KAD 31. prosinca završi sezona predstavljanja pretendenata na Oscara, nastupaju oni dani u godini rezervirani za prave filmske šmekere, odnosno štemere. Ukratko, ništa umjetnost, samo šoranje. A jedan od prvaka ovog popularnog stilskog pravca nesumnjivo je Jason Statham, vitalni heroj našeg doba kojega odnedavno u kinima možemo gledati u filmu Utočište (Shelter).

O čemu se radi?

Film je to koji nas je podsjetio na fascinantan raspon Stathamovih uloga u posljednjih petnaestak godina. Na primjer, u filmu Neprijatelj pred vratima (Homefront) igrao je bivšeg agenta DEA, zatim u Eliti ubojica (Killer Elite) bivšeg pripadnika SAS-a, u Iskupljenju (Redemption) glumio je bivšeg specijalca, u Kuriru (Transporter) vozača s vojnim backgroundom, u Profesionalcu (Safe) bio je bivši policajac i borac u kavezu, u Pčelaru (The Beekeeper) bivši operativac tajne organizacije, a u Opakom radniku (A Working Man) bivši kraljevski marinac. 

U Utočištu Statham igra, ne biste nikad pogodili, odmetnutog bivšeg agenta MI6, Masona, koji živi posve sam na jednom pustom otoku uz obalu Škotske, na koji mu jednom tjedno namirnice dostavlja njegov bivši suborac i njegova nećaka, djevojčica Jessie (Bodhi Rae Breathnach).

U neočekivanoj oluji koja zadesi otok, upravo u vrijeme dostave hrane, Mason spašava Jessie od utapljanja, no ne i njezinog ujaka. 

Mason sada ima odgovornost za djevojčicu pa riskira odlazak na kopno kako bi nabavio lijekove za njezinu ozlijeđenu nogu, no i to je bilo dovoljno vrhunskom softveru za nadgledanje da ga uoči te identificira kao terorista.

Već nekoliko sati kasnije uslijedit će invazija na otok specijalnih snaga MI6 i to je prva od nekoliko prilika da se uvjerimo u Stathamovu borbenu spremnost. Očekivali bismo kako je otok pravi arsenal oružja za samoobranu, no nije, Jason preferira trikove koje je naučio gledajući Sam u kući, i to mu jako dobro polazi za rukom.

Ipak, morat će pod hitno s Jessie napustiti otok, no svaki pokušaj pronalaska sigurnog mjesta pretvorit će se u novi masakr. Budimo iskreni, filmove Jasona Stathama idemo gledati u prvom redu radi akcije, fizičkih vratolomija, borbi šakama, noževima i drugom pozamanterijom, radi pucnjava, eksplozija i sličnih senzacija. I treba priznati da ovaj film sve što se od njega očekuje sasvim pošteno isporučuje.

Scene borbi su super

Dapače, scene fizičkih borbi, šaketanja, među najboljima su i najnapetijima koje sam u novije vrijeme gledao tako da filmofili iz teretane koji preferiraju baš ovaj tip filma ne bi trebali imati prigovora. 

Ipak, jedan od glavnih aduta filma trebao je biti odnos između Masona i Jessie, on je okorjeli i šutljivi grubijan iza čije se hladne fasade dakako krije meko srce, a ona pametna i ljubopitljiva djevojčica koja je ostala bez ikoga te ga doživljava kao zamjenskog oca. 

Mnogo je akcijskih filmova koji su koristili ovu šablonu, sjetimo se samo Ripley i djevojčice Newt u Aliens, ili Terminatora i dječaka Johna Connora u Terminatoru 2, ili Denzela Washingtona i djevojčice koju štiti u filmu Tjelesna straža (Man on Fire), no Utočište se zahvaljujući prilično banalnim dijalozima i izostanku psihološkog nijansiranja neće upisati među najuspješnije filmove koji koriste ovaj trop. 

Kad smo već kod dijaloga, nikad mi neće biti jasno zašto su producenti koji su spremni uložiti u film 50 milijuna dolara, škrti dodati još sto tisuća dolara za nekog ozbiljnijeg scenarista da poboljša scenarij i razigra dijaloge. 

Scenarist Utočišta Ward Perry praktički je anoniman, s tek dvije beznačajne recke u filmografiji, a njegov scenarij doima se kao prvi draft nekog potencijalno jako dobrog akcijskog filma koji, međutim, nije nikad snimljen. Prvenstveno zbog lijenog i traljavog scenarija koji polazi od ne osobito uvjerljive početne situacije, no kakva je takva je, umjesto da je doradi, on je tek odradi. 

Djevojčica šireg glumačkog raspona od Stathama

Tamo gdje se scenarij bilo kojeg filma iz serijala o Jasonu Bourneu, koji polazi od slične premise, sadržajno i narativno razmaše, scenarij Utočišta tek preskoči s jedne akcijske scene na drugu. 

Zašto je tome tako može se nazrijeti iz replika koje u filmu izgovara sam Jason Statham. Naime, očito je da producent filma Jason Statham uopće nije svjestan da glumac Jason Statham stalno puši, odnosno redovito dobiva najgluplje replike, tipa “Jessie, moraš mi vjerovati”, “Jessie, ne smiju ti slomiti duh” i slične. Stvarno bi mu se isplatilo još uložiti par somova dolara kako ne bi baš uvijek na platnu ispao balvan.

Evo recimo, Billu Nighyju, koji ovdje igra glavnog negativca, to se ne može dogoditi. Čak i na autopilotu, u svega desetak minuta filmskog vremena, uspijeva biti najzanimljiviji lik na ekranu.

Uz Nighyja filmu pomaže svjež i šarmantan nastup djevojčice Bodhi Rae Breathnach koja je na snimanje stigla netom nakon Hamneta u kojemu je glumila Hamnetovu stariju sestru. Čini se da i ona ima nešto veći glumački raspon od Stathama.

Kako smo, međutim, već navikli da Jason Statham može preživjeti sve, pa čak i loš scenarij, te da se zbog toga njegovi filmovi gotovo nikad ne uspijevaju izdići iz okvira generičkih B filmova, čak i neovisno o uloženom budžetu, a u ovom slučaju riječ je o ne baš skromnih 50 milijuna dolara, možemo zaključiti kako je Utočište zapravo sasvim solidna derivacija derivacije svih do sada snimljenih filmova Jasona Stathama. 

Vježbanje se očito isplatilo pa film odlikuje dobar tempo, napetost koja je prisutna od početka do kraja, atraktivni vizualni dizajn te već spomenuti, maštovito koreografirani i uzbudljivi akcijski setovi.

Ric Roman Waugh je vrlo solidan režiser potpuno bezveznih filmova, kao što su Pad anđela (Angel Has Fallen), Kandahar i oba Grenlanda pa ne čudi da se i ovdje dobro uklopio. Utočište je baš takav, zanatski dobro urađen, no zapravo prilično bezvezan film. 

Ocjena: 3/5