DANAS, u doba interneta, puno je lakše i jednostavnije upoznati nove ljude i potencijalne partnere, no sjećate li se na koje se sve načine pokušalo pronaći srodnu dušu nekoliko desetljeća ranije, kada online razgovor nije bio opcija?

U suradnji s Yugopapirom, povodom Valentinova, donosimo vam tekst iz 1981. o  ljubavnim oglasima koji su se nekada objavljivali u novinama.

Siječanj 1981: U nekadašnjim ljubavnim oglasima tražilo se i nudilo sve i svašta, a neke formulacije tiskane u novinama toliko su neobične da su morale naći mjesto u ovim zajedničkim lutanjima nekadašnjim oglasnicima...

Na pisanje o ljubavi potrošeno je u svijetu mnogo boje, a da do danas, u stvari, još nije točno utvrđeno što je zapravo ljubav. Mogli bismo navesti pregršt definicija ljubavi, od one da je to "skup cerebralnih fenomena koji čine seksualni instinkt", ili da je ljubav "nesvjesna potreba za stvaranjem djece" pa do definicije da je ljubav "mentalna degeneracija i ludost jednaka po svom postanku, razvitku i uobičajenom pojačavanju svakoj drugoj ljudskoj ludosti" i tvrdnje iz prošlog stoljeća da se "ludo zaljubiti može samo onaj tko je lud" i da se "ljubav rađa u trenucima depresije, osobito pogodnima za morbidnu primjenljivost."

Mogli bismo ih, kažemo, navesti još mnogo, mogli bismo se prikloniti ovoj ili onoj, ali moramo znati da se gotovo ničemu ljudskom nije pridavalo toliko pažnje kao ljubavi.

Preko ljubavnih oglasa, ponude i potražnje u novinama, pojedinci pokušavaju doći do družbenica u zabavi ili čak za cijeli život. Naprosto je nevjerojatno kakvih sve ljubavnih vapaja čitamo u oglasima pa je prava šteta što još nitko i znanstveno nije analizirao te ljubavne poruke. Što se inozemstva tiče, tamo je ta tematika odavno shvaćena konjunkturnom, između ostalog, sjetimo se i romana Nenadana smrt francuskog pisca Eugenea Dabita i talijansko-francuskog filma Villa Borghese, u kojima ljubavni oglasi po novinama igraju ključnu ulogu.

Dakle, naši ljubavni jadi još čekaju svog umjetnika, a dotad evo opet nekoliko izabranih ljubavnih vapaja od prije četrdesetak i više godina.

Iskustvo i neiskustvo

U Večeri, novinama koje su se zbog senzacionalizma odlično prodavale i koje su svi čitali, nalazimo 1934. godine i ovaj vapaj:

"Nepoznata, čekam te. Dođi da zajedno stanujemo. Udvoje je lakše, a mene je moja Eržebet napustila. Budemo li slični, ja te nikad neću napustiti. Samo uz fotografiju."

Konkretne je zahtjeve iskazao i anonimni Zagrepčanin koji je objavio ovakav ljubavni apel:

"Iskusan, otvorio bih vrata ljubavi neiskusnoj. Može i sa sela. Anonimnost i diskrecija. Sastanci po strogo utvrđenoj satnici. Sve usluge s gospodskim manirima."

Ovoj samohvali nedostajao je samo "u slučaju reklamacije..." pa da postane tipičan primjer ljubavnog konfekcionarstva, i to po - sniženim cijenama.

U stvari, zapanjuje s koliko otvorenosti i iskrenosti - očito ponukani anonimnošću objavljenog - mnogi pokazuju želju za "zabranjenim voćem", odnosno koliko oglašivača traži ono što očito u svojoj neposrednoj blizini ne mogu nikako naći. Taj dojam pobuđuje i ovaj oglas iz 1934. godine:

"Vitak i lijep, već filmovan, traži družbenicu za poslijepodneva. Neograničenost godinama. Jedini uvjet estetika. Po mogućnosti rudlave prirodne kose, ali može i drugo."

Takva "anonsa" sasvim je u suprotnosti s onim jednostavnim vapajem koji se pojavio nekoliko dana kasnije, a koji sve govori:

"Micika, piši mi! Tvoj Fido."

Naravno, nisu svi oglasi tako jednostavno iskreni. Neki su duži i kompliciraniji, ali i sve kazuju o autorima:

"Htio bih upoznati ozbiljnu žensku do 50 godina, koja bi se primila naukovanja gladnog studenta, kršnog i jakog. U obzir dolazi sve, a može i u dogovoru s prijateljicom. Nadoknada obavezna."

Misle da sam lud

To su, očito, već oglasi koji mirišu pomalo na oglase kakve čitamo danas. Međutim, postoji i posebna kategorija oglasa. Takvima pripada i ovaj:

"Dobrostojeći trgovac želi se zabaviti. Odgovor na svako pristojno pismo. Obavezna slika cijele figure, kao i preporuke od ranije. Neanonimnost poželjna."

U tu kategoriju spada i ovaj oglas:

"Tražim družbenicu svog života, koja će mi skratiti duge sate. Nježan sam i osjetljiv, stidljiv i povučen. To ne tražim od gospojica. Dosad neosuđivan i neporočan."

U toj vrsti smiješnih oglasa, čiju šaljivost očito oni koji su ih pisali nisu shvatili, nalazimo i ovaj:

"Limarski obrtnik, uveden posao, traži za hitno poznanstvo gospojice s ambicijama. Pomoći će koliko može. Ima dobre veze, posebno gore."

Je li time anonimni limarski obrtnik mislio na neke više krugove ili možda najviše, ostaje tajna. Ali zato nema nikakve tajne u ovom objavljenom oglasu iz 1934. godine:

"Misle da sam lud, a ja samo tražim žensku. Hitno je, javite se što prije. Ne pravim razlika."

Ne možemo, a da se ne nasmijemo i ovom objavljenom oglasu iz iste godine:

"Tražim žensku osobu za odmah. Najbolje godine su prošle, ali nikad nije kasno. Ukoliko vas ne smeta ćelavost i gojaznost, ja sam vas spreman prigrliti. Garantiram sigurnost i dobar postupak."

Besplatni oglasi

S pojavom oglasa u novinama, vezana je i pojava posebne vrste oglasa koji se nisu naplaćivali novcem, a koji su se ispisivali na bijelim marginama novina. U Zagrebu, na primjer, ta je pojava imala velik broj sljedbenika tridesetih godina, kad su poslijepodneva u kavanama provodila isključivo ženska društva, među kojima se našlo i za avanture spremnih dobro stojećih građanki. Kako su nam neki konobari iz tih zagrebačkih vremena rekli, autori takvih oglasa bili su obično siromašni studenti ili čak pravi, profesionalni žigoloi, a našlo se i onih koji su se na taj način šalili, promatrajući konačni efekt svojih šala.

Mnogi su, štoviše, dolazili u te ženske kavanske sate u zagrebačke kavane samo ne bi li ih zamijetilo koje žensko oko, a bilo ih je koji su se čak koristili i uslugama konobara za ugovaranje sastanaka i slanje poruka.

Iz te tipične kavanske ljubavne prepiske izdvojili smo nekoliko oglasa, koji su pravim čudom spašeni i koji odlično iskazuju duh ondašnjih ljubavnih jada i vremena u kojem su nastali:

"Treći stol od ulaza. Mlad, lijep, ugodan, traži hitno posjetiteljicu kavane s istančanim smislom za praktično. Svaki dan u podne."

"Tražim iskustvo. U protuusluzi dajem neiskustvo. Godine sporedne. Obavezna situiranost."

"Nemam ništa, dajem sve. Jedini uvjet skromni prilog za kavanske sate i provod. Diskrecija zajamčena. Provjerena vrijednost. Pitati konobara."

"Mlad, 28 godina, traži stariju družbenicu za poslije podne, na strogo dogovoreno vrijeme. Ispunjenje svih želja. Inozemna iskustva i internacionalne kvalitete."

"Otmjen i fin, zna što želi i može, ispunjava tajne željice po dogovoru. Godine nisu važne. Prednost situiranost i obaveza."

"Životno lutanje prekinut ću ako susretnem odgovarajuće biće. Možda ste to vi. Oprobajte i uvjerite se."

Takvih je oglasa bilo mnogo, a svakako su ih čitale i žene, jer su i one kratile vrijeme čitanjem "cajtunga" (novina) uz kapucinere i kavu. Ne znamo je li bilo uspjeha u tom oglašavanju, kao u onom plaćenom, u štampanim oglasima, ali je svakako jedan od najzanimljivijih koji nam je dopao ruku, upravo ovaj:

"Tražim žensku osobu, godine i vjeroispovijest nije važna. Čist i opran, naparfumiran najboljom muškom vodicom, odnjegovan, čistog rublja i nogu. Diskretan. Provjeravanje bez ikakvih obaveza. Upitati konobara Rudija ili svakodnevno stol uz prozor. Upitati slobodno. Sigurnost zagarantirana. Kontakti bez komplikacija prije i poslije.

Ta nesretna gotovina

Ali, ostavimo te, da ih nazovemo, neslužbene novinske oglase i vratimo se plaćenima.

"Udova oficira traži isto takvog koji bi kratio vrijeme pričanjem. Isključivo mađarski jezik. U slučaju obostranih interesa nije ništa isključeno."

Eto, i to je bio jedan od primjera objavljenih oglasa koji nam dokazuje da vrlo važan dio teksta u oglasima pripada i nagovještajima budućeg vremena. Takav je i ovaj oglas:

"Brzopletost isključena. Laganim korakom stiže se do cilja. Brak moguć. Neanonimne prijave poslati uredništvu, a ja spremno čekam. Imam stan!"

Budućnosti je okrenuta i poruka izvjesnoj Miciki:

"Micika! Konačno sam odlučio. Pristajem na sve uvjete ukoliko ostaješ kod njih. Jedini uvjet je ozbiljan razgovor o braku. To si i htjela. Tvoj B."

Isto bi se moglo kazati i za ovaj oglas iz Večeri 1934. godine:

"Mlad, strastven, voli film i ples, želi okruniti sigurnu vezu sigurnom budućnošću. U brak unosim svoju gotovinu, očekujući istu. Sposoban za financijski probitačan posao, uz uvjet povjerenja i predanosti. Starije od 35 godina uopće ne dolaze u obzir. Samo ozbiljni dopisi, uz punu jamčevinu i punu iskrenost prijašnjih doživljaja. Priložiti najnoviji portret."

Sretniju i vedriju budućnost obećava i ovaj oglas:

"Sreću i blagostanje nudim milom stvoru, koji bi imao razumijevanja za moje slabosti. Dosad razočaran. Nemam uvjeta, osim nešto gotovine za početak."

Ta nesretna "gotovina" često se susreće, upravo kao i u ovom oglasu:

"Gotovinu svoju udružujem s gotovinom samosvojnog koji bi obje uvećao na obostrano zadovoljstvo. Uz posao i obostrano zanimanje brak nije isključen, ali nije uvjet. Simpatija poželjna. Iskreno i neanonimno na 'Lidija' u uredništvu."

I, na kraju, sjetimo se i ovog oglasa iz 1933. godine:

"Bogat, lijep, umjetnička žica, pošten, miran, tih, radin, sklonost k domu, ambiciozan, traži isto, a može i više od djevojke čistog morala, koja dosad nije krenula putem ljubavi, a htjela bi. Stan osiguran, kao i samostalni prijevoz, u obzir dolaze isključivo iz okolice, ali sa školom i porodicom bez bolesti i sumnjivih članova koji ne odgovaraju gornjim uvjetima, i to do trećeg koljena. Uz dokaze s punim povjerenjem pod broj... "

Napisao: Dražen Jakčin (Vikend, 1981.)