ĐURĐICA Barlović, jedna od najsjajnijih zvijezda estrade bivše Jugoslavije, rođena je 23. travnja 1950. u Splitu, a umrla 26. kolovoza 1992. u Zadru. Pjevačica Novih fosila i majka dvojice dječaka, Hrvoja i Borne, umrla je od infarkta 26. kolovoza 1992. godine. Smrt ju je dočekala u bolnici u Zadru, nakon što je na plaži pretrpjela infarkt. Njezin sin Hrvoje jasno se sjeća događaja tog dana.

"Naravno da se jasno sjećam tog dana. Bili smo na Pagu gdje smo godinama zajedno odlazili, otkad znam za sebe sam tamo. Prije smo proskijali na vodi nego na snijegu. Mama je naučila skijati na vodi i taj dan je skijala, a zatim sjela na plažu jer joj je bilo loše. Tata, liječnik, prepoznao je znakove infarkta vrlo brzo, stavio je na gliser i odvezao u Pag u stanicu Hitne", prisjeća se Hrvoje Barlović za Index.

"Zatim su je kolima hitne odvezli u Zadar. Stigli su u bolnicu za pola sata, međutim ona je imala jak infarkt koji tada medicina nije mogla pokriti. Bila je živa još neko vrijeme u bolnici, nije gubila svijest, a onda je preminula", kaže.

Barlovići, kaže Hrvoje, ne robuju datumima i obilježavanjima godišnjica. Na majčin grob često ide, ali više voli rođendane nego godišnjice smrti.

Barlović govori da bi volio organizirati koncert u njezinu čast, ali ne zna hoće li to ostvariti budući da zbog obaveza u svojoj ordinaciji dentalne medicine nažalost nema vremena, a tako nešto njemu osobno značajno ne želi prepuštati drugim ljudima. Ipak bi takav koncert imao ne komercijalnu, već emotivnu notu kako obitelji, tako i fanovima Đurđice.

"Gubitak mame je praznina koju nikad ništa ne može popuniti"

Iza Đurđice je tog dana, 26. kolovoza 1992. godine, ostala obitelj - suprug i dvojica sinova. Hrvoje Barlović imao je 11 godina, a njegov brat Borna četiri. Hrvoje Barlović kaže da mrzi patetiku i da izbjegava na taj način govoriti o majci. 

"Gubitak majke je rupa koju nitko i ništa ne može popuniti i majka se ne može ničim kompenzirati. Ne volim patetiku, ali naravno da i danas postoji milijun situacija kad bih volio da je tu - da podijelimo neke sretne trenutke. Ili da porazgovaramo. Ili da odem kod nje na ručak. Zaista je privilegija imati roditelje i dobar odnos s njima te da se nađete na nekom obiteljskom ručku", kaže Hrvoje Barlović koji je danas 41-godišnji stomatolog u Zagrebu.

"Slušam njezinu glazbu i ima pjesama koje volim, ali to mi zaista ne popunjava nikakve rupe", govori Hrvoje. Više, kaže, voli obiteljske snimke koje su ostale na VHS kasetama.

"Imamo jako puno snimki s mora, puno kazeta. Za snimati takve stvari trebalo je puno teške opreme, ali tata je to sve nosio na more. Imam tih uspomena, hvala Bogu, mislim da ću ih uskoro i digitalizirati", kaže Hrvoje.

"Bila je posvećena majka, kuhala sve živo. Zbog slave joj je često bilo neugodno"

"Nisam ja shvaćao da je moja mama drugačija od drugih. Ne mogu reći da je mojoj mami smetala slava, ali ona je bila, kako Bosanci kažu, raja", govori Hrvoje i dodaje da je Đurđici često bilo neugodno zbog privilegija koje bi joj davali ljudi kada bi izašla iz kuće. Pa čak i kada bi joj preko reda nudili kruh u dućanu, ona je čekala u redu.

Znalo je tu biti i napornih i neugodnih situacija, kaže Hrvoje.

"Pjevala je u Stuttgartu i jedan lik je došao u backstage da je upozna. I čovjek je skinuo s ruke Cartier sat i inzistirao da joj ga pokloni. I čovjek ne izlazi iz sobe dok ona ne uzme sat. Ona govori da ne može uzeti sat, a on ne odustaje. "Pa evo stavit ću ga pa ću vam ga vratiti", govorila mu je, a on nije odustajao. Pričala je koliko joj je bilo neugodno nakon toga", prisjeća se Hrvoje.

Hrvoje kaže da je Đurđica bila posvećena majka. Iako je glazbu obožavala, do kraja je bila potpuno posvećena svojoj obitelji. Iako je u jednom trenutku bila najveća zvijezda u Jugoslaviji, kod kuće je stalno kuhala sva jela dalmatinske i kontinentalne kuhinje, a djeci i suprugu pripremala je i zimnicu, kolače i torte za rođendane.

"Sve je sjajno kuhala. Posebno se sjećam kako bi na Pagu spremala škampe na buzaru. Do lakata sam bio u tim škampima. Dan-danas imam njezinu kuharicu u koju je pisala recepte", priča njezin sin.

"I dan-danas me ljudi poznaju po majci. Imam dosta pacijenata koji su njezino godište i sjećaju je se", govori Hrvoje.

"Pretpostavljam da bi i ovo ljeto provodila na Pagu. To je naša baza. Ne znam kako bi izgledala njezina penzija. Ne znam bi li još uvijek pjevala. To ovisi o puno faktora, ne znam bi li joj se dalo. Ako bi joj bilo previše estrade, možda bi se i maknula. Gledajući njezinu ljubav prema glazbi, vjerujem da bi pjevala iz ljubavi", govori Hrvoje.

Bila je najljepši glas bivše Juge

Đurđicu Barlović mnogi su smatrali najljepšim glasom Jugoslavije.

Đurđica je od rane mladosti bila posvećena glazbi. Rođena Splićanka prvi je pjevački nastup imala s 13 godina na natjecanju Djeca pjevaju, a po završetku srednje škole započela je profesionalnu karijeru kao solistica popularnog VIS-a Batali u Splitu. Nakon nekog vremena preselila se u Zagreb. 

Najveću popularnost stekla je kao pjevačica Novih fosila, a javnost ju je upoznala na Splitskom festivalu 1977. godine s pjesmom Diridonda. 1978. godine izlazi album Da te ne volim i nakon toga Đurđica je s Novim fosilima postala jedna od najvećih zvijezda Jugoslavije. 

1982. godine Đurđica je napustila bend jer se željela posvetiti obiteljskom životu, suprugu Braci i dvojici sinova. Godinu dana kasnije mijenja je Sanja Doležal, a Đurđica ubrzo objavljuje prvi solo album i započinje samostalnu karijeru.

"Bili smo sedam godina zajedno. Pokazalo se da nam je ta godina bila kritična, kao u braku", rekla je nakon toga Đurđica u intervjuu za RTV Reviju.