EMOCIONALNA inteligencija znači sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama, ali i emocijama drugih ljudi. Istraživanja pokazuju da emocionalna inteligencija utječe na više od polovice životnog uspjeha, od kvalitete odnosa, radne učinkovitosti pa sve do zdravlja. Djeca s razvijenom emocionalnom inteligencijom postižu bolje ocjene, dulje se obrazuju i donose zdravije životne odluke.

Neka djeca te vještine usvoje prirodno, odrastajući u obiteljima koje im ih nesvjesno prenose. Druga ih moraju učiti kasnije u životu. Evo četiri ključne vještine koje vrijedi razvijati.

1. Prepoznavanje osjećaja

Prvi korak je naučiti djecu prepoznati emocije kod drugih. To se može vježbati na zabavan način, primjerice, promatranjem likova u crtiću ili filmu i brzim prepoznavanjem emocija koje pokazuju. Ovdje nije presudno biti potpuno točan, već razviti naviku da osjećaje uočavaju brzo i prirodno.

2. Razumijevanje neverbalne komunikacije

Neverbalne znakove, poput izraza lica ili govora tijela, djeca mogu naučiti kroz igru "emocionalnih šarada". Netko glumi određenu emociju bez riječi, a drugi pogađaju koju emociju prikazuje. Roditelji koji otvoreno razgovaraju o emocijama i pomažu djeci shvatiti njihove uzroke, odgajaju djecu s boljom samokontrolom i razvijenim socijalnim vještinama.

3. Imenovanje vlastitih emocija

Važno je da djeca nauče reći što osjećaju. Umjesto da ih pitate: "Kako se osjećaš?", pokušajte izravno imenovati ono što primjećujete, "Izgledaš tužno" ili "Vidim da si ljut". Ako pogriješite, dijete će vas ispraviti, a ako ste u pravu, potvrdit će. Tako učite dijete da prepoznaje i izražava svoje emocije.

4. Upravljanje emocijama

Nakon što djeca nauče prepoznati i imenovati emocije, trebaju ih naučiti i kontrolirati. Kada primijete da ste vi frustrirani, potaknite ih da to kažu naglas. Nakon mjesec dana redovitog vježbanja možete primijetiti velik napredak u cijeloj obitelji.

Zašto je to važno?

Djeca uče promatrajući, u njihovom mozgu aktiviraju se "zrcalni neuroni" kako bi oponašao reakcije koje vide. Ako roditelji pokazuju smirenost i otvorenost prema emocijama, stvaraju obiteljsko okruženje koje potiče sigurnost, stabilnost i zdrav emocionalni razvoj.

Podučavanje emocionalne inteligencije često je lakše nego učenje čitanja ili matematike. Ključ je u dosljednosti i znanju što želite prenijeti. Slijedite ova četiri koraka i pomoći ćete djeci da postanu emocionalno stabilne i samostalne osobe.