ODGOJ samostalnog djeteta ne događa se slučajno - on je rezultat svjesnog i dosljednog roditeljskog ponašanja. Stručnjaci za razvoj djece naglašavaju da roditelji koji potiču neovisnost svoje djece biraju drugačiji pristup: umjesto da sve rade umjesto djeteta, oni mu daju prostor da uči, pokušava i griješi. Takav pristup ne znači odustajanje od brige ili ljubavi, već upravo suprotno - duboko povjerenje u djetetove sposobnosti i postupno prepuštanje odgovornosti. U nastavku su tri važne stvari koje ti roditelji redovito rade.

1. Dopuštaju djeci da rješavaju probleme samostalno

Roditelji koji potiču djetetovu samostalnost neće odmah uskočiti s rješenjem kad dijete naiđe na prepreku. Umjesto toga, pružaju podršku iz pozadine i potiču dijete da razmisli, pokuša i pronađe vlastiti način kako nešto riješiti.

Time dijete ne uči samo kako riješiti konkretan zadatak, nego i razvija otpornost, vjeru u sebe i osjećaj kontrole nad vlastitim postupcima. Ovakav pristup dugoročno jača djetetovu emocionalnu stabilnost i spremnost za izazove izvan sigurnosti obiteljskog doma.

"Ovisno dijete je zahtjevno dijete. Djeca postaju neodgovorna tek kada im ne pružimo priliku da preuzmu odgovornost", tvrdi psihijatar Rudolf Dreikurs.

2. Ne dramatiziraju dječje pogreške

Samostalnost ne dolazi bez pogrešaka, a roditelji koji to razumiju ne reagiraju burno kada dijete pogriješi. Umjesto prijekora ili prezaštite, oni koriste te situacije kao priliku za učenje.

Time dijete shvaća da je u redu pogriješiti i da neuspjeh nije kraj, nego dio procesa. Kada roditelji ostanu smireni i podržavajući, dijete razvija zdrav odnos prema pogreškama, bez straha od osude ili srama - što je ključno za samopouzdanje i samostalno donošenje odluka.

3. Uključuju djecu u svakodnevne odgovornosti

Roditelji koji odgajaju samostalnu djecu svjesno ih uključuju u kućanske i druge životne zadatke - od spremanja sobe do planiranja obroka ili odlaska u trgovinu. Time im daju osjećaj da su važan dio obitelji, ali ih i postupno pripremaju za stvarni svijet.

Djeca koja od malih nogu sudjeluju u odgovornostima imaju veće šanse razviti radne navike, osjećaj odgovornosti i neovisnost u odrasloj dobi. Umjesto da sve naprave umjesto djeteta, ti roditelji biraju sporiji, ali dugoročno korisniji put.