijeta više ne mogu parirati najjačim superračunalima.

"Sada govore o 'zori AI-ja', ali ja uvijek kažem da su to besmislice jer je Deep Blue bio inteligentan koliko i obična budilica. Nije se radilo o inteligenciji, bila je riječ o masivnoj i sirovoj sili", smatra Kasparov.

Kasparovljev kraj

Tada već 37-godišnji Kasparov je novi meč za "svoj" svjetski naslov napokon uspio dogovoriti 2000. uz pokroviteljstvo kompanije Braingames. Protivnik mu je bio 12 godina mlađi sunarodnjak Vladimir Kramnik, kojeg je Kasparov poučavao na startu karijere te je i surađivao s njim kada je Kramnik bio dio njegovog tima tijekom meča s Anandom, pet godina ranije.

Kasparov je bio favorit, ali Kramnik se fantastično pripremio za meč te se besprijekorno branio, ne dozvolivši svom protivniku nijednu pobjedu u 15 partija. Kramnik je pak pobijedio dvaput i tako osvojio titulu koja je, doduše, i danas vrlo osporavana, za razliku od Kasparovljeve prve dvije izvan FIDE-a.

Prvi put nakon 15 godina Kasparov se tako više nije mogao zvati svjetskim prvakom iako je i dalje dominirao svijetom šaha te je konstantno držao prvo mjesto na FIDE-ovoj rang-ljestvici, na koju je u međuvremenu vraćen. U nadolazećim godinama se stoga vrlo aktivno pokušavalo dogovoriti meč za ujedinjenje titula, ali kako je i sam Kasparov rekao, nečiji interesi bi se uvijek ispriječili.

Kasparov je na koncu u siječnju 2005. poručio da mu je dosta čekanja te da se više ne misli boriti za svjetski naslov. Samo dva mjeseca poslije objavio je i da prestaje s redovitim igranjem kompetitivnog šaha, i to dok je i dalje bio najbolje rangirani igrač svijeta.

Dodajmo da je ujedinjenje svjetskih titula dogovoreno samo godinu poslije. Prvi prvak od ujedinjenja bio je Kramnik, naslijedio ga je Anand, da bi nastupila dominacija Magnusa Carlsena s pet uzastopnih pobjeda u mečevima za titulu. Dominaciju je prekinuo on sam zbog zasićenja, a kao što smo već spominjali, aktualni prvak je Ding Liren te će titulu braniti protiv Gukesha za nekoliko tjedana.

Kasparov je danas državljanin Hrvatske, u kojoj ima velike planove

I nakon odlaska u mirovinu Kasparov je nastavio povremeno nastupati na turnirima, ponajprije u brzopoteznom šahu. U veljači 2009. počeo je trenirati tada 19-godišnjeg Carlsena, a Norvežanin je pod njegovim vodstvom postao svjetski broj 1 i najmlađi igrač ikada koji je prešao FIDE-ov rejting od 2800. Suradnju su prekinuli nakon otprilike godinu dana zbog razilaženja u mišljenjima oko Carlsenovog daljnjeg razvoja.

Carlsen je Kasparovu ostao zahvalan. "Zahvaljujući njemu počeo sam bolje razumijevati niz pozicija. Jako puno mi je pomogao u praksi, posebice u kompleksnim pozicijama. To je bila najvažnija stvar", otkrio je. Vrijedi naglasiti da, kada se danas raspravlja o tome tko je najbolji šahist svih vremena, ogromna većina će tvrditi da je to ili Kasparov ili Carlsen. 

Kasparov je nastavio i s političkim angažmanom, koji je ponajprije bio zasnovan na opoziciji Putinu. Kao vođa brojnih prosvjeda protiv vlasti u više je navrata bio uhićen, a i sam se neuspješno pokušao kandidirati za predsjednika Rusije. Zbog straha za vlastitu sigurnost 2013. je pobjegao iz Rusije te je svoju borbu protiv Putina prenio u izgnanstvo.

Nastavio je redovno posjećivati Hrvatsku te je kupio kuće u Makarskoj i Podstrani, a 2014. je zatražio i hrvatsko državljanstvo. Njegov zahtjev odobrila je vlada Zorana Milanovića kao zahvalu za podršku hrvatskoj neovisnosti, pa je Kasparov danas punopravni državljanin Republike Hrvatske.

Kasparov ima i ogromne zasluge u dovođenju elitnog Grand Chess Toura u Hrvatsku, pa se tako u Zagrebu svake godine okuplja šahovska elita koju redovito predvodi Carlsen. Na turnirima GCT-a povremeno je znao nastupiti i sam Kasparov, i to pod hrvatskom zastavom. A tu nije kraj njegovim planovima u Hrvatskoj. U intervjuu za HRT ove godine otkrio je:

"Imam 60 godina. Moram misliti na nasljeđe. Izbor je jednostavan. Rusija ne dolazi u obzir. Orijentiram se na Hrvatsku. Mislim da je vrijeme za nešto golemo, za projekt koji će biti moje nasljeđe, ne samo kada je riječ o šahu nego i o mojim drugim aktivnostima. Želim u potpunosti predstaviti Kasparovljevo nasljeđe. U Hrvatskoj bi trebalo postojati mjesto koje će privući ljude iz cijeloga svijeta koje zanima moj život, nešto kao Kasparovljev centar ili Casa Kasparov."

Kasparovljevo nasljeđe zaista je vrijedno predstavljanja. Kao šahist je bio dominantan u periodu duljem od 20 godina te je postao idol mnogim mladim talentima jer je bio igrač bez ijedne izražene slabosti.

O Kasparovu kao čovjeku mišljenja ostaju podijeljena jer će ga oni koji se ne slažu s njegovim političkim uvjerenjima uvijek kritizirati, ali nitko mu ne može osporiti da se trudi nadahnuti druge i da se bori za vrijednosti koje smatra ispravnima.

Pritom nije savršen. Znao je pogriješiti ili pretjerati, ali isto tako je znao svoje greške primijetiti i za njih se pokajati. To je odlika pravog velikana, što Kasparov bez sumnje jest.