Emocionalna iscrpljenost roditelja: 4 načina kako im djeca mogu pomoći i olakšati

RODITELJI se danas često nalaze pod pritiskom balansiranja posla, kućanskih obveza i brige o djeci, a sve to ostavlja malo prostora za predah. Emocionalni umor postao je svakodnevica mnogih obitelji, a stručnjaci upozoravaju da dugoročno može voditi i do takozvanog roditeljskog izgaranja (burnouta). Iako djeca ne mogu i ne trebaju preuzimati teret odraslih, upravo u malim, svakodnevnim gestama mogu pružiti roditeljima osjećaj podrške i topline.
Zagrljaj i blizina: Terapija bez riječi
Psiholozi naglašavaju da fizička bliskost ima snažan učinak na smanjenje stresa. Jedan iskren dječji zagrljaj ili držanje za ruku može roditelju dati više snage nego dugi razgovori. Hormoni povezani s osjećajem sigurnosti i smirenosti, poput oksitocina, oslobađaju se upravo kroz dodir. To je najjednostavniji način da dijete pokaže: "Tu sam uz tebe".
Sitne pomoći koje znače puno
Djeca mogu doprinijeti i kroz male praktične geste. Primjerice, pospremiti igračke bez podsjećanja, donijeti roditelju čašu vode ili pomoći postaviti stol. Takvi postupci možda traju minutu, ali roditelju daju do znanja da nije sam u svemu. Stručnjaci ističu da upravo ovakve male suradnje jačaju osjećaj zajedništva u obitelji.
Snaga riječi: Zahvalnost i ohrabrenje
Ponekad je dovoljno da dijete izgovori jednostavno "Hvala" ili "Volim te". Iako djeca te riječi izgovaraju spontano, njihov učinak na emocionalno stanje roditelja može biti ogroman. Kada se roditelj osjeća iscrpljeno, podsjetnik da ga dijete vidi i cijeni njegov trud donosi dodatnu snagu i motivaciju.
Zajednički mirni trenuci
Nije uvijek riječ o pomoći u kući ili riječima. I zajedničko čitanje knjige, gledanje crtića ili kratka šetnja mogu roditelju donijeti predah od stresa. Takvi mali rituali stvaraju osjećaj povezanosti i podsjećaju roditelje da nisu sami u svojim borbama.
Važno je zapamtiti da djeca nisu terapeuti
Stručnjaci ipak upozoravaju da se ne smije dogoditi da djeca preuzmu preveliku odgovornost za roditeljsko emocionalno stanje. Postoji granica između male geste podrške i situacije u kojoj dijete počne igrati ulogu odraslog, što može biti štetno za njegov razvoj. Zato je ključno da roditelji sami brinu o vlastitu mentalnom zdravlju, a dječje male geste doživljavaju kao dragocjenu, ali dodatnu podršku.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati