OBITELJSKI sukobi mogu imati mnogo oblika, od svakodnevnih prepirki oko hrane, spavanja i školskih obveza do nadmetanja među braćom i sestrama, drame s prijateljima koja se prelijeva u dom te nesuglasica oko vremena pred ekranima, izbora odjeće ili raspodjele kućanskih poslova. Sukobi su dio života, ali postoje načini da ih ublažimo i pretvorimo u prilike za povezivanje.

Autor nagrađivane knjige Playful Parenting, Lawrence J. Cohen, za Psychology Today podijelio je tri jednostavne, ali učinkovite rečenice koje roditelji mogu uvesti u svakodnevnu komunikaciju. Svaka od njih može pomoći u smanjenju napetosti i jačanju međusobnog razumijevanja u obitelji.

"Kako to možemo ispraviti?"

Djeca koja povrijede druge često se traže da se ispričaju. No prisilne isprike rijetko donose stvarno žaljenje i nerijetko djeluju neiskreno, što svi instinktivno osjećamo. Neka djeca čak i odbijaju reći "oprosti" kad im to namećemo, iako bi u vlastitom ritmu možda i izrazila suosjećanje.

Umjesto naredbe da se ispričaju, korisnije je pitati: "Kako to možemo ispraviti?". Ta rečenica preusmjerava pažnju s krivnje na popravak odnosa i potiče dijete na razmišljanje o posljedicama vlastitih postupaka. Djeca pritom uče socijalne vještine, ali i osjećaju kontrolu nad situacijom, što smanjuje otpor.

Ako dijete ne želi popraviti situaciju, to je često znak da se osjeća posramljeno, ljutito ili kažnjeno. Potrebno mu je dati prostor i razumijevanje, kako bi u svom vremenu došlo do točke u kojoj će biti spremno za popravljanje odnosa. S druge strane, dijete koje je povrijeđeno također treba vrijeme da izrazi svoje osjećaje i doživi potvrdu da su oni važni.

"Pronađimo rješenje koje svima odgovara"

Sukobi često nastaju kada se potrebe sudionika međusobno sukobljavaju – roditelj treba mir, dijete želi skakati, jedno dijete želi sve kekse, drugo želi barem jedan. Umjesto da odlučimo čije potrebe su "važnije", možemo pokušati pronaći kompromis.

Rečenica "Pronađimo rješenje koje svima odgovara" pomiče fokus s nadmetanja na suradnju. Djeca tada uče da njihova potreba nije važnija od tuđe, ali ni manje važna, te svi zajedno traže opciju koja uzima u obzir različite potrebe.

"Isprobajmo jedan eksperiment"

Umjesto da se borimo za kontrolu, roditelji mogu koristiti pristup dogovorenih eksperimenata. Taj pristup omogućuje djeci i odraslima da zajedno testiraju rješenja u stvarnom životu, uz dogovorene vremenske okvire i otvorenost za prilagodbu.

Kao primjer, autor je izdvojio problem vremena pred ekranom koji se može riješiti tako da se dogovori tjedni eksperiment, primjerice određeni broj minuta dnevno. Nakon tjedan dana, svi članovi obitelji dijele dojmove i odlučuju što će dalje.

Nakon toga može uslijediti drugi eksperiment, primjerice, dva tjedna bez ograničenja, kako bi se zajedno procijenilo kako to utječe na ponašanje, raspoloženje i dinamiku u kući. Ključno je da svi znaju da je riječ o privremenom dogovoru i da su dio procesa.