DJECA koja sve drže u sebi u puno situacija neće priznati i reći da im je teško, ali promjena će se moći primijetiti u njihovu ponašanju. Zato je za takvu djecu potrebno stvoriti sigurno okruženje u kojem mogu bez brige izraziti emocije i znati da su njihovi roditelji oni koji će im pomoći i biti podrška kada ih nešto muči.

Psiholog i terapeut Jeffrey Bernstein je za Psychology Today otkrio tri načina kako roditelji mogu pomoći djeci koja naizgled izgledaju kao da su dobro i znaju se nositi sa svime, ali to je daleko od stvarne situacije. Takva djeca naizgled su dobro, ali se u sebi bore s tjeskobom, tugom, sramom ili nesigurnošću.

Bernstein smatra da, uz pravi pristup, roditelji mogu pomoći djetetu da se osjeća viđeno, sigurno i podržano, prije nego što emocionalno pukne zbog držanja svega što ga muči u sebi.

Obratite pozornost na tihe znakove

Djeca koja sve drže u sebi neće uvijek reći da im je teško, ali njihovo će ponašanje to pokazati. Psiholog savjetuje da roditelji obrate pozornost na ove promjene u ponašanju:

• Perfekcionizam ili strah od pogrešaka.
• Česte fizičke tegobe poput glavobolja ili bolova u trbuhu.
• Emocionalno povlačenje, isključenost ili razdražljivost.
• Pretjerano ispričavanje ili jak strah od razočaranja drugih.

"Ovi se obrasci često previde jer mogu izgledati kao da je dijete jednostavno 'dobro' ili 'osjetljivo'", tvrdi psiholog za Psychology Today.

Potičite iskrenost kod djece, ali nemojte je zahtijevati od njih

Ne morate ispitivati i forsirati razgovor s djecom kako bi vam se otvorila. Ključ je u stvaranju dosljednog, sigurnog prostora u kojem je izražavanje emocija moguće. Isprobajte rečenice poput:

• "Što ti je danas bilo teško?"
• "Ne moraš odmah pričati, ali ovdje sam kad budeš spreman/na."
• "I ja ponekad zadržavam sve u sebi. Već i samo to kada me netko sluša pomaže."

Tišina ne znači nužno da vas dijete ne sluša, vjerojatno razmišlja je li sigurno da nešto kaže i želi li uopće nešto podijeliti s vama. Zato dajte djetetu vremena i pustite da se osjeća dovoljno sigurno da vam se povjeri.

Normalizirajte emocije, posebno one teške

"Dajte djetetu do znanja da snažne emocije ne znače da je ono loše ili slabo, već samo da je to dio ljudske prirode", savjetuje psiholog. Kada roditelji iskreno pokazuju svoje emocije, uče dijete da ranjivost nije opasna, već da je temelj povezanosti. Otkrio je i nekoliko korisnih rečenica koje možete iskoristiti u komunikaciji s djetetom:

• "Bila sam nervozna prije tog sastanka, morala sam duboko disati da se smirim."
• "U redu je osjećati se preplavljeno. Svi se tako ponekad osjećamo."
• "Ne moraš sve nositi sam/a."