RODITELJI igraju ključnu ulogu u oblikovanju emocionalne inteligencije svoje djece, osobito u ranim godinama kada se mozak najbrže razvija. Postavljanjem temelja za mentalnu stabilnost, roditelji djeci daju alat za uspjeh u budućnosti. Ipak, čak i s najboljim namjerama, neke roditeljske navike mogu nesvjesno sabotirati dječji razvoj, potičući tjeskobu, nesigurnost i osjećaj nepovezanosti.

Stručnjaci upozoravaju na određena ponašanja koja djeci oduzimaju priliku da nauče kako se brinuti o sebi, graditi zdrave odnose i snalaziti se u svakodnevnom životu. Ovo su neke od pogrešaka roditelja koji odgajaju mentalno slabu djecu.

Rješavanje svih njihovih problema

Kada roditelji uskaču u pomoć pri svakoj prepreci, od svađe s prijateljem do loše ocjene, djeci oduzimaju priliku za razvoj samostalnosti. Takav pristup šalje poruku da se nisu sposobni sami nositi s izazovima. Iako je podrška važna, povremena nelagoda uči ih pripremi, samokontroli i gradi samopouzdanje za budućnost, piše YourTango.

Skrivanje svađa i teških razgovora

Djeca uče o odnosima i komunikaciji promatrajući roditelje. Ako roditelji skrivaju sve sukobe i izbjegavaju teške teme, djeca uče potiskivati vlastite osjećaje. Prema studijama, djeca koja odrastaju uz roditelje koji stalno skrivaju tjeskobu ili depresiju sklona su razviti iste obrasce potiskivanja. Vidjeti roditelje kako se zdravo posvađaju i zatim pomire izuzetno je važno iskustvo za njihove buduće odnose.

Popuštanje bez granica

Roditelj koji nikada ne kaže "ne" možda se čini velikodušnim, no nedostatak granica kod kuće stvara djecu koja se osjećaju povlašteno i teško se nose s frustracijom. Obiteljska terapeutkinja Sarah Epstein upozorava da takav odnos bez granica vodi do emocionalne slabosti i problema u odnosima, jer djeca kasnije očekuju jednaku popustljivost i od drugih.

Izbjegavanje razgovora o osjećajima

Razvijanje emocionalne pismenosti ključno je za mentalno zdravlje djeteta. Prema istraživanju, otvoreni razgovori o osjećajima i mentalnom zdravlju temelj su emocionalne kompetencije. Djeca koja nemaju priliku učiti o vlastitim emocijama podložnija su potiskivanju i unutarnjem nakupljanju problema, što potvrđuje i istraživanje iz 2002. godine.

Kažnjavanje umjesto učenja iz pogrešaka

Kada je svaka pogreška dočekana kaznom umjesto prilikom za učenje, djeca razvijaju strah i tjeskobu. To ih potiče da skrivaju stvari od roditelja i izbjegavaju preuzimanje rizika u odrasloj dobi. Stručnjaci naglašavaju da je važno razgovarati s djetetom o razlozima pogreške i načinima kako iz nje nešto naučiti, a ne koristiti kaznu ili sramoćenje.

Nedostatak jasnih granica

Djeca odgojena bez granica često razviju osjećaj da imaju pravo na tuđe vrijeme, prostor i pažnju. Kako upozoravaju istraživači, nedostatak strukture i pravila povećava anksioznost i nesigurnost kod djece jer ih lišava prilike da nauče poštivati granice drugih ljudi.

Spašavanje od posljedica

Roditelji koji uvijek "spašavaju" djecu od posljedica njihovih loših odluka ili ponašanja zapravo ih uče da ne moraju preuzeti odgovornost. Stručnjaci naglašavaju da čak i kada djeca pogriješe, dopuštanje suočavanja s posljedicama ključan je korak u razvoju odgovornosti i emocionalne regulacije.

Izbjegavanje sukoba

Svađe u obitelji su neizbježne, no ključ zdravih odnosa nije u izbjegavanju sukoba, već u načinu na koji se oni rješavaju. Psiholog Rick Hanson objašnjava: "Pokušaj popravka jedna je od najvažnijih vrsta komunikacije. To govori da cijenite odnos." Takvi trenuci uče djecu važnim vještinama komunikacije i samoregulacije.

Omalovažavanje dječjeg mišljenja

Autoritativni roditelji koji se postavljaju kao jedini autoritet i odbacuju mišljenja svoje djece guše njihov osjećaj autonomije. Nagrađivanje poslušnosti umjesto poticanja samostalnog razmišljanja vodi do odraslih koji nemaju dovoljno samopouzdanja ni neovisnosti za snalaženje u životu.

Nametanje osjećaja krivnje

Korištenje krivnje i srama kao alata za kontrolu djetetovog ponašanja ima dugoročne posljedice. Djeca tako ne uče donositi informirane odluke ni razvijati kritičko mišljenje, nego slijediti naredbe iz straha. Stručnjaci ističu da takav odgoj ostavlja djecu u odrasloj dobi bez ključnih vještina emocionalne regulacije i rješavanja sukoba.