NIŠTA čudno što se Neil zaljubio u tri godine mlađu slatkicu Carole Klein. Možda je pomoglo i to što su oboje dolazili iz pravovjernih židovskih obitelji, ali bilo je u školi i drugih lijepih Židovki. Puno veću ulogu je imala glazba. Neil je već bio poznat kao pijanističko čudo od djeteta, već su ga primijetili i na čuvenoj Julliard glazbenoj školi, upisali ga u program za talentiranu djecu.

Mala genijalka

A i Carole je bila čudo od djeteta, počela vježbati klavir još kao trogodišnjakinja. S četiri godine pokazala je da ima apsolutni sluh, čim bi čula neku notu na klaviru, odmah bi znala koja je. Roditelji su je upisali u vrtić, gdje su ubrzo uvidjeli njezino natprosječno vladanje riječima i brojkama, te je poslali ravno u drugi razred osnovne škole.

Tako da kad su se Neil i Carole upoznali u srednjoj školi u Brooklynu, bilo im je gotovo suđeno da postanu par. Nekoliko godina kasnije, Neil Sedaka je kao dvadesetogodišnjak i već etablirani glazbenik svojoj tinejdžerskoj ljubavi Carole posvetio pjesmu Oh, Carol!, koja je bila jedan od najvećih hitova tog vremena.

U osnovi je to jednostavna melodija i uobičajena harmonija, koju je klasično obrazovani Sedaka obogatio jednom glazbenom frazom iz djela brazilskog skladatelja Heitor Villa-Lobosa. ("darling there will never be another"). 

Ne samo tema pjesme

I koliko god da je Neil u pjesmi govorio da će umrijeti bez nje, njihova je priča bila završena: sedamnaestogodišnja Carole je zatrudnjela s Gerry Goffinom i odmah se za njega udala u sinagogi.

Nakon što ju je Neil opjevao, uzvratila mu je parodijom Oh! Neil, za koju joj je riječi napisao njezin suprug. Na singlici koja nije ostavila traga na top listama namjesto Carole Klein stajalo je puno zvučnije i pristalije Carole King.

Nije htjela ući u povijest pop glazbe samo kao tema jednog evergreena. Odlučila je u paru s Goffinom iskoristiti svoj glazbeni talent i početi pisati vlastite skladbe, koje je (pro)davala tadašnjim pop zvijezdama – Little Eva je inače čuvala njezinu kćer, pa je za dar dobila tada veliki hit The Loco-Motion.

Pjesme Carole King izvodili su i The Monkees, The Shirelles (Will You Love Me Tomorrow), Aretha Franklin (A Natural Woman) i Everly Brothers. Za ove posljednje napisala je jednu od svojih najboljih kompozicija, koja će se zahvaljujući obradi norveškog trojca A-Ha vrtjeti i u mojoj mladosti.

Carole King je ušla u povijest pop glazbe kao autorica. I to kao prva žena, što je bila iznimka i u klasičnoj i u jazz glazbi. S Carole žena prestaje biti tek puka inspiracija za pjesmu ili izvođačica djela muškog autora.

Klavir u ruke

Brak Carole King i Gerry Goffina okončan je razvodom 1968. godine (Carole će stati pred matičara još triput u životu). Ponukana i tom dramatičnom životnom promjenom, kao i poznanstvima s James Taylorom i Joni Mitchell te na poticaj glazbenog producenta Lou Adlera, Carole je odlučila otići i korak dalje i osobno izvoditi vlastite pjesme.

Izdala je prvo album Winter, koji je prošao uglavnom nezapaženo. Za ženu koja se inače bojala nastupa to je trebao biti i kraj pokušaja solo karijere.

Ali, imala je još materijala i Lou Adler ju je nagovarao da to i javno izvede. Znao je o Carole ono što ona nije znala o sebi: da svojim glasom nabijenim emocijama i svojom izvedbom može stvoriti magičnu vezu s publikom.

To se i dogodilo jedne večeri početkom 1970. godine u legendarnom losanđeleskom klubu Troubadour. Carole je prije nastupa bila nervozna i da je njezin bliski prijatelj James Taylor nije podržao i moralno i svirkom na gitari, ne bi ni izašla na pozornicu.

Nije bila sigurna da će joj glas izdržati cijeli koncert, počela je nervozno pred publikom u kojoj su sjedili David Crosby i Joni Mitchell, da bi sa svakom novom pjesmom dobivala na sigurnosti, dovodeći publiku do iskrenog oduševljenja.

Ovo je bio jedan od vrhunaca te večeri, a ujedno i jedan od hitova iznimno slušanog albuma Tapestry. I dok je u ranijoj fazi koristila uglavnom obične, trozvučne akorde, ovdje put utjecajem jazza koristi septime i pjesmu vrlo suptilno modulira kad namjesto očekivanog G dura ubaci G mol sedam. 

Carole King je ušla u povijest popularne glazbe i kao izvođačica.

Genij popularne glazbe

Akademski obrazovani glazbenici obično s uzvišenim prijezirom smatraju pop glazbu nečim jednostavnim i klišeiziranim. Istina, takav sud vrijedi za barem 99% popularnih pjesama, tu se najčešće radi o jeftimbi i kiču. 

Svejedno, zadajte bilo kom obrazovanom glazbeniku zadaću da napravi dobru pjesmu, koja ujedno postane i hit. To još nije pošlo za rukom ni genijalcu kalibra Jacoba Colliera. Malobrojnima je uspjelo izbjeći Scilu neukusa i Haribdu neslušljivosti, a u te rijetke umjetnike minimalističke pop forme spada i Carole King. 

O tome su svoje mišljenje dali ne samo milijuni slušatelja koji i dalje rado poslušaju neku od njezinih pjesama, nego i njezine kolege glazbenici. Mnogima je skladala po narudžbi, ali bilo je i onih koji su naišavši na neku njezinu pjesmu prepoznali posebnu vrijednost, pa je obradili na svoj način.  

Jedan od takvih je bio i Bruce Springsteen, koji je 1975. na koncertima u holivudskoj Roxy dvorani izveo Goin' Back s maloprije spomenutog prvijenca Carole King Winter. Springsteen je očito imao bolju moć zapažanja od tadašnjih slušatelja.

I nije pogriješio, Boss je od ovog skrivenog dragulja napravio istinski brilijant.

Krenete li kroz diskografiju Carole King, jamačno ćete i vi naći nešto što ćete željeti izvesti u vlastitom aranžmanu. Njezin zamašni opus sadrži 182 pjesme, po čemu prednjači u odnosu na sve autorice. I daleko iznad Taylor Swift, ako koga zanima. Te su pjesme dosad doživjele preko tri tisuće obrada i sigurno se neće stati na toj brojci.

Carole King je i dan danas inspiracija mnogima, posebno ženama koje žele pisati vlastite pjesme.