Ako dijete radi ove 3 stvari, stručnjaci kažu da je vrijeme za promjenu

RODITELJSTVO se često promatra kroz prizmu rezultata: učinili smo nešto na određeni način, pa je dijete ispalo ovakvo ili onakvo. No što ako bismo perspektivu okrenuli naglavačke? Što ponašanje djeteta govori o roditelju? Ako, primjerice, petogodišnje dijete odbija počistiti igračke bez novčane nagrade, znači li to da je roditelj previše popustljiv - ili briljantan strateg?
Takva pitanja muče mnoge roditelje, osobito kada se počnu pitati hoće li djetetovo ponašanje razotkriti njihove vlastite nesigurnosti i pogreške. Kako bi se rasvijetlilo što određeni obrasci ponašanja djeteta mogu signalizirati o roditeljskim metodama, oslonili smo se na savjete psihoterapeutkinje i stručnjakinje za roditeljstvo. Prema njezinim riječima, određena ponašanja mogu upućivati na izazove u odgoju, ali i pokazati kada je vrijeme za promjenu pristupa.
1. Razmaženo ponašanje
Mogući izazov u roditeljstvu: Prevelika zaštita i preuzimanje djetetovih zadataka
Psihoterapeutkinja Nicole Runyon objašnjava da je prirodno htjeti zaštititi dijete od boli. No ako im život učinimo prelaganim i štitimo ih od svake, pa i najmanje frustracije, to može imati dugotrajne posljedice. "Razmazimo djecu kada im oduzmemo priliku da samostalno izvršavaju zadatke primjerene njihovoj dobi, čime im onemogućujemo da dosegnu važne razvojne prekretnice." Takav propust dovodi do toga da roditelji ne razvijaju svijest o važnosti poticanja samostalnosti kod djece u pravim fazama razvoja.
2. Odbijanje kućanskih poslova
Mogući izazov u roditeljstvu: Umor od prigovaranja, nepostojanost pravila i granica
Svi smo to doživjeli - kažemo djetetu da mora pospremiti igračke i odlučni smo u tome, ali na kraju ipak mi čistimo. Runyon objašnjava da, kada se djeca opiru obavezama, umorni roditelji često popuste ili počnu nuditi mito. Problem je u tome što time učimo djecu da mogu izbjeći odgovornost ako dovoljno prigovaraju. "Važno je ne plaćati djeci za osnovne kućanske poslove jer to šalje poruku da nisu dužni preuzimati odgovornost ako im nešto nije ugodno", kaže ona. Umjesto toga, treba naglasiti važnost obiteljskog zajedništva - svi doprinose i pomažu. "Ponekad činimo stvari za svoje bližnje čak i kada nam se ne da, jer je to dio naše uloge unutar obitelji."
3. Anksioznost
Mogući izazov u roditeljstvu: Prevelika uključenost i rješavanje svega umjesto djeteta
"Anksioznost kod djece često proizlazi iz nerazriješenih emocionalnih problema, a djeca tada pokušavaju preuzeti kontrolu nad okolinom koja im djeluje nepredvidivo", kaže Runyon. Taj lažni osjećaj kontrole dovodi do ponašanja koja mogu izgledati kao bespomoćnost, što zatim potiče roditelje da još više 'rade umjesto njih'. No to je zapravo uzrok problema, a ne rješenje. "Izbjegavanje prirodnih razvojnih izazova samo pogoršava emocionalne teškoće", dodaje. Ključno je zapitati se - pružamo li djetetu dovoljno slobode primjereno njegovoj dobi? Preuzimamo li previše odgovornosti umjesto njega?
Baš kao i kod prethodnih primjera, Runyon naglašava koliko je važno da djeca prolaze kroz pogreške, frustracije i neuspjehe. Otpornost na neugodu potiče razvoj samopouzdanja i samostalnosti - to je najbolji način borbe protiv anksioznosti.
Što roditelji mogu učiniti ako prepoznaju sebe u ovim primjerima?
Roditelji postavljaju ton cijeloj obitelji, kaže Runyon. "Ljudska priroda je poput vode - poprima oblik posude u kojoj se nalazi. Roditelj je ta posuda i mora biti čvrsta i stabilna kako bi dijete moglo izrasti u zrelu, zdravu osobu."
Prvi korak? Samorefleksija. Ako nas djetetovi izazovi izbacuju iz takta, možda je riječ o nečemu iz našeg vlastitog djetinjstva. "Velike su šanse da roditelj proživljava neku nerazriješenu situaciju iz vlastite prošlosti upravo u onoj fazi u kojoj je sada njihovo dijete", kaže Runyon. U tom procesu može pomoći podrška terapeuta ili savjetnika za roditelje.
Sljedeći korak je da se fokusiramo na ono što možemo kontrolirati. Promijeniti dinamiku cijele obitelji može biti teško, ali i najmanja promjena u ponašanju jednog člana može potaknuti promjene u cijelom sustavu. "Individualna promjena može imati velik učinak. Pitajte se: ‘Koji je moj dio u ovom sustavu i što mogu učiniti da nešto promijenim?’"
I najmanja promjena u razmišljanju ili ponašanju može stvoriti pozitivne pomake - i u nama, i u našoj obitelji.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati