RODITELJI male djece često se susreću s odbijanjem hrane, izljevima bijesa i željom da sve bude po njihovom. Takvo ponašanje najčešće je dio razvoja, no kod neke djece može upućivati na izraženiji temperament. Stručnjaci ističu da djeca snažne volje najbolje funkcioniraju uz jasne i dosljedne granice koje im pružaju osjećaj sigurnosti, a ograničen izbor pomaže im da zadrže osjećaj kontrole unutar postavljenih pravila, piše Parents.

Što znači imati dijete "snažne volje"?

Djeca snažne volje često su samostalna, neovisna i ne boje se zauzeti za sebe ili tražiti ono što im treba, kaže dr. Kathy Richardson, profesorica savjetovanja o mentalnom zdravlju. "Ako se pravilno usmjeri, snažna volja može djetetu biti velika prednost tijekom cijelog života", ističe. Ipak, priznaje da odgoj takvog djeteta može biti izazovan jer često inzistira da sve bude po njegovu.

Kako prepoznati dijete snažne volje?

Mnogi roditelji pitaju se je li riječ o karakteru ili samo razvojnoj fazi. Psihologinja dr. Connie McReynolds objašnjava da većina djece u određenoj dobi testira granice, osobito tijekom velikih promjena poput polaska u školu ili dolaska brata ili sestre.

Kod djece snažne volje takvo se ponašanje javlja rano, dosljedno je u različitim situacijama - kod kuće, u školi i s različitim odraslima - te traje godinama.

Snažna volja ili nešto drugo?

Iako izražena potreba za neovisnošću često upućuje na temperament, slično ponašanje može se javiti i kod djece s ADHD-om ili poremećajem iz spektra autizma. "Roditelji ponekad misle da je dijete prkosno, a procjena pokaže da su uzrok teškoće s pažnjom ili obradom informacija", kaže dr. McReynolds. Zato preporučuje stručnu procjenu ako postoji sumnja da ponašanje nije samo dio temperamenta.

Zašto su granice važne?

Psihologinja i bihevioralna analitičarka dr. Lauren Mahoney kaže da granice djetetu daju osjećaj sigurnosti i pomažu mu razviti samokontrolu te naučiti nositi se s frustracijom. Kao primjer navodi roditelja koji nakon dugog prepiranja ipak dopusti djetetu da nastavi igrati videoigru.

Dijete tako uči da upornost može promijeniti ishod, a roditelj da popuštanje donosi kratkotrajan mir. "Treba biti dovoljno dosljedan da dijete više nema potrebu stalno iskušavati vrijede li pravila i dalje", kaže Mahoney.

Kako postaviti granice?

Stručnjaci savjetuju da roditelji biraju svoje bitke i ne ulaze u sukob oko svake sitnice. Pravila vezana uz sigurnost, zdravlje i pristojno ponašanje trebala bi biti jasna i dosljedna, dok se oko manje važnih stvari može dopustiti više slobode.

Granice trebaju biti čvrste, ali uz razumijevanje djetetovih osjećaja. Umjesto naredbi korisno je ponuditi ograničen izbor, primjerice: "Želiš li zelenu ili plavu majicu?" ili unaprijed najaviti promjenu aktivnosti.

Pristup treba prilagoditi dobi. Kod mlađe djece granice trebaju biti jednostavne, školarce je dobro uključiti u dogovor oko kućnih pravila, dok se kod tinejdžera naglasak stavlja na prirodne posljedice i dogovore.