POJAM "zlatno dijete" često je potpuna suprotnost "crnoj ovci" obitelji. To je dijete koje predstavlja najveći ponos roditelja, ono koje se uzdiže kao standard prema kojem se svi ostali trebaju mjeriti. Iako ovo može zvučati kao recept za idealno djetinjstvo, vjerovali ili ne, "zlatno dijete" također pati.

Kako objašnjava psiholog Mark Travers: "Baš kao i 'crna ovca', ni ono nema pravo izbora kada mu se ta uloga dodijeli, a u mnogim slučajevima osjeća snažan pritisak da ispuni iznimno visoka očekivanja koja su mu nametnuta". Ovakvu djecu često uče da moraju održavati besprijekoran imidž kako bi zaslužili ljubav.

Travers je za Psychology Today izdvojio tri izazova s kojima se i dalje ljudi mogu suočavati ako su odrastali kao "zlatno dijete" u svojoj obitelji.

Narušen odnos s braćom i sestrama

Odrastanje kao "zlatno dijete" može stvoriti neizrečene tenzije s braćom i sestrama. Možda tada niste bili svjesni favoriziranja, ali vaša braća i sestre su ga vjerojatno itekako osjetili, što je moglo dovesti do osjećaja ljutnje i rivalstva. Ova dinamika često nije posljedica nečega što ste aktivno činili, već načina na koji su vas roditelji postavili unutar obiteljske strukture.

Kao odrasla osoba, možda primjećujete da vam povezivanje s braćom i sestrama djeluje neprirodno ili komplicirano. Možda vas oni vide kao "miljenika", dok vi u sebi nosite teret osjećaja da nikada niste dovoljno dobri osim ako ne ispunite nemoguća očekivanja.

Ovi narušeni odnosi nisu samo posljedica ljubomore, oni odražavaju emocionalne praznine koje nastaju kada roditeljska naklonost jedne uzdiže, a druge marginalizira. Ako je vaša uloga u obitelji bila održavanje savršenog imidža, možda ste se emocionalno distancirali, bojeći se da bi pokazivanje slabosti ili povezivanje s "manje favoriziranim" članom obitelji moglo razočarati roditelje. Ova dinamika često se nastavlja i u odrasloj dobi, stvarajući dugotrajne razdore u obitelji.

Osjećate potrebu da stalno udovoljavate drugima

Unatoč tome kako ih društvo percipira, "zlatno dijete" razvija obrasce ponašanja kao oblik preživljavanja. Mnogi vrlo brzo shvate da, ako prestanu biti omiljeni, mogu postati nova "crna ovca" obitelji.

Iako to može zvučati sebično, zapravo se radi o instinktivnoj strategiji samoočuvanja. Većina ljudi bi učinila sve kako bi osigurala bolje postupanje od svojih bližnjih. To je osobito istinito u obiteljskom okruženju iz kojeg djeca ne mogu jednostavno pobjeći.

Problem nastaje kada "zlatno dijete" mora stalno udovoljavati roditelju koji mu je tu etiketu dao, čak i na vlastitu štetu. Ovo često rezultira obrascima ugađanja drugima koji se mogu protegnuti i u odraslu dob. Takva djeca uče da će ih svijet prihvatiti samo ako se uklope u određeni narativ i ispune očekivanja koja su im nametnuta.

Međutim, "dugotrajno potiskivanje vlastitih osjećaja kako bi se udovoljilo drugima može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje, dovodeći do anksioznosti i depresije", ističe psiholog.

Izražen strah od neuspjeha

Većina stručnjaka za roditeljstvo naglašava važnost pozitivnog potkrepljenja za izgradnju djetetova zdravog samopouzdanja. No, previše pohvala i postavljanje nerealnih očekivanja može imati suprotan učinak, stvarajući pritisak umjesto samopouzdanja.

Jednako je važno naučiti dijete da ne mora biti savršeno i da je neuspjeh dio života, kao i pohvaliti njegova postignuća. Roditelji koji neuspjeh prikazuju kao nešto sramotno stvaraju kod djeteta fiksni način razmišljanja, gdje je pobjeda pod svaku cijenu jedina opcija.

Ako ste odrastali kao "zlatno dijete", vjerojatno niste imali prostora za pogreške, a time ni za osobni rast. Nijedno dijete nije savršeno, ali "zlatno dijete" može početi vjerovati da mora biti, jer je to slika koju su mu roditelji nametnuli. Takav način razmišljanja može dovesti do razočaranja i osjećaja neuspjeha kada stvari ne idu prema planu.