TINEJDŽERI često ne odlaze u školu s radošću i entuzijazmom, nego baš suprotno - uz puno negodovanja i otpora. To zna biti posebno teško za roditelje koji se sjećaju kako su njihova djeca, dok su bila mala, upijala znanje s radošću i znatiželjom. Tada se činilo da će biti zaljubljenici u učenje cijeloga života. Danas je situacija drugačija.

Umjesto znatiželje, kod tinejdžera se sve češće javlja potpuna nezainteresiranost. Umjesto pitanja, dolaze pogledi puni otpora. Pitanje koje se nameće jest: zašto? Kad se nešto što su voljeli pretvorilo u izvor frustracije? Gdje su stvari pošle po zlu?

Škola ih iscrpljuje i opterećuje

Roditelji često misle da su usamljeni u tim dilemama, ali zapravo nisu. Brojna su istraživanja potvrdila da se s istim izazovima suočavaju i drugi. Upravo kako bi se pokušalo pronaći odgovore na ta pitanja, organizirano je javno događanje s temom motivacije tinejdžera, na kojem su sudjelovali stručnjaci i tinejdžeri, koji su otvoreno govorili o svojim iskustvima.

Ključna pitanja koja su postavljena bila su: "Što odrasli ne razumiju o današnjim učenicima?" i "Što bi mijenjali u školskom sustavu kada bi mogli?" Prvi i najvažniji odgovor bio je - stres. Gotovo svi tinejdžeri složili su se da ih škola iscrpljuje i opterećuje više nego što njihovi roditelji mogu zamisliti.

"Stalno moraš biti uključen"

"Ne znam shvaćaju li roditelji koliko smo zapravo pod pritiskom kroz cijelu školsku godinu", rekla je jedna učenica i dodala: "Ponekad se čini kao da stalno moraš biti 'uključen'." Ono što najviše žele jest da roditelji razumiju koliko su pauze važne. Burnout nije rezerviran samo za odrasle. U današnjoj kulturi produktivnosti tinejdžeri su više nego ikad suočeni s kroničnim umorom.

Nakon nastave mnogi nemaju snage odmah se posvetiti učenju ili pisanju zadaća. "Neću tada moći dati najbolje od sebe", rekla je ista učenica i dodala: "Mislim da uzeti pauzu ne znači imati lošu radnu etiku. Ponekad je to jednostavno potrebno."

"Kad dobijem lošu ocjenu, izgubim motivaciju"

Stručnjaci ističu da su takvi trenuci odmora, koje nazivaju "radikalnim odmorom", ključni za dugoročno očuvanje mentalnog zdravlja i motivacije. Pauza, tvrde, nije znak lijenosti, već prilika za obnovu energije. Kronični stres vodi do gubitka motivacije, što na kraju utječe na produktivnost. "Na početku školske godine smo svi puni energije", rekao je jedan učenik. "Ali onda stres usporava sve", dodao je.

Dodatni izvor demotivacije često su upravo roditelji i njihove reakcije na loše ocjene. Iako roditelji vjeruju da će loša ocjena potaknuti dijete da se više trudi, stvarnost je često suprotna. Kad učenik dobije lošu ocjenu, može izgubiti volju za daljnjim trudom. Umjesto da ga motivira, neuspjeh ga obeshrabruje.

"Kad jednom dobijem lošu ocjenu, odmah izgubim svu motivaciju", priznao je jedan učenik. "Ako se potrudim i svejedno ne uspijem, osjećam kao da više nemam što ponuditi. Tada se jednostavno prestanem truditi", dodao je.

"Osjećaš se napadnuto kad netko spomene lošu ocjenu"

Još jedan problem je što tinejdžeri često kritiku doživljavaju kao osobni napad. "Kad netko spomene lošu ocjenu, osjećaš se napadnuto", rekla je jedna učenica i dodala: "I to često nije samo škola. Već imaš deset drugih problema, a sada se netko fokusira samo na jedan dio života gdje možda trenutno ne ide najbolje."

Prema knjizi The Disengaged Teen Rebecce Winthrop i Jenny Anderson, učenici se prema načinu i fazama učenja dijele u četiri skupine: "Passenger Mode", kad učenik ulaže minimalan trud, odgađa i emocionalno se distancira; "Achiever Mode", gdje učenik teži izvrsnosti, ali uz cijenu straha od neuspjeha; "Resister Mode", kas se učenika smatra "problematičnim" jer aktivno odbija učiti, te "Explorer Mode", idealan način učenja, kroz znatiželju.

Učenici koji najviše vremena provode u istraživačkom načinu razmišljanja imaju bolje ocjene i više zadovoljstva u učenju. No do tog načina rada nije lako doći, posebno u sustavu obrazovanja koji je često previše krut. Jedna od glavnih zamjerki školi jest nedostatak prilagodbe različitim stilovima učenja.

"Ne uče svi na isti način"

"Škola je organizirana za točno određeni način učenja, a ne uče svi na isti način", rekla je jedna učenica i dodala: "Voljela bih da imamo više izbora i da možemo birati načine učenja koji nam najviše odgovaraju. Kad nas sve stavljaju u isti kalup, neki će se uvijek teško nositi s tim."

S time se slaže i učenik koji priznaje da ga nedostatak izbora ostavlja bez motivacije: "Ne sjedim u učionici zato što želim nešto naučiti. Samo me guraju u razrede i bombardiraju informacijama. Ne biram sam ono što želim učiti. Samo prolazim kroz dan." Dodaje da bi sve bilo drugačije kad bi imao više kontrole nad onim što uči: "Kad biram, onda mi je važno. Tada želim učiti jer me to zanima."

"Škole nisu dovoljno fleksibilne"

Neki smatraju da čak i škole s najboljim namjerama često ne uspijevaju ponuditi dovoljno fleksibilnosti. "Promiču ideju da žele da budemo 'Istraživači', ali nisu dovoljno fleksibilni da bismo to doista mogli postati", istaknula je jedna učenica.

Možda nema jednostavnog rješenja, ali jedno je sigurno: današnji tinejdžeri žele da ih se čuje, razumije i da im se pruži prilika za veću autonomiju. Traže manje stresa, manje pritiska i više prilika za izbor. Prema diskusiji, možda bi upravo to moglo vratiti onu iskru zbog koje su nekoć s veseljem učili.