NEUROZNANOST nas uči da će ponavljanje upotrebe moždanog ciklusa uvijek slijediti osnovne principe neuroplastičnosti: to znači da neuronski putovi postaju jači kada se koriste, bilo da ste radnju pokrenuli vi ili vaše dijete.

To je jednostavno stvar vježbe, a djeluje tako da stvara potpuno nove moždane veze, jača sinapse koje već postoje i dopušta da neiskorištene moždane veze uvenu i izblijede.

Nigdje ovo nije važnije nego na području odgoja naše djece, a ima višestruki utjecaj, počevši od njihovog rođenja i nastavljajući se kroz djetinjstvo, adolescenciju, pa čak i u mlađoj odrasloj dobi. Bebe razumiju nježnost od trenutka kada dođu na ovaj svijet i treba ih se dodirivati, umirivati i tješiti kako bi razvile zdrave vještine suočavanja sa stresom.

Ovo nije samo zdrav razum: vrlo nježan ili manje nježan roditelj zapravo mijenja epigenom svoje bebe, mijenjajući ekspresiju gena glukokortikoidnih receptora. Više njege dodaje epigenetske oznake genomu, što mijenja način na koji bebe reagiraju na stresore i utječe na njih do kraja života. 

Ove epigenetske promjene mogu se čak prenijeti na sljedeću generaciju

Stvari postaju složenije kada bebe postanu mala djeca, a mi im pomažemo graditi i jačati vještine kojima upravljaju stvarima poput empatije, kreativnosti i samokontrole. Iako popularno mišljenje drži da su ti aspekti osobnosti našeg djeteta fiksni, neuroznanost nam govori da nisu.

Čak i roditelji male djece mogu početi usmjeravati svoje dijete prema većoj samokontroli i empatiji - osobinama karaktera koje su ključne za dobro prilagođenu odraslu osobu - i tako promijeniti djetetovu ekspresiju gena i moždanu povezanost.

Pa kako to funkcionira?

U svom najjednostavnijem obliku, roditeljstvo iz neuroznanstvene perspektive svodi se na vježbanje i jačanje dobrih ponašanja uz korištenje loših ponašanja kao prilike za učenje. Djeca zapravo ne razmišljaju duboko o tome kako su dospjela u kaznu ili time out zbog nečega lošeg što su napravila. Umjesto toga, udaraju nogom po nozi stolice, dure se, odbrojavaju sekunde i potpuno zaboravljaju zašto su u takvoj situaciji. Treba im više od pukog odmora od lošeg ponašanja.

Već u dobi od četiri godine, zamišljanje i izgovaranje objašnjenja o onome što se dogodilo, što nije bilo u redu, što je prihvatljivo i lijepo, kao i isprike djeteta promijenit će ekspresiju gena u neuronima. Grade im se veze u mozgu. Te veze se ponavljanjem osnažuju, pa je veća vjerojatnost da će ih sami iskoristiti u idućoj prilici.

Ako želite da vaša djeca izgrade učinkovite vještine suočavanja s različitim zahtjevnim situacijama, stvorite odgojno okruženje. Ako želite da vaša djeca budu empatičnija, izložite ih različitim načinima razmišljanja o drugima.

Radi se o neuroanatomiji izgradnje dobrih navika

Ponavljanje ima snažnu osnovu u anatomiji mozga i najlakše je utjecati na djecu kad su mala. Neuronske veze formiraju se nevjerojatnom brzinom u prvih pet godina djetinjstva, ali dinamičke sinaptičke promjene i dalje traju desetljećima, tako da nema loše dobi za početak rada na tim vještinama.

Kako bismo pomogli djeci da se razviju akademski, umjetnički i sportski, moramo surađivati s učiteljima, mentorima i trenerima kako bismo ih potaknuli da što više vježbaju, kako bi stekli sklonosti trudu i radu oko rješavanja problema i zadataka.

Ipak, ono što je važnije od toga da djeca budu dobri učenici, uspješni pijanisti ili veliki nogometaši je to da budu dobre osobe. To ih možemo i moramo podučavati od prvog dana života, navodi se u Psychology Today.