MNOGI vjeruju da od roditelja nasljeđujemo samo izgled i glas, no istraživanja pokazuju da i način odgoja može imati velik utjecaj na našu osobnost. Ako se kao odrasli borimo s anksioznošću, dio odgovora može se skrivati upravo u roditeljskim odlukama.

Istraživači i psiholozi naglašavaju da nitko namjerno ne prenosi tjeskobu na djecu, ali obrasci ponašanja često se nesvjesno prenose. Važno je razumjeti kako se to događa kako bi se taj krug mogao prekinuti. Posebno se ističe jedan stil roditeljstva koji može potaknuti razvoj tjeskobe kod djece.

Riječ je o tzv. "helikopter-roditeljstvu", stilu u kojem roditelji pretjerano kontroliraju i štite dijete od svake potencijalne poteškoće. Iako dolazi iz dobre namjere, istraživanja ga povezuju s većom razinom anksioznosti kod djece.

Studija iz 2015. koja je pratila 900 parova blizanaca i njihove djece pokazala je da djeca više nalikuju vlastitim roditeljima nego njihovim blizancima, što upućuje na to da anksioznost nije samo genetska. Djeca promatraju brige svojih roditelja i počinju usvajati iste obrasce ponašanja, piše YourTango.

"Djeca su vrlo vješta u prepoznavanju neverbalnih reakcija"

Istraživanja pokazuju da se anksioznost prenosi i kroz svakodnevne situacije, poput promatranja roditeljskih reakcija ili slušanja njihovih strahova. Spominju se i tzv. "negativna roditeljska ponašanja", kada roditelji skrivaju ili izbjegavaju određene situacije zbog vlastitih strahova, čime djeci šalju poruku da su te situacije opasne.

Također, ako roditelji dopuštaju da djetetovi strahovi upravljaju njihovim odlukama, dijete nikada ne dobije priliku suočiti se s njima. Studija iz 2018., koja je pratila 422 djece tijekom osam godina, pokazala je da pretjerana kontrola u ranoj dobi može dovesti do lošije emocionalne regulacije i većih poteškoća u školi i društvenim odnosima.

Terapeuti i psiholozi ističu da djeca koja nemaju priliku suočiti se s izazovima ne razvijaju potrebne vještine nošenja sa stresom. "Djeca su vrlo vješta u prepoznavanju neverbalnih reakcija, posebno kod roditelja", objašnjava psihologinja Alicia H. Clark. Dodaje da modeliranje zdravih načina suočavanja s anksioznošću pomaže djeci da razviju vlastite strategije.

Suautorica istraživanja Thaila Eley savjetuje: "Važno je djeci omogućiti izazove primjereno njihovoj dobi kako bi naučila da se mogu nositi sa situacijama." Psihologinja Erica Wollerman zaključuje: "Kada radimo sve umjesto djece, poručujemo im da mislimo da se ne mogu sami snaći i da neće biti dobro."