THOMPSON je nakon godina izvan fokusa javnosti još jednom pokazao tko je gazda hrvatske glazbene scene. S medijima ne komunicira, a njegovi stavovi oko povijesnih zbivanja nikad nisu bili potpuno jasni - tim za odnose s javnošću majstorski je odradio svoj posao i pobrinuo se da od Marka Perkovića napravi legendu na svim frontovima (glazbenim, ne ratnim).

Naravno, Thompson ne bi bio Thompson bez upitnika koji neprekidno lebde oko njega. Je li Perković samo malo konzervativniji pjevač ili povampireni ustaša? Domoljub ili fašist? Heroj ili zločinac? U skoro 35 godina Thompsonove karijere svaka osoba je već odlučila za sebe, ali stvari nisu tako jednostavne. Slijedi kronologija s činjenicama, nakon koje bi stvari trebale postati jasnije.

Tko je Marko Perković Thompson?

Rođen je 1966. u sada već dobro poznatim Čavoglavama, malom selu u Drniškoj krajini. U vrijeme kad se Marko rodio, Čavoglave su imale petstotinjak stanovnika, danas manje od 150 - u biti divan kraj koji bi putnici iz većih mjesta evidentirali kao "usred ničega".

Život na selu nikad nije bio lak, a pogotovo u ranijim godinama Jugoslavije. Ogromnim porezima sela su plaćala razvitak gradova, a u gradovima se onda rađala kvaziintelektualna ljevica - ona koja je prezirala ta ista sela koja su je hranila.

Čavoglave: Prva pjesma, prvi hit

Zbog takvih uvjeta su se već u to vrijeme Čavoglave počele ubrzano prazniti, a narod je razvio razumljiv animozitet prema novoj vlasti. Markov otac radio je kao gastarbajter u Njemačkoj, a majka se brinula za njega i braću - odnosno za njega i brata jer mu je drugi brat umro kao mali. Marko je, kao i mnogi, otišao u bolje uvjete u Split, gdje je završio ugostiteljsku školu.

Tamo je naučio i svirati gitaru, a na početku rata je bio dragovoljac - po njegovim riječima, u ruke je dobio staru američku pušku Thompson, kojoj može zahvaliti nadimak. A onda je snimio Bojnu Čavoglave: prva pjesma, prvi hit i osigurano mjesto u hrvatskoj glazbenoj mitologiji.

Druge pjesme nisu bile hitovi...

Bojna Čavoglave snimljena je u makedonskoj metrici 7/8 koju su, između ostalih, koristili:

• Jonče Hristovski za pjesmu Ako umram il zaginam,
• Goran Bregović za pjesmu Lipe cvatu,
• Dado Topić za pjesmu Makedonija,
• Vojko V za pjesmu Zovi čovika.

Thompson je, osim Čavoglava, snimao grozote poput latino balada, pop aranžmana sa srcedrapajućim tekstovima i trash bisera kao što je domoljubna obrada pjesme Give Peace a Chance. Iz tog dijela karijere nema puno pamtljivih stvari što se tiče muzike, ali ima kontroverzi.

Početkom devedesetih Thompsonu tako nije bilo strano na koncertima pokazivati koliko je narastao kukuruz, pozirati s portretima Ante Pavelića i Jure Francetića, kao ni pjevati alternativnu verziju Čavoglava ("Za dom braćo, zovemo se Poglavnikovi"). Ipak, tada je sve to prolazilo pod parolom "bilo je takvo vrijeme".

Thompson konačno skužio di su pare

Nakon prvog albuma Thompson se nastavio tražiti. Kroz Vrijeme škorpiona i Gene kamene shvatio je, kao i publika, da u varijanti mahanja zastavom niže hit za hitom. S druge strane, ljubavne pjesmuljke s početka karijere javnost je zaboravila čim su izašli - a Perković i njegov tim su se potrudili da tako i ostane. Sve je bilo spremno za Thompsona 2.0: zvijezdu dovoljno veliku da je zabranjuju i u inozemstvu.

Kroz albume Vjetar s Dinare i E, moj narode Thompson je konačno jasno usmjerio svoj brend. Na prvom se našla Lijepa li si, koja je postala neslužbena hrvatska himna, a na drugom ima više pjesama koje su hit nego onih koje nisu. 2002. je na splitskom Poljudu održao koncert za 40 tisuća ljudi.

Tko je reka, jeba li ga ćaća...

Ipak, vremena su se do početka dvijetisućitih promijenila, pa se Thompson prvi put našao na udaru zbog "bi a da mu ne uđe" pristupa prema ustašama. U Nizozemskoj su mu tako 2003. zabranjena dva koncerta zbog fašističkih obilježja. Kasnije će mu nastupi biti zabranjeni i u Njemačkoj, Švicarskoj i Sloveniji, uvijek po istom ključu.

Drugi događaj iz 2003. također nije pomogao Thompsonu, čiji se imidž pokušavao uspostaviti taman u sivoj zoni između nacionalizma i nacizma. Naime, procurila je snimka na kojoj pjeva ustašku pjesmu Jasenovac i Gradiška Stara, dosta intenzivniju od svoje uobičajene set-liste.

Perković se odlučio za taktiku napada kao najbolje obrane i za stihove poput "U Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila" odlučio je optužiti - Ivicu Račana. "Tada smo ponovno tim i sličnim pjesmama poručivali povampirenim komunistima da ih se ne bojimo i da ćemo im se oduprijeti i štititi svoje vrijednosti po bilo koju cijenu", napisao je na svom u međuvremenu uklonjenom blogu.

"Hvala Bogu, opet imamo hrvatsku vlast"

Kasnije je na slične optužbe odgovarao dosta pitomije. Uz ton objave znakovito je i da je u nastavku, misleći na Sanaderovu vladu, napisao: "Hvala Bogu, sada ponovno imamo hrvatsku vlast." Po vlastitom priznanju, Thompson je od Sanadera dobio najmanje 50 tisuća kuna za obnovu crkve, a prema optužbama, čak pola milijuna eura da ne pjeva ni za jednu političku stranku.

Za bilo kojeg drugog izvođača na takve teorije svi bi odmahnuli rukom - tko bi nekome platio da ne pjeva? Tako se pokušao braniti i Thompson, ali cijela situacija prilično dobro ilustrira kolika mu je bila politička moć prije dvadesetak godina.

Crkveni razvod

Sredinom dvijetisućitih odvijala se i drama oko Thompsonovog razvoda. Naime, od sredine devedesetih Marko je bio u braku s Danijelom Martinović, a onda je 2006. oženio Sandru Rogić - što znači da je s Danijelom morao proći kroz crkveno poništenje braka. Takvi slučajevi su izuzetno rijetki, pa se Perković time pridružio vrlo ekskluzivnom klubu slavnih kojima je to uspjelo.

Kroz sve ozbiljne i manje ozbiljne drame Thompson se provukao neokrznut. Iste godine kad se preženio objavio je Bilo jednom u Hrvatskoj, još jedan ekstremno hitoidan album - autori su se naslonili na (zli jezici bi rekli i pokrali) Iron Maiden i okrenuli sve na heavy metal. Taj žanr kod nas nikad nije zaživio, ali su Perković i suradnici u tom momentu već znali da imaju ime koje je jače od svakog žanra.

Rezultat? Svjetska turneja u Hrvatskoj, BiH, SAD-u, Kanadi i Australiji i najveći koncert na maksimirskom stadionu s preko 60 tisuća ljudi. I to unatoč tome što je odgođen jer je na originalni datum padala kiša.

Eksplozivna atmosfera u Istri

Tijekom 2008. godine Thompson je pokušavao napraviti juriš na poslovično liberalnu Istru, a situacija je eskalirala do pokušaja terorističkog napada. Nakon otkazanih Pule, Umaga i Žminja, na kraju je uspio nastupiti u Pazinu.

Nezadovoljan takvim loptanjem, fan po imenu Vilim Bon postavio je bombu u pazinski Boćarski dom. Pritom je uspio teško ozlijediti samog sebe, ali srećom nikog drugog. S Thompsonom se oko istarskih nastupa tada natezao Damir Kajin, pa se na koncertu u Pazinu osim standardnog "ubij Srbina" moglo čuti i "ubij Kajina". Thompson je tužio Grad Pulu zbog otkazivanja nastupa, ali je izgubio.

Sve po starom 2010-ih...

Perković je 2009. dobio zabranu ulaska u Švicarsku, a posljedično i u cijelu Europsku uniju na tri godine. Moguće je da je za to bio zaslužan upravo blesavi bombaš u pokušaju: u ovoj fazi su Thompsonovi fanovi već postali puno kontroverzniji od njega. Unija je bila jaka, a Hrvatska se spremala ući u nju, pa smo se i mi pravili fini - ukratko, nitko nije želio probleme.

U sljedećih desetak godina uglavnom je sve išlo prema protokolu. Tu i tamo koncert otkazan zbog straha da se ne otme kontroli, tu i tamo medijska dreka i vladino filozofiranje oko "za dom spremni" i sličnog znakovlja. Novi album, tematika slična, produkcija jaka, publika brojna. Thompson se uklopio u sivu predvidljivost hrvatske svakodnevice.

Prvi doček kontroverzan, za drugi koga briga

Stvari su se malo uzburkale kad je Thompson nastupio na dočeku nogometaša nakon Svjetskog prvenstva 2018. godine. Kad netko s tako šarenom poviješću nastupi u društvu, kako im se tepa, "najboljih ambasadora Hrvatske", očekivano, ne može proći mirno.

Ipak, prošlo je, a do dočeka rukometaša ove godine više nikoga nije bilo briga. Thompson si je već ispeglao imidž do mjere da se i on može karakterizirati kao ambasador - ili bar do mjere da može nastupiti na takvim dočecima bez obzira na kritike iz inozemstva. Dobio je i ekskluzivno pravo na "za dom spremni", pa može izvoditi i pjesme iz starijeg dijela repertoara.

Povlačenje iz javnosti i trijumfalni povratak

Od 2022. do 2024. Marko Perković se potpuno povukao iz javnosti zbog bolesti sina Ante Mihaela. Srećom, zdravstveno stanje mu se popravilo, pa je tako došao i na Thompsonov koncert u Dugopolju prošle godine.

Nakon toga Thompson je nastavio nizati koncerte i singlove, uz ogromnu slušanost i posjećenost. Nova pjesma mu je prva u trendingu, a na najavljenom koncertu na Hipodromu moglo bi biti pola milijuna ljudi.

I, tko je zapravo Thompson?

Hrvatski domoljub koji je najbolje uspio pretočiti ljubav prema domovini u stihove ili fašist kojeg je mašinerija izbrusila tako da bude prihvatljiv široj javnosti? Ljubi li zastavu dok piše pjesme ili samo razmišlja o lovi? Misli li uistinu to što pjeva?

Nitko nema pojma - i baš u tome je najveća fora. Ljudi koji dozvole da javnost skuži odgovore na ta pitanja ne prodaju pola milijuna karata.