U OVOJ fazi to je već dobro poznato, ali dokumentarni film Fiume o Morte!, još je jedan u nizu dokaza da hrvatska kinematografija ima itekako puno toga za ponuditi, a u to su se uvjerili i posjetitelji zimskog izdanja Mreže festivala Jadranske regije u organizaciji Zagreb Film Festivala.

Film koji secira kompleksne slojeve prošlosti Rijeke, fokusirajući se na enigmatičnu i kontroverznu figuru Gabrielea D’Annunzija, nije samo filmsko djelo već i "pokretač" rasprave o brojnim aktualnim temama, ali i o tome kamo suvremena hrvatska umjetnost ide i kako je percipirana na globalnoj karti.

Priče s crvenih tepiha dođu i odu, ali ostaje suština, a to je da je hrvatski film prepoznat na najvišim razinama.

Veliko priznanje

"Dvije godine zaredom imati ovako velike uspjehe to je veliko priznanje hrvatskoj kinematografiji", izjavila je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

Hrvatski film se godinama bori s bremenom malog tržišta i ograničenih resursa. Ipak, primjer Fiume o Morte! po tko zna koji puta pokazuje da autentičan autorski glas može nadvladati materijalne prepreke ako postoji sustav koji prepoznaje viziju.

Dokumentarna forma, koja je u Hrvatskoj tradicionalno snažna i koja je se često poigravala igranim momentima, sada je modernizirana, ali ne radi se samo o jednoj od onih "stil radi stila" situaciji već Bezinovićev pristup ima i dodatnu težinu budući da je fašizam uvijek spreman izroniti glavu i vratiti se na naše ulice. Rješenje je zapravo vrlo jednostavno, očito, ali u isto vrijeme i genijalno.

Institucionalni okvir koji stoji iza takvih projekata ključan je za njihovu opstojnost. Ministrica je u svom obraćanju to i naglasila: "Potvrda je to da se hrvatska filmografija lijepo razvija uz sve poteškoće koje ima, baš kao i to da HAVC prepoznaje talente i u njih ulaže."

Međutim, tehnička izvrsnost i podrška fondova samo su dio jednadžbe. Ono što film "Fiume o Morte!" izdvaja od puke povijesne kronike jest njegova suvremenost. U trenutku kada se Europa i svijet suočavaju s ponovnim usponom radikalnih ideologija i militarizacijom društva, Bezinovićev film djeluje kao vizualni esej o opasnostima karizmatičnih vođa i apsurdnosti rata.

Igor se za Index osvrnuo i na to da je film danas aktualniji nego prije 10 godina kada je na njemu započeo raditi: "Radi se o tome da je problem zbog kojeg sam film i počeo snimati s godinama postao samo intenzivniji. Taj problem, naravno, nije od jučer, a ono što se promijenilo je to da je antifašizam u Americi, kako oni kažu, postao 'sablasna riječ'. U isto vrijeme, kupovina oružja postala je svima najnormalnija stvar o kojoj svakodnevno čitaju u medijima. Ja sam se koncentrirao na period prije Prvog svjetskog rata kada su mnogi lijevi kritičari upozoravali na rastuću militarizaciju i povezanost s kapitalizmom. Taj diskurs je danas gotovo iščezao i svi kao da smo pomireni s činjenicom da neki ljudi na ratu profitiraju i da nas se zastrašuje potencijalnim sukobima koji se u svakom trenutku mogu pojaviti na svakoj strani svijeta".

Nagrada za film kontra fašizma u eri Thompsona

Hrvatska tu nije iznimka pa nas je zanimalo kako gleda na poruku filma u kontekstu povijesnog trenutka u Hrvatskoj kada je antifašizam također za dio javnosti postao "ružna riječ".

"Film sam i radio iz perspektive Riječanina jer sam i sam iz Rijeke, ali iz vlastite perspektive antimilitarista i antifašista. Nikome to ne nabijam na nos, ali iz priče je više nego jasno. Što se Hrvatske tiče, film dolazi u vrlo neobičnom trenutku jer nagradu za film dobili smo dva tjedna prije nego će Thompson održati koncert u dvorani Mladost. Stoga, trenutak je zanimljiv upravo zato što ovu društvenu polarizaciju nisam ni očekivao u trenutku kada sam započeo rad na filmu", rekao nam je.

Upravo je taj idejni sloj bio presudan za međunarodne žirije. Sam redatelj, analizirajući razloge zbog kojih je film postao laureat najprestižnije europske nagrade, nudi uvid u emocionalnu i etičku komponentu projekta.

"Iako sam film posvetio Rijeci, u Njemačkoj sam odlučio film posvetiti i prosvjedu tamošnjih studenata od kojih je 55 tisuća njih u 90 gradova marširalo protiv obaveznog vojnog roka i militarizacije Njemačke. Nisam ni stigao dovršiti misao i dvoranom se prolomio ogroman pljesak. Iz toga je jasno da se ljudi, barem iz ovog filmskog svijeta, slažu s porukom filma i da su ga zbog toga i izabrali. Ta osviještenost protiv militarizacije mi budi nadu", rekao nam je Bezinović.

Dok se film nastavlja prikazivati u sklopu programa poput Mreže festivala Jadranske regije, on postaje most između različitih generacija i naroda koji dijele ovaj prostor.

Upravo se na to na kraju našeg razgovora osvrnuo i redatelj: "Ono što je zanimljivo je da su sve naše nagrađene priče internacionalističke. A ako ćemo se ograničiti na nešto što ne prelazi granice Hrvatske, to je onda samo lokalna kultura koja ne komunicira s ostatkom svijeta, a taj internacionalizam i komunikacija su bit kulture".