DJECA se mogu osjećati voljeno, a da istovremeno nemaju osjećaj da su svojim roditeljima prioritet. Osjećaj da su važni ključan je za djecu u najosjetljivijim godinama, jer im daje temelj za zdrav razvoj. Kada djeca znaju da su roditeljima na prvom mjestu, napreduju u školi, imaju više samopouzdanja i emocionalno su stabilnija.

S druge strane, osobe koje u djetinjstvu nisu imale taj osjećaj važnosti često u odrasloj dobi razvijaju obrasce ponašanja koji ih ograničavaju, piše YourTango. Ovo je sedam navika koje su logična posljedica takvog odrastanja.

Pretjerana analiza odnosa

Osobe koje od roditelja nisu dobivale dovoljno topline i bliskosti često su nesigurne u svojim vezama u odrasloj dobi, čak i ako ne znaju odakle ti osjećaji dolaze. Dinamika u kojoj se moraju boriti za pažnju podsvjesno im je poznata i u njoj se snalaze, premda to ide na njihovu štetu.

Budući da su se kao djeca morali truditi da zasluže emocionalnu podršku, danas su skloni detaljno analizirati svaki aspekt odnosa i mijenjati svoje ponašanje kako bi ugodili partneru. Njihovi zaključci često su samo posljedica vlastite tjeskobe, a ne stvarnih dokaza.

Potreba za ugađanjem drugima

Ugađanje drugima čest je simptom osjećaja nevidljivosti iz djetinjstva. Takvo ponašanje razvija se jer su se djeca morala boriti za pažnju u vlastitom domu, koji je trebao biti sigurno utočište. Zbog toga su usvojili pogrešno uvjerenje da ne zaslužuju pažnju ako ne ostavljaju savršen dojam i ne brinu o tome da se svi oko njih osjećaju ugodno.

To je posebno izraženo kod žena, koje društvo odmalena uči da trebaju biti popustljive, pa im se takvo ponašanje može činiti kao jedini način za dobivanje potvrde i sigurnosti.

Skrivanje vlastitih problema

Nisko samopoštovanje, koje često proizlazi iz emocionalnog zanemarivanja u djetinjstvu, može dovesti do potiskivanja emocija u odrasloj dobi. Umjesto da otvoreno govore o svojim osjećajima i brigama, takve osobe ih zadržavaju za sebe jer se boje da će drugima biti naporne ili na teret.

Istraživanje iz 2022. provedeno među starijim osobama pokazalo je da su simptomi anksioznosti povezani sa strahom da će postati teret drugima. Toliko su navikli da su njihove potrebe u drugom planu da taj obrazac nesvjesno primjenjuju i na sebe u odraslim vezama.

Povlačenje u sebe pred teškoćama

Djeca koja su imala prisutne i brižne roditelje naučila su tražiti pomoć i izražavati emocije. Nasuprot tome, djeca koja nisu bila prioritet naučila su se sama tješiti i nositi s problemima u tišini. Ako je roditeljska pažnja ovisila o njihovom savršenstvu, naučili su se izolirati kako bi sakrili svoje pogreške i probleme.

Zbog toga se danas povlače u osamu kada se pojave teškoće, a njihovi odnosi postaju opterećeni održavanjem privida savršenstva. Sav pritisak preuzimaju na sebe umjesto da se oslone na podršku okoline.

Vrijednost mjerena uspjehom i vezama

Mnoge od ovih osoba razviju anksiozne oblike privrženosti, pa njihovu osobnu vrijednost definiraju odnosi s drugima. Svoju sigurnost također mogu vezati uz vanjske faktore poput novca, uspjeha ili karijere. To nije samo način da ostanu zaokupljeni, već i pokušaj da dokažu kako su vrijedni pažnje koja im je nedostajala. Čak i ako toga nisu svjesni, ostaju zarobljeni u ciklusu iscrpljenosti i razočaranja, jer sigurnost pokušavaju pronaći u stvarima izvan sebe.

Mijenjanje stavova radi uklapanja

Ovisno o tome tko je u njihovoj blizini i što mogu dobiti time da se nekome svide, ljudi koji se nikada nisu osjećali kao prioritet spremni su se prilagoditi grupi. Bilo da je riječ o promjeni osobnosti pred novim prijateljima ili o prilagođavanju stavova kolegama na poslu, radije će izbjeći sukob nego se isticati. Iako svatko može donekle prilagoditi svoje ponašanje, osoba koja to radi isključivo radi tuđe pažnje nikada neće biti u potpunosti zadovoljna.

Stalna potraga za komplimentima

Mnogi ljudi s iskustvom emocionalnog zanemarivanja u djetinjstvu kasnije u životu neprestano traže pažnju i potvrdu od drugih. Navikli su na osjećaj nesigurnosti i na to da se moraju posebno truditi kako bi ih netko primijetio, što u odrasloj dobi poprima drugačije oblike.

To se može očitovati kao iznuđivanje komplimenata u razgovoru ili kao lažno predstavljanje kako bi ostavili dobar dojam u novom društvu. Često se uhvate kako stvaraju iskrivljenu sliku o sebi samo da bi se svidjeli drugima.