JULIE Heglund živi na Floridi sa suprugom i sinom Jeremiahom. Čitavu trudnoću znala je da želi dojiti i tome se veselila. Kad je Jeremiah rođen 4. ožujka 2022., morao je 36 sati provesti na odjelu neonatalne intenzivne njege. Brzo se oporavio, ali u tih dan i pol konzumirao je mliječnu formulu i majčino mlijeko. Kad su došli doma, Julie ga je počela isključivo dojiti.

"Imam sindrom policističnih jajnika pa mi je bilo teško zatrudnjeti. Suprugu i meni trebalo je 18 mjeseci, tijekom kojih sam uzimala lijekove za plodnost. Činilo se kao da je dojenje jedina stvar koja mi odlično ide", napisala je u tekstu koji je prenio Newsweek.

Kad je Jeremiah imao sedam tjedana, njegov otac je izgubio posao. Obitelj se morala useliti kod svekrve. Gubitak novca i stana bio im je stresan i Julie se počela smanjivati količina mlijeka.

"Jeremiah je tada postao manje zainteresiran za dojenje. Nije se mogao najesti i neprestano je plakao. Nekoliko dana noćne pelene su mu bile suhe što može biti znak dehidracije. Probala sam sve što sam mogla da bih povećala proizvodnju mlijeka i izdajala sam se satima dok su suprug i Jeremiah spavali. Plakala sam, a onda početkom svibnja rekla mužu da moram prijeći na adaptirano mlijeko. Osjećala sam se kao da sam iznevjerila sina", dodaje Julie.

A loše emocije dodatno su produbile objave na društvenim mrežama u kojima se dojenje forsira kao najbolja moguća stvar za dijete, kaže Julie.

"Da, to je povezujuće iskustvo, ali ne znači da će nam narušiti odnos ako je nemoguće. Nisam nikad popila ni kap majčinog mlijeka, a s majkom imam odličan odnos", kaže.

Onda je SAD zahvatila nestašica adaptiranog mlijeka. 

"Police su bile prazne, a ljudi su govorili da to ne bi bio problem kada bi žene dojile. Neki su ispitivali zašto uopće majke daju djeci adaptirano mlijeko kad mogu proizvoditi vlastito. I u bolnici su me na prvom pregledu u trudnoći pitali kako planiram hraniti sina. Rekla sam da planiram dojiti, a oni su me jako nahvalili zbog toga. Isto se dogodilo i u bolnici. Nekako se pitam kakva bi bila reakcija da sam rekla da ću koristiti adaptirano mlijeko. Bi li ih to uznemirilo", zapitala se.

Adaptirano mlijeko koje njezinom sinu sada odgovara nabavljaju preko poznanice. Plaćaju ga skuplje nego što bi u normalnim okolnostima, kada ne vlada nestašica. No komentari su natjerali Julie da se zapita bi li trebala ponovo pokušati dojiti.

"Želim li potrošiti hrpu novca na savjetnike za dojenje, suplemente i izdajalice koje možda neće djelovati ili ćemo sačuvati novac za adaptirano mlijeko za koje znamo da će ga Jeremiah pojesti i da djeluje? Trenutno si teško možemo priuštiti oboje. Ljuti me kad čujem komentare muškaraca da bi se žene trebale više truditi dojiti. Smeta me i kada se ženama nudi da probaju ovo ili ono. Sad kad sam i sama to prošla, više ne mogu suditi ljudima", ističe.

Julie bi voljela da ljudi imaju više razumijevanja. Želi da daju manje savjeta, a više podržavaju jedni druge.

"Moj suprug kaže da je veliki problem naše generacije to što ljudi misle da trebaju podijeliti svoje mišljenje o svakoj pojedinoj temi. Oduvijek sam znala da želim biti mama. I znala sam da ću biti stvarno dobra mama. Uživam u majčinstvu i volim svog sina. Mislim da je to najvažnije", zaključuje.