"OPA, ideš na ručak u sabor, ajoj, bit će ti tamo janjetine, jastoga, kamenica, a sve za euro!" Ovako je otprilike zvučala uvertira u ovu moju nesvakidašnju destinaciju - Hrvatski sabor, koji sam neki dan odlučila posjetiti i naravno, recenzirati.

Već neko vrijeme privlači me posjet menzama - školskim, studentskim, pa i onim radničkim. Mirisi i zvukovi koji instant lansiraju u neko drugo (prošlo) vrijeme, prostori poput "vremenskih kapsula" ili muzeja (dobrih ili loših) sjećanja. Ali u svakom slučaju - pune su sjećanja.

Galerija

Definicija jedne menze

Od motiva, glavnu ulogu u menzi igraju: metalno posuđe, (ljepljive) tacne, oprani beštek u lavoru, kruh u košarama, žamor koji se nikada ne gasi, zvuk povlačenja stolica po podu, teta s bijelom kapicom koja povremeno u kuhinju vikne "lignjeeee!"

I tako je, prije studentskih menzi, odluka pala na onu saborsku - menzu svih menzi, onu na vrhu piramide, gdje se svi ovi nabrojani motivi pojavljuju u nekom drugom ruhu - ne onako ogoljeni, prosti i sirovi. Gdje za stolove stižu čiste i obrisane tacne pune svježih kamenica i brancina uz par deci vina... Razlika bi to bila otprilike kao razlika između palublja i potpalublja u Titaniku - ona vrišteća razlika između prve i treće klase. U jednoj blještavilo i kristalni lusteri, u drugoj prašina i bačve piva.

Malo karikiram, ali kužite na što mislim. I na što, zapravo, prema mom iskustvu, misli jako puno ljudi - u saborskoj menzi jede se kao na dvoru. I to onom rimskom, gdje su se slavili svi ljudski grijesi, pa nakon prejedanja ostavljali u vomitoriju - i tako u krug. Well, realnost menze sabora zapravo je poprilično drugačija. Krenimo redom.

Ulaz u vojni kompleks i sabor

U saborsku menzu, jasno, ne možete ući samo tako. Za ovaj poseban posjet obratila sam se Marijani Puljak, saborskoj zastupnici Centra i jednoj od prepoznatljivijih figura domaće političke scene, koja mi je omogućila da zavirim u ovaj inače zatvoreni prostor. Inače, sabor još uvijek djeluje sa svoje privremene adrese u Ilici 256b.

Nakon što je zgrada na Gornjem Gradu teško oštećena u potresu, Hrvatski sabor bio je primoran preseliti svoje aktivnosti na lokaciju u Ilici, unutar vojnog kompleksa koji danas funkcionira kao administrativno utočište državne vlasti. Vojska je ustupila cijelu jednu zgradu te dio druge, što zapravo uopće ne djeluje kao improvizacija, nego ozbiljan, monumentalan i funkcionalan prostor za zakonodavni rad.

Što se saborske menze tiče, ona se danas dijeli s vojskom i doslovno je pregradama od tkanine podijeljena na dva dijela, kao svojevrsni simbol ove privremene kohabitacije.

Fotografkinja i ja dobile smo dozvolu za ulazak, a kroz gotovo cijeli kompleks proveli su nas Marijana Puljak i njezin kolega Damir Barbir, također zastupnik i član Centra. 

Menza i "restoran za zastupnike"

Kako smo se našli oko 12 sati, odmah smo krenuli na ručak, potiho očekujući sve poznate političke ličnosti za stolovima. Menza je u neposrednoj blizini glavne zgrade sabora, niži i pomalo derutan objekt koji podsjeća na stari Dom zdravlja ili kakvu vojnu zgradu - što i je.

Ulaskom u menzu postalo je jasno kako se ne radi o nikakvom pompoznom mjestu - nego o običnom "radničkom" restoranu. Skromnom, prilično sterilnom, bez ikakvih natruha ikakvog bogatstva, raskoši ili kako već nazvati ono što bi mnogi očekivali od saborskog restorana. Ova menza funkcionira na klasičan, samoposlužan način ("vuci tacnu do blagajne"). I, prema pričama zastupnika, ovo je mjesto gdje većina i jede.

Pokraj menze nalazi se i, kako piše na vratima, restoran za zastupnike. On je estetski privlačniji i uređeniji, sa stolnjacima i konobarima koji obilaze stolove. Marijana Puljak u šali je rekla "tu je jedina razlika što okolo hodaju konobari s onom bijelom krpom na ruci pa ti ponude šta ćeš popit". Međutim, ponuda hrane je gotovo identična.

Ponuda i cijene

Jelovnik menze mijenja se iz tjedna u tjedan, a evo što nude u tjednu od 27. travnja do 1. svibnja. U ponedjeljak je to sote od piletine u grašku s pirjanom rižom ili pak drugi izbor, svinjski naravni odrezak i povrće. U utorak nude pileći file na žaru i kelj s krumpirom ili pečena svinjska potrbušina s restanim krumpirom.

U srijedu je to dalmatinska pašticada s njokima ili pohani pureći odrezak s pire krumpirom. Četvrtak je dan za svinjski odrezak u senfu i krumpir s peršinom ili juneći sote stroganof s rižom. Petak ovaj tjedan nije naveden jer je - neradni.

A evo i cijena. Za uposlene djelatnike: juha je 1 euro, glavno jelo 3 eura, desert 1.50 eura. Oba menija su po cijeni od 6 eura. Cijene za dužnosnike: juha 1 euro, glavno jelo 4.80 eura, salata 1 euro i desert 1.50 eura. Oba menija su po cijeni od 7.80 eura.

Dojmovi o hrani

Iskreno, o hrani se nema što puno za reći. Uzeli smo oba menija, sote od piletine u grašku i svinski naravni odrezak s povrćem. Moj je bio grašak s rižom - okusom i mirisom lansirao me u Dječji vrtić Tratinčica i 1996. godinu, ovim putem pozdravljam tetu Lidiju. Ajde, u saboru nema metalnih tanjura, ali ima plastičnih čaša - uz ručak, možete si natočiti čašu vode na točioniku, drugih pića nema.

Ručak nije bio loš. Nije bio ni spektakularan, ali i ne treba biti. Bio je korektan, uz juhu od gljiva (s prilično velikim komadima gljiva), ciklu i dvije knedlice sa šljivama, ispao je i zasitan.

Hrvatski zastupnici, s kojima smo ručale, više puta su rekli kako su zadovoljni ponudom hrane i kako je sve to skroz korektno. Naravno, zanimalo me kako je to izgledalo u originalu, kada je sabor bio u zgradu oštećenoj u potresu, no kažu kako se menza nije puno razlikovala.

Hrana je bila više-manje ista, s time da su petkom na Kaptolu imali malo širu ponudu ribe, pa se mogao naći i brancin ili pohani oslić, dok su ovdje najveći hit pržene lignje koje se, prema riječima Marijane Puljak, razgrabe u trenu.

Nakon ručka obišli smo i saborski kafić na prvom katu glavne zgrade gdje smo dobili dojam da smo u hotelskom lobiju, ali tamo negdje 80-ih ili ranih 90-ih. Uniformirano osoblje srednjih godina, vruća kava s pjenicom u bijelim "porculanskim" šalicama iz servisa.

Čini nam se da je cijena kave oko 50 centi - htjela sam provjeriti cjenik na pultu međutim kad sam se predstavila osoblju, objasnili su kako takve informacije daju isključivo uz prethodno traženje odobrenja.

Neočekivano, s Marijanom Puljak sjedile smo dobrih sat i pol vremena na kavi, u običnim, svakodnevnim pričama. Otkrila nam je kako se pretežito hrani u saborskoj menzi, a kada stigne kuhati - ništa ne radi bez ekspres lonca.

U Zagrebu nema vremena izlaziti, živi sa kćeri koja studira, a obje se, većinu vremena - hrane u menzama. Jedna u studentskoj, druga u saborskoj. U ovoj realnoj situaciji, kćer se možda hrani bogatije od mame zastupnice. Pogotovo ako posjećuje FER-ovu menzu koja je nekoć glasila kao vrhunac studentske gastronomije.

Eto, i saborska je menza dokazala da ostaje vjerna svim "glavnim motivima" koje svaka prava menza treba imati. I ovdje se jedva čeka ručak, i pazi se da vruća juha ne zaprska rukave finog odijela. I ovdje se čuje smijeh i žamor, lupanje tacni i povlačenje drvenih stolica - i baš tako i treba biti.