EMOCIONALNA zrelost ključna je za razvoj sposobnosti izražavanja osjećaja, razumijevanja vlastitih potreba i uspostavljanja stabilnih odnosa. Emocije su temelj međuljudske komunikacije – one određuju kako interpretiramo verbalne i neverbalne poruke, razvijamo empatiju i ostvarujemo bliske veze. Međutim, emocionalna zrelost nije urođena vještina; ona se uči kroz odnos s roditeljima i skrbnicima koji pružaju prve obrasce interakcije.

Djeca koja odrastaju uz emocionalno nezrele i nedostupne roditelje često ne razviju zdravu sposobnost izražavanja emocija i razumijevanja vlastitih potreba, tvrdi ugledna psihologinja dr. Becky Spelman.

"Nedostatak emocionalne podrške može dovesti do poteškoća u izgradnji stabilnih odnosa, niske tolerancije na stres, identitetske nesigurnosti i problema s postavljanjem osobnih granica. Ovi obrasci mogu se prenijeti u odraslu dob, utječući na mentalno zdravlje i opću dobrobit osobe", objasnila je za Private Therapy Clinic.

Dakle, prema dr. Spelman, ovi znakovi mogu ukazivati na to da je osoba odrasla uz emocionalno nezrele i toksične roditelje:

• Strogo držanje ustaljenih obrazaca razmišljanja i ponašanja
• Niska tolerancija na stres
• Emocionalna nestabilnost praćena agresijom
• Teškoće u postavljanju i održavanju osobnih granica
• Nestabilni i toksični odnosi
• Potreba za stalnom pažnjom i potvrdom
• Nesigurnost u identitetu i smjeru u životu.

"Razumijevanje vlastite situacije prvi je korak u procesu iscjeljenja jer omogućuje osvještavanje da emocionalna uskraćenost roditelja nije odraz djetetove vrijednosti, već posljedica njihovih vlastitih ograničenja i trauma", navodi psihologinja. Dodaje da prihvaćanje ove spoznaje omogućuje objektivniji pogled na odnos bez osjećaja srama ili krivnje.

"Iako nije moguće promijeniti roditelje niti očekivati od njih emocionalnu prisutnost koju nikada nisu imali, moguće je promijeniti vlastitu percepciju, razumjeti uzroke njihovih postupaka i tako pronaći unutarnji mir. Pravi proces iscjeljenja ne dolazi kroz pokušaj mijenjanja drugih, već kroz prepoznavanje vlastitih potreba, prihvaćanje stvarnosti i postavljanje zdravih granica", zaključila je dr. Spelman.