Najčešća roditeljska greška na koju se djeca žale kod terapeuta

U POSLJEDNJIH nekoliko godina sve se više pažnje posvećuje mentalnom zdravlju djece. Roditelji sve češće podržavaju odlazak na terapiju, iako ih ponekad brine što će njihovo dijete tamo reći. No za djecu, bez obzira na dob, odlazak terapeutu često je prvi važan korak prema razumijevanju vlastitih osjećaja. Upravo terapeuti otkrivaju koje roditeljske postupke djeca najčešće spominju kao izvor boli i frustracije – i to ne kako bi optuživala, već kako bi pokušala shvatiti sebe i odnose koji ih oblikuju.
Osjećaj da ih se osuđuje zbog vlastitih izbora
Prema riječima psihologinje dr. Aline Zoldbrod, jedan od najčešćih razloga zbog kojih se djeca osjećaju udaljeno od roditelja jest taj što imaju dojam da ih se neprestano osuđuje zbog odluka koje donose – posebno ako se te odluke razlikuju od onoga što su roditelji zamišljali.
Mnoga djeca čak biraju karijere koje ih ne vesele, samo kako bi udovoljila roditeljskim očekivanjima. Dr. Zoldbrod navodi primjer uspješnog urologa koji je u kasnim četrdesetima napustio struku jer je shvatio da to nikada nije bio njegov san - bio je to san njegovih roditelja, piše YourTango.
Osjećaj da ih se kontrolira
Terapeutkinja dr. Gloria Brame ističe kako odrasla djeca često povezuju životne poteškoće s načinom na koji su bila odgajana – i ponekad s pravom. Često se žale na majke koje su i nakon djetinjstva ostale previše upletene u njihove odluke, izgled ili ponašanje.
Kada je riječ o očevima, pritužbe se najčešće odnose na emocionalnu ili fizičku odsutnost. Takvi roditelji nerijetko nisu poticali samostalnost, a njihova djeca u odrasloj dobi često se bore s nesigurnošću, negativnom slikom o sebi i teškoćama u donošenju odluka.
Osjećaj da ih se ne razumije
"Moji roditelji me ne razumiju!" – ta se rečenica ponavlja već tisućama godina, kaže stručnjakinja za odnose Susan Allan. No djeca se s razlogom tako osjećaju, osobito ako roditelji nemaju razvijenu empatiju ni jezik kojim bi razumjeli emocije svoje djece – i obrnuto. Allan ističe kako je u radu s obiteljima vidjela nevjerojatne promjene – cijeli odnos između roditelja i djece može se poboljšati već u roku od mjesec dana.
Podsjeća i na podatak da su mentalni problemi vodeći uzrok smrti i invaliditeta kod djece i mladih u dobi od 3 do 17 godina, što dodatno naglašava važnost ovakvih razgovora. Zato je važno stvarati odnos u kojem se djeca osjećaju viđenima, saslušanima i prihvaćenima – onakvima kakva zaista jesu.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati