OSJEĆAJ krivnje često prati moderne roditelje. Pitate se hranite li dijete ispravno, je li dovoljno aktivno, ima li ravnotežu između škole i igara i uživa li uopće u djetinjstvu. Kad se dijete požali na dosadu, većina roditelja instinktivno uskače s idejama kako bi ga zabavila. No, novi trend u roditeljstvu postavlja jedno važno pitanje: što ako se jednostavno povučemo i dopustimo djeci malo više slobode?

Taj se pristup zove "underparenting", a sve više roditelja osjeća da im takav stil pomaže, osobito u svijetu koji od njih traži da budu prisutni u svakom trenutku djetetova dana.

Underparenting nije isto što i zanemarivanje. To je svjestan izbor roditelja da se povuku kada ne moraju intervenirati i da djetetu pruže priliku da samostalno istražuje, uči na greškama i razvija samopouzdanje. Naravno, pritom ostaju emocionalno dostupni i nude podršku kad god je potrebna.

Psihologinja Breanna Dede objašnjava da ovaj pristup podsjeća na responzivno roditeljstvo. "Radi se o tome da roditelj ne nameće sve, već promatra i čeka da vidi što dijete treba", kaže Dede.

Nije poanta ostaviti dijete samo, već znati kada pustiti da samo pokušava, a kada uskočiti s podrškom. Drugim riječima, dijete zna da ste tu ako zatreba pomoć.

Kako to izgleda u svakodnevici?

Underparenting je zapravo suprotnost tzv. helikopter roditeljstvu. Ne znači da dijete nema pravila ili da se prepušta samo sebi, već da ima prostor za disanje i donošenje vlastitih odluka.

To može značiti da roditelji ne osjećaju potrebu stalno zabavljati dijete, već mu dopuštaju da samo smisli igru, čak i ako mu u početku bude dosadno. Može uključivati i svakodnevne aktivnosti poput pomaganja u kuhinji, obavljanja kućanskih poslova ili zajedničke kupovine.

Psihologinja Darby Saxbe objašnjava da je upravo dosada korisna jer potiče razvoj mozga. Tijekom tih mirnih trenutaka dijete uči maštati, promišljati o sebi i drugima, povezivati uzroke i posljedice i razvijati empatiju.

U čemu je razlika između underparentinga i zanemarivanja?

Glavna razlika je u namjeri. Zanemarivanje podrazumijeva da roditelji emocionalno nisu prisutni i ne nude strukturu. Kod underparentinga roditelji su uključeni, ali ne upravljaju svakim korakom. Oni promišljeno odlučuju kad će se povući, a kad će reagirati.

Dijete zna da ima sigurnu luku kojoj se može vratiti. Ima slobodu pokušati, pogriješiti i naučiti, znajući da će dobiti podršku ako mu zatreba.

Stručnjaci ističu brojne prednosti ovog prisupa:

• Djeca razvijaju emocionalnu otpornost, kreativnost i samostalnost.
• Uče kritički razmišljati i snalaziti se u svakodnevnim izazovima.
• Stvaraju vlastiti identitet i osjećaju veću kontrolu nad svojim životom.
• Obiteljski život postaje manje stresan jer roditelji ne osjećaju pritisak da stalno animiraju dijete.

Kako početi s underparentingom?

Najbolje je krenuti postupno. Identificirajte situacije u kojima često previše intervenirate. Započnite malim koracima, primjerice, ostavite dijete pet minuta samo u sobi dok se igra, dok vi kuhate. Ne upadajte odmah ako vam zazove ime - ako je sigurno, pustite ga još malo. Svaki dan produžite to vrijeme za minutu ili dvije.

Objasnite djetetu što radite i zašto. Recite mu da ga time učite samostalnosti i da ćete uvijek biti tu ako nešto ne ide kako treba. I najvažnije, budite blagi prema sebi. Ovo nije natjecanje u roditeljstvu. Cilj je stvoriti prostor u kojem će dijete rasti i razvijati se, a vi imati više povjerenja u njegove sposobnosti.