KADA nemamo potomstvo, prirodno se nameće pitanje: što naši životi znače kada se naša genetska linija prekine? Iako iza nas neće ostati djeca, ipak ostaju tragovi onoga tko smo bili i što smo učinili. No ti tragovi poprimaju drugačiji oblik, piše Psychology Today.

Prema podacima američkih Federalnih rezervi, parovi bez djece u prosjeku imaju veću neto vrijednost od onih s djecom. Njihova prosječna imovina iznosi oko 1,86 milijuna dolara, dok kod roditelja ona iznosi približno 1,15 milijuna dolara. Uz to, istraživanja pokazuju da žene bez djece često imaju bolje zdravlje i manju vjerojatnost razvoja invaliditeta u kasnijoj dobi.

Uz veću financijsku sigurnost i zdravlje, nameće se i dublje pitanje, što ostavljamo iza sebe kada odemo?

Pitanje svrhe i ostavštine

Svi se u nekom trenutku života zapitamo, jesmo li ostavili trag? Ako smo svojim postojanjem nešto promijenili, u kojem će obliku to ostati kada nas više ne bude? Tko će nas se sjećati?

Mnogi bez djece svoje nasljeđe ne ostavljaju kroz obitelj, nego kroz djela, odnose i vrijednosti. Financijska ostavština može imati stvaran i trajan utjecaj. Nasljedstvo se može usmjeriti prema rodbini, braći, sestrama, nećakinjama, nećacima, ali i prema organizacijama i ljudima koji dijele naše vrijednosti.

Filantropija kao oblik nasljeđa

Osobe bez djece, osobito one starije od 50 godina, često su među najčešćim donatorima u dobrotvornim kampanjama. Studije pokazuju da ljudi bez djece više od četiri puta češće planiraju ostaviti dio imovine u humanitarne svrhe.

Takve donacije mogu imati različite oblike: zaklade, stipendije, fondove za očuvanje prirode, kulturne ustanove ili izgradnju objekata. Kroz te projekte darovatelji ostavljaju trajni trag koji odražava njihove vrijednosti.

Osobna priča o darivanju

Autorica članka, Kate Kaufmann, navodi vlastiti primjer. Otvorila je mali donatorski fond pri zakladi u svojoj zajednici. Sama uspostava fonda nije ju ništa koštala, a uplaćeni iznos bio je tek nekoliko tisuća dolara. Tijekom života može tim fondom financirati organizacije čiji rad podržava. Nakon njezine smrti, upravljanje fondom preuzet će mlada majka kojoj se divi. Fokus će biti na podršci ranoj dječjoj pismenosti.

"Ona sada nema sredstava za vlastiti fond, ali naučit će kako funkcionira cijeli sustav", piše Kaufmann. Na taj način ne prenosi samo novac, već i znanje.

Nasljeđe koje se vidi i osjeća

Jedna umjetnica, koja je preminula u 101. godini, zajedno sa suprugom je godinama ranije kupila komad netaknute prirode. Prije smrti odlučila je staviti zemlju pod zaštitu. Danas mještani imaju slobodan pristup predivnom zaljevu koji je sačuvan od izgradnje, zahvaljujući njezinoj odluci.

Drugi primjer je inženjerka i njezin suprug znanstvenik. Najprije su donirali sredstva za pretplate na stručne časopise u fakultetskoj knjižnici gdje su se i upoznali. Na kraju, njihov doprinos omogućio je izgradnju cijelog novog krila knjižnice koje sada nosi njihova imena.

Vrijednost nematerijalnog nasljeđa

Osim novca, mnogi daruju uspomene. Kaufmann ističe koliko je važno podijeliti obiteljsku povijest dok smo još živi. "Ove sam godine posjetila nećakinju i donijela joj stare fotografije njezina djeda i pradjeda. Rasplakala se od sreće. Gledala je sliku svog djeda kao bebe i osjećala duboku povezanost", opisuje ona.

Ovakvi trenuci ostavljaju emotivan trag, a istovremeno jačaju obiteljske veze i stvaraju priče koje se prenose na sljedeće generacije.

Kada nemamo djecu, ostavljamo druge tragove

Autorica zaključuje da joj upravo to što nema djecu daje više vremena i energije za pomaganje drugima. "Moja briga i utjecaj šire se na ljude koje možda nikad ne bih stigla dotaknuti da sam imala svoju obitelj. U tom smislu, njihova odsutnost otvorila je prostor za dublje povezivanje s drugima."