NAKON smrti pape Franje, 7. svibnja 2025. započinje konklava, tajno zasjedanje u kojem će kardinali iza zaključanih vrata izabrati novog poglavara Katoličke Crkve. Dok se oči svijeta upru u dimnjak Sikstinske kapele čekajući bijeli dim, malo tko razmišlja o jednom prozaičnom, ali važnom pitanju: što kardinali jedu dok su potpuno izolirani od vanjskog svijeta?

Od povijesnih anegdota o skrivenim porukama u hrani, preko strogih sigurnosnih mjera, do današnjeg jelovnika koji za njih pripremaju časne sestre, prehrana tijekom konklave nosi intrigantnu priču koja spaja tradiciju, simboliku i praktičnost, piše BBC.

Povijesne restrikcije: Tajne poruke i prijetnje glađu

Konklave su kroz stoljeća bile obavijene velom tajnosti, a hrana je nekada imala mnogo više nego simboličnu ulogu. Još od 13. stoljeća vrijede stroga pravila o prehrani kardinala za vrijeme izbora pape.

Davne 1274. papa Grgur X. odredio je da kardinali moraju biti zaključani cum clave ("pod ključem") i da će, ako u roku od tri dana ne izaberu papu, dobivati samo jedan obrok dnevno, a nakon osam dana samo kruh, vodu i vino.

Ova drakonska mjera bila je odgovor na maratonsku konklavu u gradu Viterbu (1268. - 1271.), kada je izbor novog pape trajao gotovo tri godine. Prema legendi, očajni zbog odugovlačenja, lokalni su dužnosnici tada čak uklonili krov dvorca i kardinalima uskratili normalnu hranu ne bi li ubrzali odluku.

Tako je rođena tradicija strogog uskraćivanja komocija - kardinali su trebali osjetiti pritisak gladi kako bi brže postigli suglasje.

Osim poticanja na dogovor, ograničavanje hrane imalo je i sigurnosnu funkciju. Svaka dostava u zaključani prostor mogla je predstavljati rizik od komunikacije s vanjskim svijetom. U prošlosti se ozbiljno strahovalo da bi se skrivene poruke mogle doturiti u obrocima, primjerice zamotane u kruh, skrivene unutar pečenja ili čak u presavijenom ubrusu.

Zato su tijekom konklave uvedene rigorozne provjere svih namirnica i posuđa. Ništa što bi moglo sakriti ceduljicu nije se smjelo unositi izvana: zabranjena su bila jela poput zatvorenih pita s poklopcem od tijesta ili cijelih pečenih kokoši, upravo zbog mogućnosti da se u njih podmetne poruka.

Vino i voda služili su se isključivo u prozirnim vrčevima i čašama, a platneni ubrusi morali su biti otvoreni i pregledani prije nego što bi dospjeli do kardinala.

Takve mjere opreza osiguravale su potpunu izolaciju skupine kardinala unutar zidina te su dijelom smanjivale i rizik od trovanja, prijetnje koja nije bila zanemariva u vremenima burnih crkvenih intriga i borbi za moć. U doba renesanse čak se koristio i posebni mehanizam za dostavu hrane poznat kao "ruota".

Radilo se o okruglom rotirajućem prozorčiću (sličnom gluhim vratima u samostanima) kroz koji su se posluživali obroci, a da pritom nitko izvana ne može zaviriti unutra. Sva bi hrana prije toga bila pomno pregledana, pa tek onda provučena kroz tu okretnu napravu do gladnih kardinala.

Time se onemogućio bilo kakav izravan kontakt s poslužiteljima - jedini fizički "prozor" u svijet bio je taj diskretni vrteći pretinac.

Izolacija i sigurnost u modernoj konklavi

Danas, u 21. stoljeću, briga da će netko prošvercati poruku skrivenu u piletini ili raviolima sve je manje opravdana. Tehnologija je donijela nove izazove pa se fokus sigurnosnih mjera premjestio na elektroničke komunikacije.

Konklava u 2025. provodit će se uz gotovo opsesivnu kontrolu protiv bilo kakvog kontakta s vanjskim svijetom: mobiteli, tableti i svi elektronički uređaji strogo su zabranjeni unutar prostora konklave. Kardinali uoči zaključavanja predaju svoje telefone i prekidaju svaki oblik digitalne veze s vanjštinom.

Vatikan primjenjuje i elektroničke ometače signala i detaljne preglede prostora kako bi spriječio nedopušteno prisluškivanje ili slanje poruka "u eter".

Prije početka glasovanja, tehnički stručnjaci i sigurnosno osoblje temeljito pretražuju Sikstinsku kapelu, svaki kut, strop i pod, ne bi li otkrili skrivene prislušne uređaje ili "bube". Tek kada se uvjere da su sva moderna sredstva komunikacije isključena, započinje ceremonijalno zaključavanje vrata uz poklič "Extra omnes!" ("Svi van!"), čime konklava službeno počinje u potpunoj tajnosti.

Važno je istaknuti da izolacija ne obuhvaća samo kardinale, nego i sve pomoćno osoblje koje im je nužno za osnovne potrebe. Časne sestre kuharice, poslužitelji, liječnici, pa čak i čistači - svi oni koji borave u Domu Svete Marte kako bi brinuli o kardinalima - također potpadaju pod zavjet tajnosti.

Oni pred početak konklave polažu prisegu i obećavaju da će čuvati apsolutnu šutnju o svemu što vide ili čuju tijekom izbora, i to ne samo za vrijeme trajanja konklave nego zauvijek. Svako kršenje ove prisege povlači za sobom najstrožu kaznu Crkve, ekskomunikaciju.

Tako stroga pravila naglašavaju važnost diskrecije: ništa što se događa unutar zidina Vatikana tijekom tih dana ne smije procuriti van, pa makar se radilo i o naizgled banalnim stvarima poput jelovnika ili razgovora za stolom.

Što kardinali danas jedu iza zaključanih vrata?

Iako više nisu u opasnosti da ostanu samo na kruhu i vodi, kardinali ni danas ne uživaju nikakav gurmanski luksuz tijekom konklave. Naprotiv, prehrana je jednostavna i skromna, u skladu s duhom sabranosti i molitve koji obilježava ovo razdoblje.

Za organizaciju obroka zadužen je vatikanski pansion Domus Sanctae Marthae (Dom sv. Marte), moderno zdanje u krugu Vatikana gdje su smješteni svi kardinali elektori. Tamo časne sestre i kuhinjsko osoblje pripremaju obroke u zajedničkoj blagovaonici, pazeći da hrana bude dovoljno hranjiva, ali ne pretjerano raskošna.

Prema najavama iz Vatikana, jelovnik za konklavu 2025. bit će mediteranski i jednostavan. Na stolu će se naći jela poput juhe, tjestenine (primjerice špageta), janjetine i pirjanog povrća.

Ništa previše začinjeno ni egzotično - prevladat će domaći okusi koji krijepe, ali ne odvlače pažnju. Općenito gledano, dnevna rutina uključuje tri obroka u uobičajeno vrijeme, uz poneka mala ugađanja kako bi se kardinali osjećali zbrinuto:

• Lagani doručak - često kontinentalnog tipa, s toplim napitkom, kruhom, maslacem, marmeladom i možda pokojim voćem ili žitaricama. Očekuje se da se kardinali okrijepe dovoljno za jutarnje sjednice, ali bez pretjerivanja.
• Ručak - glavni obrok u danu, uravnotežen i zasitan. Po običaju se poslužuje toplo predjelo ili juha, potom prvo jelo kao što je tjestenina ili rižoto, zatim glavno jelo od laganijeg mesa (najčešće perad ili teletina) ili ribe, uz prilog od svježeg ili kuhanog povrća. Tu su i salata te svježe voće, a na stol svakako stiže i košara kruha ispečenog toga jutra. Namirnice poput povrća i voća često dolaze iz vlastitih vatikanskih vrtova, što simbolično predstavlja samodostatnost Vatikana, ali i praktično jamči svježinu.
• Večera - u pravilu jednostavna i lagana. Nakon intenzivnog dana rasprava i glasovanja, večernji obrok je skroman: možda tanjur juhe ili variva, malo sira ili laganog hladnog narezka, komad kruha i voće. Porcije su umjerene kako bi kardinali mogli spokojno spavati, bez težine prepunog želuca.

Iako je režim skroman, nije posve asketski. Svakoga dana dozvoljena je umjerena količina vina uz obrok, jer vino je, naposljetku, dio talijanske tradicije i crkvene simbolike, ali žestoka pića nisu dopuštena.

Voda je uvijek na raspolaganju, a kava se poslužuje nakon ručka ili večere za one koji je žele. Prema dugogodišnjoj praksi, nedjeljom se kardinalima ponudi i mali desert, najčešće jednostavna torta ili kolač iz pećnice, kao slatki podsjetnik na dan Gospodnji.

Sve u svemu, radi se o prehrani koja održava energiju i koncentraciju crkvenih izboritelja, bez pretjeranog ugađanja čulima. Posebnu draž ovim zajedničkim objedima daje i činjenica da ih pripremaju redovnice. One ne samo da kuhaju nego ujedno unose duh služenja i zajedništva.

U tišini kuhinje Doma sv. Marte svakodnevno se odvija prizor skroman koliko i svečan: sestre marljivo sjeckaju povrće, miješaju velike lonce juhe i s ljubavlju serviraju tanjure, svjesne da time pomažu tijek jedne od najsvetijih dužnosti u Crkvi. Njihova je uloga diskretna, ali važna: brinu da nitko od kardinala ne ostane gladan dok se oni brinu da Crkva ne ostane bez pastira.

Posljednji gurmanski užici prije izolacije

U tjednima i danima prije konklave, dok izolacija još nije stupila na snagu, mnogi kardinali nastoje iskoristiti priliku za malo gastronomskog uživanja u Rimu. Uostalom, svijest da ih čekaju dani jednostavne kuhinje, a potencijalno i teret papinske službe za onoga tko bude izabran, potiče ih da se počaste omiljenim jelima dok još mogu.

Nije rijetkost da uoči zatvaranja u Vatikanu mali krugovi kardinala rezerviraju stol u nekom od poznatih rimskih restorana gdje uz dobru hranu vode i neformalne razgovore o budućnosti Crkve. Turistima ovih dana možda neće promaknuti prizori crkvenih prelata u crvenim zucchettima (kapicama) kako ručaju u gradu.

Među omiljenim odredištima kardinala ističe se restoran L'Eau Vive, nenametljiv ali kultni francuski restoran s druge strane Tibera nedaleko od Vatikana.

Osim po ukusnoj tradicionalnoj kuhinji (posebno jelima od piletine à la poulet), L'Eau Vive je jedinstven i po tome što ga vode redovnice, članice katoličke laičke zajednice koje u 22 sata prekidaju posluživanje kako bi zajedno zapjevale svečanu marijansku pjesmu Salve Regina pred gostima.

Takva duhovno-gastronomska atmosfera očito prija i kardinalima, koji ondje mogu objedovati izvan službenog protokola, a opet u okruženju koje dijeli njihove vrijednosti.

Još jedno omiljeno mjesto je kvart Borgo, labirint srednjovjekovnih uličica tik uz Vatikanske zidine, prepun tradicionalnih rimskih trattorija. U povijesti konklava Borgo je odigrao zanimljivu sporednu ulogu: upravo u jednoj tamošnjoj gostionici, Al Passetto di Borgo, okupila se skupina kardinala na neformalnoj večeri tijekom konklave 2005. godine.

U opuštenoj atmosferi uz tanjure tjestenine i čaše vina, navodno se iskristalizirao blok podrške kardinalu Josephu Ratzingeru, koji je ubrzo potom izabran za papu Benedikta XVI. Ova anegdota podsjeća da se ponekad ključne inicijative i savezništva rađaju upravo za stolom, bilo uoči konklave ili tijekom samih zajedničkih obroka unutar Doma sv. Marte.

Ipak, nisu svi skloni biti viđeni u javnosti. Mnogi kardinali radije večeraju daleko od očiju novinara, u privatnosti, primjerice u rezidencijama svojih rimskih kolega ili u sjedištima svojih redovničkih zajednica. Takvi diskretni susreti omogućuju im da razgovaraju otvorenije o potencijalnim kandidatima za papu i koalicijama, bez bojazni od medijskih špekulacija.

Bilo za javnim ili privatnim stolom, ovi susreti prije konklave zapravo su posljednja prilika da kardinali kušaju omiljenu hranu i u neformalnom okruženju porazgovaraju – sutradan ih čeka strogi režim i izolacija.

Konklava na filmu i u popularnoj kulturi

Tajanstvena priroda konklave oduvijek je golicala maštu javnosti, pa ne čudi da se motivi izbora pape pojavljuju i u popularnoj kulturi, od književnosti do filma. Ove je godine posebnu pozornost privukao film Conclave američkog redatelja Paula Feiga, nastao prema istoimenom romanu Roberta Harrisa.

Riječ je o triler-drami koja fikcionalizira izbor novog pape, a zanimljivo je da su se autori potrudili vjerno prikazati i detalje poput kuhinje tijekom konklave.

U nekoliko scena u filmu vidimo časne sestre u pregačama kako unutar vatikanskog pansiona pripremaju obroke za okupljene kardinale, pažljive na svaku sitnicu u posluživanju. Glumica Isabella Rossellini tumači lik sestre Agnese, glavne kuharice, koja budno pazi da sve teče po protokolu, istodobno pružajući duhovnu podršku kroz svoju prisutnost.

Prikazujući i ovaj, gotovo svakodnevni aspekt konklave, film dodatno naglašava koliko je čitav proces prožet ritualima i pravilima, od kapelice za glasanje pa do kuhinje gdje se režu tikvice.

Zanimljivo, film Conclave osvojio je i naklonost kritike, a spominjalo se čak i na dodjeli nagrada. U ovogodišnjoj Oscarovskoj utrci istaknuo se neobičan podatak da je triler o biranju pape bio nominiran za najbolji film. Time je još jednom potvrđeno koliko interese publike intrigira zaviriti iza te zatvorene scene.

Naravno, realnost konklave ostaje puno suzdržanija od holivudskog zapleta – u stvarnosti nema dramatičnih prevrata ni tajnih digitalnih naprava (barem ne uspješnih). No popularna kultura ovakvim ostvarenjima približava publici atmosferu i značenje tih događaja.

Pa i sama činjenica da se u filmu posvetilo pažnju tome što se kuha kardinalima govori koliko detalji mogu biti važni za dočaravanje autentičnosti.

Između duhovnosti i svakodnevice

Kultura prehrane tijekom konklave spaja naizgled nespojivo: strogu duhovnost izbora novog poglavara Crkve i sasvim prizemnu činjenicu da i "prinčevi Crkve" moraju jesti.

Od srednjovjekovnih prijetnji glađu do modernih provjera pametnih telefona na ulazu, cilj je uvijek isti – očuvati izolaciju i sabranost procesa. Hrana pritom ima ponajprije simboličan karakter skromnosti: raskošne gozbe ostavljaju se po strani, a naglasak je na jednostavnosti i zajedništvu za stolom.

Ipak, kroz povijest su se u vezi s konklavama isplele brojne gastronomske priče i anegdote, koje pokazuju da se velike odluke često donose uz male svakodnevne rituale poput zajedničkog objeda. Dok se kardinali ovih dana pripremaju za ulazak u izolaciju Sikstinske kapele, možda će se prisjetiti tih priča – uz posljednji zalogaj omiljene paste ili gutljaj vina.

Sljedeći put kada ugledamo onaj znameniti bijeli dim iznad Vatikana, možemo se zapitati tko je od njih tijekom skromnih večera u Domu sv. Marte potajno naslutio da će baš njemu pripasti čast i breme papinstva. Jedno je sigurno: iza zatvorenih vrata konklave, kardinalska kuhinja hrani ne samo tijelo nego i duh tradicije koji se nastavlja, stoljeće za stoljećem, obavijen tajnom i mirisom tople juhe.