NA PRVI pogled, biti "zlatno dijete" u obitelji može se činiti kao jackpot: to je dijete koje dobiva više pohvala, lakše se izvlači iz nevolja i uživa veće povjerenje. No, obiteljska psihologija odavno je pokazala da favoriziranje, čak i kad je suptilno, rijetko prolazi bez posljedica.

Braća i sestre brzo primjećuju takve obrasce, iščitavajući ih iz tona, vremena posvećenog svakome od njih, pažnje i sitnih nejednakosti koje odrasli često opravdavaju kao "različite osobnosti" ili "drugačije potrebe". Istraživanja odnosa među braćom i sestrama opisuju te veze kao emocionalno nabijene i dugotrajne te ističu da nejednak tretman roditelja može oblikovati dječje poimanje pravednosti, rivalstva i moći unutar doma.

Drugim riječima, fenomen "zlatnog djeteta" ne ostaje u djetinjstvu, već može odjekivati kroz odraslu dob u obliku ogorčenosti, pritiska, distance i sumnje u vlastitu vrijednost, piše Times of India.

Što je fenomen "zlatnog djeteta"?

Sindrom "zlatnog djeteta" nije klinička dijagnoza, već kolokvijalni naziv za prepoznatljiv obiteljski obrazac u kojem se jedno dijete dosljedno tretira kao povlašteno. To favoriziranje može se očitovati kroz više strpljenja, odobravanja i zaštite ili kroz blaže posljedice za pogreške.

Psihološka istraživanja potvrdila su da roditeljsko favoriziranje postoji te da čak i sama percepcija takvog odnosa može utjecati na to kako se braća i sestre odnose jedni prema drugima i kako se osjećaju. Studije također pokazuju da su manje favorizirana djeca sklonija slabijoj prilagodbi, dok se i favorizirano dijete suočava sa skrivenim teretom svoje uloge.

Posljedice za braću i sestre u sjeni

Za braću i sestre koji nisu u središtu pozornosti, šteta je često tiha, ali trajna. Oni mogu odrasti osjećajući se nevidljivo, neprestano uspoređivano ili kronično "manje vrijedno". Istraživanja o različitom roditeljskom tretmanu povezala su manje favoriziran položaj s lošijim psihičkim stanjem, većim brojem sukoba i napetijim odnosima među braćom i sestrama.

S vremenom se to može pretvoriti u obrasce ponašanja u odrasloj dobi: ugađanje drugima, emocionalno distanciranje od obitelji, preosjetljivost na odbijanje ili uvjerenje da se ljubav mora zaslužiti, a ne da se dobiva bezuvjetno. Neke studije upućuju na to da sjećanja na favoriziranje mogu oblikovati bliskost među braćom i sestrama duboko u odrasloj dobi.

Cijena uloge favorita

Ni "zlatno dijete" nije pošteđeno. Uloga miljenika može se pretvoriti u vlastitu zamku. Favorizirano dijete može osjećati stalan pritisak da mora ostati savršeno, održavati mir, nositi imidž obitelji ili nastaviti igrati ulogu koja mu donosi odobravanje. Favoriziranje može potaknuti natjecanje i sukobe čak i kod djeteta koje uživa povlašten tretman, a s vremenom to može stvoriti anksioznost, osjećaj da na sve ima pravo, krivnju ili nesiguran identitet izgrađen više na izvedbi nego na autentičnosti.

Zašto posljedice traju cijeli život

Odnosi među braćom i sestrama često nadžive gotovo sve druge veze u životu, i upravo zato favoriziranje može ostaviti tako duboke ožiljke. Te su veze opterećene zajedničkom poviješću, usporedbama i sjećanjima. Kada dijete odrasta s osjećajem da je neprestano rangirano u odnosu na brata ili sestru, obitelj prestaje biti sigurna baza i više nalikuje na ljestvicu s rezultatima.

Zato se posljedice rijetko svode na jednu svađu za večerom; one mogu godinama oblikovati samopouzdanje, povjerenje i način na koji se osoba veže za druge. Najzdravije obitelji nisu one koje se pretvaraju da su sva djeca ista, već one u kojima se svako dijete osjeća jednako viđenim i vrijednim.