ULOGA očeva u odgoju nikada nije bila važnija, a moderna neurobiologija potvrđuje ono što je mnogima intuitivno poznato: prisutni i angažirani očevi dugoročno poboljšavaju emocionalni, psihološki i socijalni razvoj djece. O znanosti o očinstvu govorila je dr. Anna Meechan u emisiji Getting Open, istaknuvši ključne načine na koje očevi oblikuju budućnost svoje djece, piše portal YourTango.

Biti prisutan važnije je od životne situacije

Aktivan otac ne znači nužno otac koji živi s djetetom, već onaj koji dosljedno sudjeluje u njegovu životu. Prisutnost u svakodnevici gradi povjerenje i sigurnost. Dr. Meechan ističe da pozitivna uključenost nije pitanje osobnosti, već odluke i angažmana.

"Gruba igra" je važan dio odrastanja

Očevi se često prirodno upuštaju u fizičku, živu igru. "Puno vrištanja, puno smijeha, puno bacanja po sobi, hrvanja, škakljanja," opisuje dr. Meechan i dodaje da je to "najdivnije ponašanje za povezivanje".

Takva igra, smatra stručnjakinja, "uči dijete pravilima društvene interakcije, potiče razvoj otpornosti, ali i hrabrost te istraživanje granica". Dijete uči pasti, ali i ponovno ustati, a uz sve te trenutke u životu ima podršku roditelja.

Kroz igru se stvara poseban odnos

Očevi često osjećaju pritisak da se ponašaju isto kao majke, ali djeci trebaju različiti odnosi. Neusporedivost je prednost, smatra dr. Meechan, raznolikost ponašanja i komunikacije širi dječji pogled na svijet. Igra je najprirodniji put povezivanja, a istodobno uvodi izazove koji jačaju samopouzdanje.

Prihvaćanje u tinejdžerskim godinama čuda čini za mentalno zdravlje

Kako djeca rastu, fizičke igre zamjenjuju nove potrebe. Tinejdžeri se znaju povlačiti i testirati granice, ali očeva je uloga i dalje ključna.

"Ne pokušavajte ih promijeniti. Prihvatite ih takvima kakvi jesu," naglašava Meechan. Očevo prihvaćanje izravno je povezano s boljim samopoštovanjem, mentalnim zdravljem te uspjehom u školi i karijeri, dodaje ona. 

Vrijeme je najveći dar

Djeca vrijednost očinske ljubavi najčešće mjere upravo kroz vrijeme koje im roditelj posvećuje. "To kako se osjećate važnima svojim roditeljima izravno utječe na vaše samopoštovanje," kaže Meechan. Vrijeme je potvrda da su viđeni, važni i voljeni.

Nitko od vas ne traži savršenstvo

Svi roditelji griješe. Ključno je priznati pogrešku i nastaviti biti prisutan. "Znate što? Žao mi je." Tih pet riječi mogu izliječiti mnogo starih rana i otvoriti vrata novom odnosu. Angažiran otac nije onaj koji nikada ne pogriješi, već onaj koji uči i raste sa svojim djetetom.