Foto: Index
KAKVA se još pouka može izvući iz lekcije koju je hrvatski nogomet dobio na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, najbolje zna najiskusniji - trener svih trenera Ćiro Blažević. Dok dio navijača traži smjenu Nike Kovača prije kvalifikacija za Euro 2016., Ćiro je za Index otkrio kako je i zašto on napustio klupu Hrvatske nakon osvojene bronce u Francuskoj, a Kovaču je poručio kako mu nedostaje samokritike. No, iskusni lisac dobro zna da se krivci za debakl skrivaju unutar zidina Maksimira i prozora Hiltona.
.............................................................................................................................................................................................
Moj odlazak je bio patriotski čin
Kako i zašto sam ja napustio klupu reprezentacije, znaju samo rijetki. Javnost ima o toj priči sasvim pogrešnu predodžbu stečenu preko iskrivljene slike koju su ondašnji mediji plasirali. Vrijeme je da javnost sazna što se dogodilo. Tih dana je na vlast tu Hrvatskoj došao SDP. A ja sam se zakleo da ću otići ako oni dođu na vlast.
Također, bila je tada i aktualna ona afera sa potpisima generala, koje smo i ja i moji igrači javno podržali. Jasno je bilo da meni spasa nema kod te nove vlasti. Nakon utakmice sa Škotskom, u tadašnjem hotelu Interkontinental se sastao Izvršni odbor HNS-a. Među ostalima, bio je tu gospodin Herjavec, tadašnji čelni čovjek Varteksa, pa bio je i onaj odvjetnik Brleković, kojeg možete konzultirati za istinitost ovoga što ću sad ispričati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvršni odbor je trebao glasati o povjerenju meni, a uoči samog glasanja Herjavec je svima prisutnima rekao: ''Gospodo, imamo najboljeg izbornika. I sada je na nama odgovornost da odlučimo hoćemo li zadržati najboljeg izbornika i protiv sebe okrenuti postojeću vladu ili ćemo maknuti Ćiru i imati vlast iza sebe''. Nakon što je Herjavec to rekao, IO je glasao jednoglasno i ja sam ostao na klupi. Međutim, tada sam ja njima rekao: ''Gospodo, imam veliku molbu. Želim da se sutra opet nađemo na istom mjestu svi''.
I tako je i bilo. No, sutradan sam im ja rekao sljedeće: ''Ne možete ni egzistirati ni prosperirati ako vlast nije iza vas''. Ja sam i danas u to uvjeren i ponovit ću: da onda Tuđman nije bio onakav kakav je bio, zainteresiran za hrvatsku reprezentaciju, nikad, ali nikad Hrvatska ne bi bila treća na svijetu.
Usprkos Ćiri Blaževiću, Šukeru, Bobanu i drugima. Svjestan svega toga, i odbijajući da reprezentacija bude talac Ćire Blaževića, ja sam im rekao da u ime spašavanja gole egzistencije hrvatskog nogometa dajem neopozivu ostavku. Zavladala je najprije konsternacija, zavladao je muk, a onda je nastupio spontani aplauz svih prisutnih.
Kad sam izašao vani, novinari mi kažu, čuvši aplauz: ''Evo ga, živ je. Bravo šefe, ostajete'', na što sam ja rekao da odlazim, a da je aplauz izraz divljenja mojoj gesti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dakle, ja sam naravno odstupio jer dobro znam što znači imati vlast iza sebe ili je nemati. Dakle, to je bio moj patriotski čin, a najveća je laž da sam ja morao otići. Osim Vlatka Markovića i Herjavca, koji su nažalost mrtvi, svih ovih 20 svjedoka sve ovo može potvrditi. A nakon toga sam odmah moje obećanje izvršio, a to je da ću napustiti zemlju i otišao sam u Iran za izbornika iranske reprezentacije.
Ako Prosinečki kaže da ovo nije istina, onda više nije moj prijatelj
Što se tiče Tuđmana i onoga što sam rekao da nije bilo njega, mi ne bismo bili treći na svijetu, to je živa istina. On je obožavao nas, a moji igrači su obožavali njega. Sama njegova nazočnost je svakom mom igraču davala do znanja da je cijela Hrvatska iza njih. Tuđman je znao da nema tog ambasadora, da nema te grupe ambasadora koja mogu za jednu zemlju napraviti promociju kao što to može nogometna reprezentacija na manifestaciji kao što je SP. Tuđman je to znao i pratio nas je. Pratio nas je i gledao i protiv Njemačke i protiv Francuske.
Nakon što smo izgubili od Francuza, ulazi on u svlačionicu i kaže mojim pokislim igračima: ''Djeco moja, sve ste dali od sebe i nije išlo. No zapamtite, nije isto biti treći ili četvrti. Morate se što prije povratiti, i psihički i fizički i morate ih pobijediti. Za Hrvatsku''. Tada smo morali igrati protiv najbolje momčadi na svijetu, protiv tih silnih Nizozemaca, a moji igrači su ušli u taj meč poput kamikaza. Ma nisu oni imali ni grama šanse.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ja sam uoči prvenstva i tijekom njega govorio da ćemo biti prvaci. Ne samo da mi nitko nije vjerovao, nego je tada protiv mene vođena jedna prava medijska hajka. Ljudi su kad bi me vidjeli na ulici, razvaljivali vrata od tramvaja i vikali mi da sam luđak i da sam za Vrapče jer sam se drznuo reći istinu. A istina je to da smo mi trebali pobijediti te Francuze i osvojiti naslov. Iako se u polufinalu dogodilo nešto što se nije smjelo dogoditi, ja nemam prava niti jednu riječ reći protiv Bobana. On je bio epicentar svih naših zbivanja.
On je bio taj katalizator jednog patriotskog naboja koji je ostalim igračima davao jednu nezamislivu energiju. Moramo se prisjetiti da je nedugo prije Prvenstva Boban bolovao od žutice, no niti u jednom trenutku nije namjeravao tražiti poštedu ili nešto slično. Što sam ja tada mislio, nakon isključenja onog Blanca, sad ću reći, a to nisam nikada prije rekao. A onaj Prosinečki, ako kaže da ovo nije istina, onda više nije moj prijatelj...
Nakon isključenja Blanca svaki bi trener, osim ako nije čisti diletant, računao da višak čovjeka možeš konkretizirati samo ako uvedeš jednog tehničara. A nema boljeg tehničara na svijetu od Prosinečkog. I normalno da je moja prva misao bio Prosinečki. A što je taj Prosinečki napravio? Pod udarom medija i kojekakvih tipova koji su mu punili glavu da ja guram Jurčića umjesto njega, da ga ja mrzim i slično, on na treningu prije Francuske se uhvati za zadnju ložu, kaže da je navodno ozlijeđen i napusti trening.
E sad, je li on lagao i izmislio ozljedu ja ne znam i to nije više ni bitno, no znam da je to bio jedan veliki hendikep i da bih ga sigurno odmah stavio u igru umjesto Bobana. Uvjeren sam da bi mi tada dobili te Francuze i poslije bili prvaci svijeta. Ja ću umrijeti, a neću prežaliti što nismo postali prvaci svijeta. Bili smo za tako nešto predodređeni, a ja priznajem da za to snosim ogroman dio odgovornosti.
Kovač je protiv Meksika kompromitirao sve što je u prvoj utakmici napravio dobro
A što se tiče naše reprezentacije i nastupa u Brazilu, jako sam žalostan jer sam uvjeren da smo mogli puno više. Bio sam najsretniji na svijetu kad je taj diskretni Modrić rekao da ova njegova generacija mora nadmašiti onu iz `98. A kako bi nas nadmašili nego da budu prvaci. I zaista sam mislio da oni to mogu. Nakon što je otišla Italija, Engleska, Španjolska, rekao sam sam sebi, Hrvatska mora biti prvak.
A onda se u trećoj utakmici sa Meksikom dogodi ono što je potpuno kompromitiralo ono što sam ja doživio gledajući prvu utakmicu sa Brazilom. Kovač je tako znalački postavio igru protiv Brazila da sam se ja divio. Brazilci su bili posve nemoćni, samo su loptu plasirali po svojoj zadnjoj liniji. Mi smo im oduzeli ono što je u današnjem nogometu najdragocjenije, a to je prostor. I da nije bilo onih sudačkih svinjarija, mi bismo ih glatko dobili. Tada, kad sam vidio nemoć Brazila, rekao sam ovaj dečko je nadaren. Jako nadaren. No ponavljam, da li zahvaljujući mojim pohvalama i pohvalama mnogih drugih, taj dečko je protiv Meksika kompromitirao sve što je u toj prvoj utakmici napravio dobro.
Osuđujem dva egoista, Mamića i Šukera. Bez njih se sve ovo nikada ne bi dogodilo
Ali, ja njega ne osuđujem. On je jedan čestit i moralan čovjek, koji jednostavno nije imao iskustva. A kako će ga i imati kad nije vodio nikad nikoga. Ja ne krivim Kovača, ja krivim onog Mamića i Šukera. Oni su grobari hrvatskog nogometa. U redu, ako su alergični na mene, u redu, nisu mene morali tražiti da pomognem Kovaču, ali imamo mi nekoliko odličnih, iskusnih trenera, pa što nisu zvali njih. Zašto nisu zvali jednog Pamića ili Ivkovića. Oni ne bi odmogli, oni ne bi smetali, oni bi mogli samo pomoći.
Pa i jedan Scolari traži savjete od Zagalla, a jedan Klinsmann od Vogtsa. Šteta. Šteta što hrvatskim nogometom upravljaju ta dva egoista Mamić i Šuker. Onaj Šuker kaže nakon onakve pljuske protiv Meksika kako je toj uspjeh i kako će nam se i dalje događati neki novi Meksiko. Pa to je nečuveno! Da njih nema i da se ovu reprezentaciju vodilo na ispravan način, nikad se ovakve početničke greške ne bi dogodile. Nikad se ne bi dogodila onakva lutanja u traženju jasne formacije, u traženju igre, a da ne govorim kod postavljanja u skoku prije prvog gola Meksika. To su početničke greške i one su nas koštale.
Što se tiče Kovača i njegove budućnosti na klupi reprezentacije, ja bih volio da on ostane. On ima talent, ima volju, spreman je postati vrhunski trener, no jednostavno mora postati malo više samokritičan. Mora i on prihvatiti da je u nekim stvarima pogriješio i priznati to, a ne tvrdoglavo tupiti kako bi i dalje postupio isto.
Facebook
Google