DEAN DVORNIK već više od mjesec dana živi u Chicagu i radi kao vozač kamiona. Splitski glazbenik ne skriva da je korona kriza utjecala i na njegova primanja, te je objeručke prihvatio ponudu da počne voziti kamion za tvrtku čiji je vlasnik bosanski poduzetnik Begzudin Livadić.

"Mislim da su se kladili kako ću dati otkaz čim dođem"

"Begzo je rekao kad smo kratko popričali: "Idi, potpiši ugovor i sutra voziš!" Tako je i bilo", ispričao je Dean za Slobodnu Dalmaciju. 

"Mislim da su se kladili kako ću dati otkaz čim dođem, ali to se nije dogodilo. Imam ja iskustva s dugim vožnjama, dobro to znaju svi glazbenici koji su išli na svirke sa mnom. Uostalom, nekad sam radio kao taksist, tako da sam znao u što se upuštam. Vlasnik tvrtke mi je rekao da je iz Zagreba za Ameriku krenuo 1997. godine sa samo 50 dolara u džepu, stigao je tamo s njih 20. Danas u svom vlasništvu ima 60 kamiona i 30 kombija, a za njega radi 130 vozača i još njih 20 u administraciji. Ima i vozača koji za njega voze svoja vozila", kaže on. 

Radni dan nekad traje i po par dana

Ispričao je i kako izgleda njegov prosječni radni dan. 

"Budim se oko sedam i pol, osim ako me dispečer ne probudi ranije. Prije spavanja u torbu stavim stvari da ne moram to raditi ujutro. Dobijem podatke o teretu, adresu preuzimanja i istovara. Sjedam u kamion te nakon utovara upišem adresu na koju idem. Nekad mi radni dan zna trajati i nekoliko dana. Jer kad, primjerice, odem u saveznu državu Tennessee, vozim se i do deset sati, što je oko tisuću kilometara. Kad iskrcam teret, normalno da se natrag neću vraćati prazan, nego čekam da uskoči neka nova vožnja koja ne treba nužno biti za Chicago. Može se dogoditi da ću voziti za Cincinnati, 500 kilometara udaljen od Chicaga. Dođem tamo, prespavam u vozilu negdje na odmorištu ili na benzinskoj, čekajući novu turu. Dosta vozača vozi i do 1200 kilometara dnevno, ali ja ne idem u te cifre; ipak se triba čuvat, nije u šoldima sve", kaže Dean. 

U Chicagu se dobro snalazi jer je kao tinejdžer tu proveo sedam godina, a u tom gradu žive i njegova kći Arijana i sin Boris, a kaže da mu udaljenost od rodnog grada ne pada teško. 

I dalje vezan za Hrvatsku

"Zahvaljujući internetu stalno sam u kontaktu sa svojima u Splitu. Svijet je postao stvarno malen, danas neki ljudi znaju zbog posla letjeti iz Amerike u Europu pa natrag, sve to u jednom tjednu. Više nije toliko skupo ni letjeti ovamo, karta se može izvan sezone kupiti već za 500 dolara, pa i manje. Sad mogu reći da živim u Americi jer imam zelenu kartu, adresu prebivališta, vozačku, socijalni broj, posao... Iako sam i dalje vezan za Hrvatsku, pa mi tako 15. studenoga, na internetskim platformama izlazi digitalni album Let's move on. U Split se vraćam krajem ovog mjeseca, tu ću provesti zimu, a onda se na posao u Chicago opet vraćam 27. ožujka", zaključio je.