ZAVOD za pedijatrijsku onkologiju Dr. Mladen Ćepulić na Institutu za tumore u Zagrebu dobio je novog četveronožnog djelatnika, terapijskog psa Katku. Labradorica stara nepune dvije godine ovih dana je dovršila svoj prvi radni mjesec, ali zidovi u sobi radnog terapeuta Mihaela Cerovečkog i psihologice Sare Lulić Kujundžić već su prekriveni slikama Katke koje su djeca naslikala.

"Od nas 50 zaposlenih, samo je nas četvero muških kolega. Čak nam je i pas ženski", smije se, blaženi među ženama na Zavodu, radni terapeut koji nas uvodi u prostor Zavoda na trećem katu Instituta za tumore. Na ovom katu, u svijetu koji je potpuno nevidljiv nama ostalima, Katka je među djecom, roditeljima i djelatnicima dočekana s apsolutnim oduševljenjem. 

Intenzivni dani na Zavodu

"Baš sam danas rekao Mihaelu, morat ću i ja uzeti doma takvu jednu labradoricu. Katka je kod nas danas bila pola sata, baš nam uljepšava dane, čudo jedno", priča nam jedan od roditelja koji je bio na odjelu sa svojom kćeri. Mala labradorica čekala nas je u uredu.

"Danas ti je stvarno ubitačan dan, ali dobro, zato te moram ekstra nagraditi", tepa joj Mihael, koji brine o njoj "izvan radnog vremena", dok Katka leži na podu, nakon što je cijelo jutro provela s djecom i roditeljima u dnevnoj bolnici. Djelatnici se šale i da bi se rado mijenjali za radne uvjete koje ona ima.

"Nama je bilo važno da pas bude blaže naravi, da brzo uči i da se brzo može prilagoditi na stresne situacije", započinje nam Mihael priču o procesu koji su morali proći na Zavodu, nakon što su uspjeli sakupiti novce za ovakav projekt putem privatnih donatora. Katka je, naime, bila izdvojena iz legla s dva mjeseca, odakle je otišla u obitelj socijalizatora.

Nakon 15-ak mjeseci ona je, kao i ostali, došla u Centar za rehabilitaciju Silver na testiranje, a nakon što je i prošla, uslijedila je intenzivna edukacija. Mihael Cerovečki u cijelu priču ulazi nakon još četiri mjeseca.

Kad se stavi radni prsluk, tad kreće radni dan

"Silver je prvo radio procjenu mene, ali se na početku nije znalo da će ona biti moj terapijski pas. Nakon toga je uslijedila procjena mog doma, potom i procjena Zavoda, a onda se odlučivalo koji bi bio najbolji pas", objašnjava nam Mihael proceduru. 

Ova mala radoholičarka, kako nam ju je opisao Mihael, stigla je početkom travnja na Zavod, a dosad se već vrlo dobro prilagodila - kad se stavlja radni prsluk, tada Katka zna da kreće i njezin radni dan. "A doma je kućni ljubimac, član obitelji. Nema prsluk i živi psećim životom", kaže ovaj radni terapeut koji inače ima kod kuće dvije mace i jednog zlatnog retrivera. 

"Najviše mi pomaže kao motivator. Kada vi s njom dođete u sobu kod djeteta, već vidite osmijeh na licu. Znači da je dijete motivirano i zbog toga se s njima može puno više toga odraditi, kada su u pitanju pretrage, pregledi i zračenja", objašnjava. 

No, Katka ne djeluje samo kao motivator, već pomaže i Mihaelu u njegovom radu radnog terapeuta. Dodaje loptice koje padnu djeci, a one koji imaju poteškoća s motorikom ohrabruje da prolaze poligone. Mihael nam je pokazivao i kako Katka "svira" na dječjim klavijaturama i tako zabavlja najmlađe.

Djeca ponosna što je mogu voditi

"Jedan od njezinih zadataka je pratnja djece na zračenja. Djeca sama vode Katku i na to su jako ponosni", objašnjava radni terapeut. Mihael i Katka demonstrirali su nam i kako izgleda njihov prosječan radni dan: nakon što ovaj dvojac stigne na Zavod, kreće obilazak i njuškanje cijelog odjela, a onda i druženje s djecom i roditeljima, ovisno o potrebama za taj dan. 

Mihael već prepoznaje znakove kada je Katki dosta. "Obično podvije rep i ima otvorena usta, onda znamo da treba stati", objašnjava. "Najviše je ja šećem na poslu jer je to poanta, da se razvije veza između mene i nje", kaže nam, pa ga pitamo preuzmu li djeca kod kuće brigu o šetnji, kada je Katka "samo" pas, na što se Mihael smije. "I doma je ja najviše šećem, iako Katka najviše voli moju stariju kćer".

Mihaelu je ovo prvi terapijski pas s kojim radi, a kaže nam kako itekako pomaže i u njegovom radu. "Ne samo da je motivator djeci, već i osoblju. To ne možete opipati, to se jednostavno osjeti", kaže. Za nju su čak napravili i Instagram profil, @katka.terapijskipas. 

"Djeca koja nisu verbalna nam na milijun načina pokazuju koliko su sretni s Katkom", nadovezuje se zdravstvena psihologinja Sara. "Roditelji je traže kako bi je barem nakratko pomazili, a djelatnici pred kraj radnog vremena sjednu na pod pokraj nje kako bi još "dodatno iskoristili kapacitete Katke"".

Čeka je 5-7 godina radnog staža

S obzirom na to da se radi o odjelu na kojem djeca i roditelji provode puno vremena, djelatnici daju sve od sebe da im što više približe "normalan život" na Zavod. No, i njih same je iznenadilo što se s dolaskom Katke povećalo i kretanje djece. 

"Zbog Katke djeca nisu toliko na svojim mobitelima i tabletima kako bi si skratili vrijeme u bolnici. Dvije djevojčice od jutra ispituju gdje su Katka i Mihael, pa su tako i voljne ustati iz kreveta i šetati kroz cijeli odjel kako bi ih našle", objašnjava nam Sara. 

Katka je ovog travnja odradila svoj prvi mjesec radnog staža, od pet do sedam godina koliko u prosjeku rade terapijski psi. Nakon toga odlaze na udomljavanje, a to će u ovom slučaju biti obitelj Cerovečkih. 

"Sve što se radi ovdje na odjelu za djecu, od vrtića, kina pa do Katke, sve to jako uveseljava našu djecu, do te mjere da je moje dijete prije mjesec dana pitalo kad ćemo se opet vratiti", priča nam otac djevojčice koja je na samom kraju svoje terapije. 

"Katka je samo jedan kotačić koji se pomaknuo, djelatnici se ovdje strašno trude, svi smo ovdje kao jedna obitelj. Znamo njihove živote jednako kao što i oni znaju naše", dodaje.