SINIŠU Vucu nije lako uloviti za intervju - osim što pojačano snima nove materijale, već nekoliko godina živi na relaciji Hrvatska - Karibi. Prema vlastitoj izjavi, Europa mu je postala prebrza i prenervozna, iako se dobro snalazi na svim kontinentima. "Karibi su opušteni i vrijeme sporije prolazi, samim tim se i sporije stari", kaže nam.

Slučajno ili namjerno, odlučio se javiti 21. lipnja, točno godinu dana nakon što je snimio najdužu notu otpjevanu u nekoj pjesmi i tako srušio svjetski rekord. Prvog srpnja ide u London službeno se upisati u Guinnessovu knjigu rekorda, a pravila su, kaže, vrlo rigorozna.

"Mjesecima su analizirali moj ton"

"Oko 7-8 mjeseci su analizirali moj ton, jer im je vjerojatno bilo čudno da sam s tolikom razlikom pobijedio prethodnog rekordera. Nadmašio sam stari rekord za više od 20 sekundi. Zato su mi odali posebno priznanje pozivom u London. To je jedna od najvećih razlika u postavljanju rekorda i to u vrlo zahtjevnoj umjetničkoj disciplini", ponosno javlja Vuco.

"Disciplina je zanimljiva, jer nota treba biti dio skladbe i glazbenog aranžmana te osim trajanja i doprinijeti ukupnom umjetničkom dojmu. Za razliku od drugih vokalnih disciplina, nota treba biti otpjevana snažno i punim glasom uz muzičku pratnju, jer su tu i bubnjevi, bas, električne gitare... ", dodaje.

"Sve je krenulo iz zabave"

Za Vucu cijela stvar ima i sentimentalno značenje, jer se događa točno 40 godina nakon što je prvi put nastupio na Glasu Kaštela kao 14-godišnjak. "Stoga ovaj moj svjetski rekord posvećujem mom Splitu u kojem sam rođen, i mojim Kaštelima u kojima sam kao dječak na gitari odsvirao i otpjevao prve note", prisjeća se.

Ključni dio otpjevao je na novoj verziji svoje stare pjesme Nek sam pijan. "Na ideju sam došao postepeno, pjevajući na koncertima sve duže i duže tonove, uz poticaj mojih glazbenika koji su mi sa iznenađenim izrazom lica davali poticaj da pjevam još duže i duže. Uglavnom, sve je krenulo na koncertima iz zabave, a kulminiralo obaranjem svjetskog rekorda", prepričava proces od početka.

"Osim što je teško, može biti i opasno"

Vuco priznaje da je oduvijek želio biti rekorder, ali i da takve avanture nose svoje rizike: "Za one koji misle da ovo nije vrlo ozbiljna, pa čak i opasna vještina, neka puste neku pjesmu, uhvate zrak i pokušaju držati vrlo glasan ton uz pjesmu makar tridesetak sekundi." 

"Može se usporediti s ronjenjem na dah, jer osim što je teško može biti i opasno. Ronilac može zaroniti preduboko, a netko tko nema iskustva s disanjem i pjevačkim tehnikama može otići preko svojih granica i tada reagiraju pluća, kao i srce", dodaje.

"Pjevam kao na originalnim snimkama"

Ističe kako mu priznanje puno znači, jer je to dokaz da je u najboljoj pjevačkoj formi: "Ponosan sam što na koncertima svoje pjesme pjevam kao na originalnim studijskim snimkama, ako ne i bolje. Publika to jako cijeni, a ja se osjećam zdravo i moćno. Hvala Bogu."

Prethodni rekord držao je Tee Green, vokalni trener s rasponom glasa od četiri i pol oktave. Vuco ga je u rekordu prešišao za punih 20 sekundi - svejedno, za Greena, koji je trenirao brojna svjetska imena, kaže da je odličan vokal. S druge strane, i Vuco je nekoliko pjevača u jednom - u zadnjih tridesetak godina pjevao je sve, od heavy metala i hard rocka pa do čistih narodnjaka.

"To se ne može naučiti"

Na pitanje je li teže pjevati metal ili folk, ipak se odlučio za metal. "Najteže je bilo kad sam kao srednjoškolac išao u tolike visine da je to bilo nezamislivo otpjevati i opernim sopranisticama. To je heavy metal tehnika kojom pjeva Rob Halford iz Judas Priesta i slični izvođači. Nema ih mnogo na svijetu. Na zadnjem koncertu Živog blata sam opet počeo pjevati tom ekstremnom tehnikom", objašnjava.

"To se ne može naučiti, jer je suština da se rodiš sa istom bojom prvog (punog) i drugog (falset) glasa. Tada, uz pravilne efekte, to na koncertima zvuči brutalno i vanzemaljski. Tko sumnja u moje riječi, neka dođe na koncert Živog blata, Judas Priesta, Manowara ili WASP-a. Jedan od najboljih na svijetu je i Amerikanac hrvatskih korijena, Miljenko Matijević iz grupe Steelheart", dodaje.

170 novih pjesama do kraja godine

U svom stilu, Vuco se ne planira zaustaviti na jednom rekordu: naime, do kraja godine planira postaviti presedan na našim prostorima objavom 170 pjesama. Od toga bi četrdesetak trebalo biti u solo izvedbi, a čak 130 sa Živim blatom.

Međutim, fanovi znaju da glazbenik slična obećanja daje već petnaestak godina. Može li mu se vjerovati? Vuco je na pitanje odlučio odgovoriti kao general Vasilij Mitu, alter ego pod kojim nastupa u svojoj metal varijanti. 

"Možda ja zapravo ne postojim"

"Živo blato izlazi oko Nove godine ili nikad. Možda sam se zezao, možda taj album koji ima oko 130 pjesama, traje oko devet sati i snimao sam ga 14 i pol godina uopće ne postoji... Možda i nisam uložio preko milijun i pol kuna u sve te pjesme, možda i nisam jedini koji se može približiti najboljem čiji su inicijali J.B.Š.", odgovara.

"Tko zna, možda ja i ne postojim i samo sam plod mašte onih koji me vole ili mrze. A možda je jedan moj prijatelj bio u pravu kad je rekao da ljudi misle da sam poput Texa Willera, Zagora ili Mister No-a - samo neobičan, unikatan lik iz stripa", zaključuje misteriozno.