U DOBI kada većina njegovih vršnjaka ide u školu, bavi se sportom ili društvenim mrežama, 18-godišnji dječji klaun iz Gaze, poznat pod umjetničkim imenom Ujak Tito, svakodnevno riskira život kako bi nasmijao djecu suočenu s ratnim užasima.

Njegov posao? Izazvati osmijeh na licima najmlađih u regiji gdje je to postalo gotovo nemoguće.

"Dajem sve od sebe da djeci vratim radost"

"Imam vrlo neobičan život", započinje svoju priču ovaj mladić, koji već šest godina radi kao dječji zabavljač, odjeven u šarene kombinezone, cvjetni cilindar i obavezni crveni klaunski nos. Ono što je počelo kao igra s ujakom, koji mu je nadjenuo i nadimak Ujak Tito, postalo je njegova životna misija.

No, njegova pozadina daleko je od uobičajene dječje bajke. Rođen i odrastao u sjevernoj Gazi, Tito je učenik Gaza Circus School – škole koja se bavi cirkuskim umjetnostima i psihosocijalnom podrškom djeci.

Danas, kada je većina sjeverne Gaze sravnjena sa zemljom u izraelskom bombardiranju, njegova uloga klauna postaje neobično važna i tragično dirljiva. "Ne znam hoću li djecu opet vidjeti, ali dajem sve od sebe da im barem na trenutak vratim radost", rekao je, prenosi The Independent.

Klaun usred ruševina

U stvarnosti u kojoj su voda i hrana postali luksuz, Tito svako jutro oblači svoju klaunsku uniformu i, zajedno s grupom volontera, kreće prema centrima za raseljene. Tamo, među tisućama djece koja su izgubila domove, a mnoga i roditelje, on izvodi točke ispunjene smijehom i tračkom nade: čarolije u kojima predmeti nestaju, smiješne padove, utrke na biciklu i igre kroz koje djeca uče, makar na trenutak zaboravljajući rat oko sebe.

"Gaza ima jednu od najmlađih populacija na svijetu – gotovo polovica ljudi ovdje mlađa je od 18 godina. A mentalno zdravlje im je potpuno uništeno", kaže Tito.

Istraživanje lokalne nevladine organizacije uz podršku War Child Alliancea otkrilo je zastrašujuće podatke:

• 96 % djece smatra da im prijeti neposredna smrt
• 79 % ima noćne more
• 72 % pokazuje znakove agresije
• 49 % djece kaže da želi umrijeti

Procjenjuje se da je više od 17.000 djece bez pratnje jer su im roditelji ubijeni ili nestali. "To su jedini trenuci kad se nasmiju. Možda im je moj nastup jedina dobra stvar u danu", priznaje Tito.

Usred klaunskog osmijeha – osobna tragedija

Ali unatoč šarenim odijelima i prividno veseloj misiji, Tito ne skriva bol.

"Danas je bio jedan od najtežih dana. Nismo jeli. Pokušavao sam pronaći hranu za svoje male sestre. Naša je kuća uništena, sada živimo u skloništu. Ima nas sedmero. Sretni smo što smo živi." Opisao je kako se u pozadini često čuju dronovi i eksplozije. "Bombardiranje ne prestaje." Jednom su pogođeni dok su nastupali u školi. Njegova obitelj već je bila ranjena prije nego im je dom uništen.

"Danas smo doznali da je poginuo muž moje starije sestre Shahd. Ne mogu opisati tu bol", rekao je Tito.

"Želim nasmijati svu djecu svijeta"

Iako je u ratu, Tito vjeruje da je pronašao svoj životni poziv – darovati djeci djetinjstvo koje im je oduzeto. "Vjerujem da smijeh može nadjačati zvuk dronova. Vjerujem da je svaki osmijeh čin otpora. Volim svoj posao jer dajem djeci ono što im nitko drugi ne može – nadu."

Za kraj poručuje: "Sanjam da ću jednog dana moći nasmijati svu djecu svijeta. Nadam se da će nas ljudi čuti. Djeca u Gazi zaslužuju radost, zaslužuju život."