Psiholozi: Djeca odgojena 80-ih i 90-ih razvila su vještinu koju djeca danas nemaju
ZBOG sve veće anksioznosti kod djece, mnogi se roditelji boje da će vlastitu tjeskobu prenijeti na njih. Upravo zato neki stručnjaci danas ističu da su djeca odgajana 80-ih i 90-ih češće razvijala mirno samopouzdanje i samosvijest koje današnjoj djeci često nedostaju.
Takav pristup podrazumijevao je više slobode, manje stalnog nadzora i više prilika da djeca uče na vlastitim pogreškama. Stručnjaci upozoravaju da, uz genetiku, i stil roditeljstva ima velik utjecaj na to hoće li dijete postati anksiozno. Britanski dječji psihoanalitičar D. W. Winnicott još je 1953. skovao termin "dovoljno dobra majka". Njegov koncept polazi od toga da roditelj ne mora biti savršen, nego da upravo ta nesavršenost može biti korisna za djetetov razvoj.
Umjesto da dijete štite od svake neugode, "dovoljno dobri" roditelji dopuštaju mu da se samo iskuša i postupno razvije otpornost. Takav pristup mogao bi pomoći mnogoj djeci da steknu mirnije i stabilnije samopouzdanje, piše YourTango.
Važno je razlikovati pripremu od brige
Posljednjih godina raste interes za slobodniji odgoj. Taj pristup podrazumijeva da roditelju djetetu daju više prostora, pa čak i mogućnost da pogriješi ili se lakše ozlijedi, kako bi naučilo nositi se sa stresom i neuspjehom. Stručnjaci upozoravaju da djeca trebaju pomicati granice i preuzimati rizike, dok roditeljski strah često dovodi do pretjerane kontrole.
Studije su pokazale da roditelji čije su emocije dominantno utemeljene na strahu taj strah nesvjesno prenose na djecu, koja najviše uče promatrajući upravo njih. Dakle, roditelji najprije trebaju pomoći sebi i naučiti upravljati vlastitim mislima i brigama. Važno je razlikovati pripremu od brige: priprema znači naučiti dijete korisnim i zaštitnim navikama, dok stalna zabrinutost samo prenosi strah.
Stručnjaci savjetuju i promjenu vlastitog narativa, odnosno da se umjesto najgorih scenarija roditelji usmjere na smirenije i realnije ishode. Ne samo da je u redu griješiti kao roditelj nego je, prema ovom pristupu, to često i zdravije za dijete jer mu pomaže da postane samostalnije.