MNOGI roditelji nakon povratka djeteta iz škole žele čuti kako mu je prošao dan. No, način na koji postavljaju pitanja može odrediti hoće li razgovor biti kratak i površan ili će im se dijete doista otvoriti. Pitanje "Kako je bilo u školi?" je uobičajeno, ali i toliko općenito da često završi tek s jednom ili dvije riječi kao odgovorom.

Stručnjaci zato savjetuju konkretnija pitanja otvorenog tipa. Ona potiču dijete da se prisjeti određenih događaja i osjećaja, a istodobno mu daju slobodu da samo odluči što želi podijeliti s roditeljem.

Takvi razgovori nisu važni samo zbog praćenja školskih obaveza. Kroz njih roditelji mogu postupno steći uvid u djetetove odnose s vršnjacima, njegovo samopouzdanje i brige, pa i u one dijelove svakodnevice o kojima inače ne govori.

Svakodnevna priča o školi pomaže djeci i u razvoju komunikacijskih vještina. Na taj način uče kako jasno izraziti svoje misli, aktivno slušati sugovornika i sudjelovati u razgovoru. Te su vještine ključne za njihov cjelokupni razvoj.

Pet pitanja za razgovor nakon škole

• Što ti je danas bilo najbolje?
• S kim si danas proveo najviše vremena?
• Što ti je danas bilo najteže?
• Je li se dogodilo nešto o čemu bi htio ili htjela pričati?
• Što bi volio ili voljela da si mogao ili mogla ponoviti ili napraviti drugačije?

Ipak, od samog pitanja često je važnija vaša reakcija. Dobro pitanje može pokrenuti razgovor, ali neprimjeren roditeljski odgovor može ga i naglo prekinuti.

Kada vam dijete povjeri da ga nešto muči, prirodna je reakcija da odmah ponudite rješenje. Djetetu, međutim, ponekad ne treba savjet, nego prvenstveno osjećaj da su njegove brige i osjećaji prihvaćeni i važni.

Previše zapitkivanja može izazvati i suprotan učinak. Ako nakon svakog odgovora slijedi niz novih pitanja, dijete bi se moglo osjećati kao na ispitivanju. Zato ne morate svaki dan postaviti svih pet pitanja. Ponekad je dovoljno odabrati samo jedno.