PARTIJANERI za Zagreb često kažu da je - neizdrživo dosadan. Nakon korone se situacija naizgled dodatno pogoršala, jer je puno noćnih klubova zatvorilo svoja vrata. I ne samo klubova - tu su i 0-24 kiosci, pečenjare i dućani koji su do prije nekoliko godina bili najnormalnija pojava, a sad praktički ne postoje. Tko ne vjeruje, neka prođe pothodnikom na Glavnom kolodvoru u 2-3 ujutro.

I to će se možda uskoro promijeniti - kroz nekih mjesec dana trebala bi početi aktivna faza projekta noćne ekonomije. Sanja Tišma, ravnateljica Instituta za razvoj i međunarodne odnose, nedavno je vodila istraživanje koje je bilo prvi korak u tome. Neki europski gradovi već imaju i noćne gradonačelnike koji se brinu da građani mogu pošteno zaružiti, a sad se i Zagreb pokrenuo po uzoru na njih.

"Gradovi imaju cijele urede za to"

"Recimo, Amsterdam ima noćne gradonačelnike, London ima odjele koji se time bave, Vilnius ima ured za to. U obalnim gradovima, zbog klimatskih promjena, događanja se zbog ekologije namjerno prebacuju na večernje i noćne sate – na primjer noćna kupanja. Mi o tome još uopće ne razmišljamo, ali tu su i pekare, ugostiteljstvo, prijevoz, sigurnost… Sve je to jedan sustav", objašnjava.

No, je li stanje uistinu tako loše, je li prije bilo bolje i kako dalje? O tome smo pitali Adnana Mehmedovića Medu i Jana Kinčla, a ljude koji znaju bolje od njih teško je naći. 

Medo već preko 20 godina organizira sve moguće evente u zagrebačkim klubovima (vjerojatno ste čuli za RNB Confusion), a vodi i radionicu za DJ-e. Kinčl je glazbeni producent i DJ koji je, kad ne surađuje sa svjetskim facama, jedno od najpoznatijih lica zagrebačke klupske scene.

"Ima sve manje malih, alternativnih punktova"

"Definitivno sam primijetio trend zatvaranja tih malih mjesta, tih malih spotova koji su zapravo bili žarišta noćnog života. Naravno, trebaš i velike prostore s velikim eventima, ali isto tako trebaš i ta mala mjesta, neke nezavisne, alternativne punktove gdje se zapravo događa kultura. I čini mi se da se u zadnjih deset godina njihov broj smanjio i da paralelno većina ovih koji postoje imaju vrlo sličan glazbeni program", kaže Kinčl.

Dodaje da mu je neobična činjenica da ne postoji dovoljna masa ljudi koji izlaze da bi se mogla održavati moderna trap scena i još nekoliko manjih, urbanih klubova. Tvrdi da prije možda nije bilo više sadržaja u gradu, ali da je bilo šarenije.

"Bio je Brazil na Savi, pa SKUC Pauk, KSET koji je imao raznovrstan program, SC, Točkica, Fanatic Purgeraj... Ne mogu se ni sjetiti svih. Imao si izbor – od komercijale do techna, housea, drum'n'bassa, hip-hopa, eksperimentalne glazbe i svega između", prisjeća se.

S druge strane, super je što izvođači kao Hiljson, Miach i Grše napune Dom sportova. Ne sjećam se da je prije bilo mladih izvođača koji su tako uspješno punili dvorane, to je jako pozitivno", uspoređuje Kinčl stanje nekad i sad.

"Ima više sadržaja nego prije, ali ne nužno po noći"

Medo se slaže s takvom ocjenom: "Urbanih klubova fali – recimo kapaciteta 250-400 ljudi. Vikendom klupski programi, preko tjedna mini koncerti - toga bi trebalo više." S druge strane, objašnjava da ima puno više sadržaja nego nekad, samo se ne odvijaju nužno po noći: "Prije dva tjedna imali smo dnevni party u Muzeju grada Zagreba gdje su obično izložbe. Ima sto programa, i to na različitim lokacijama."

"Netko radi evente na Sljemenu, netko u MSU-u, netko izmisli novi prostor - Arhiv, Maksimir... I onda iz nekog kuta promatrača koji izlazak povezuje isključivo s klubom ispada da više nema urbanih izlazaka, što nije točno", dodaje.

"Korona je promijenila puno toga"

U zapadnim zemljama već neko vrijeme postoji trend da generacije od 30+ nastavljaju izlaziti, a mladi se druže kod kuće. Kinčl kaže kako je i njegov osobni dojam da, barem na eventima "starijih" žanrova poput housea ili techna, ima manje mladih nego prije 5 ili 10 godina. 

"Korona je promijenila puno toga i dio mladih je izlaske zamijenio duljim ostajanjem u kafićima ili kućnim druženjima. Definitivno je faktor i činjenica da su neki od tih žanrova glazba koju slušaju njihovi roditelji, pa je prirodno da će oni odabrati nešto bliže ukusu prijatelja", objašnjava.

Medo također smatra da su se navike mladih promijenile, ali više po načinu izlaženja nego po brojkama. "Dobar primjer je Lollipop - za Halloween privuku 5-6 tisuća ljudi. To prije nije postojalo. Znači - izlaze i mladi, samo izlaze ciljano na stvari koje ih zanimaju. Imaš i klubove s domaćom glazbom: trap, folk, balkaton... Puni su mladih", kaže i dodaje da više nema tako strogih podjela po žanrovima.

Izlasci počinju ranije, ekipe su manje

S druge strane, on misli da su se dogodile neke vanjske promjene zbog kojih su nestali običaji izlazaka u tjednu: "Prije si mogao prespavati faks, sad s Bolonjom baš i ne. Studenti imaju ograničene izostanke i dobivaju minuse za njih, pa im je teže ostati vani do jutarnjih sati. Zato preko tjedna idu na koncerte koji počinju ranije pa se uspiju probuditi drugi dan."

I event manager i DJ primijetili su da izlasci počinju sve ranije. Kinčl smatra da je to zbog praćenja stranih trendova, jer se u inozemstvu izlasci također svakih nekoliko godina pomiču na ranije ili kasnije termine.

Medo tvrdi da je dodatan uzrok to što su se ekipe smanjile, pa se lakše pokrenu iz birtije kad su gotove sa zagrijavanjem. "Prije je u izlasku bilo ekipa od 20 prijatelja, a danas su društva manja, u prosjeku 4-5 osoba", govori.

"Hrvati vole trošiti na zabavu"

Hoće li netko u klub doći u 10 navečer ili 1 ujutro čini se kao trivijalan detalj. No, Hrvatska osim tog trenda uglavnom prati i sve ostale - a trenutni trend na Zapadu je da se klubovi zatvaraju i ljudi sve manje izlaze zbog cijena. Što će biti u budućnosti? Medo nema straha:

"Možda imamo manje plaće, ali volimo potrošiti na zabavu. U Americi radiš dva-tri posla da platiš stan, pa ti ne ostane budžet da bi se zabavljao. I izlasci su tamo puno skuplji, karta za upad često košta kao cijeli izlazak u Hrvatskoj. Kod nas – ljudi se jednostavno vole zabaviti i to se nikad nije promijenilo", kaže.

"Noćni život briše svaku hijerarhiju"

Iz glazbene perspektive, Kinčla brine sve veće digitalno zasićenje koje na mnogim eventima ubija atmosferu: "Meni je bilo normalno biti vani svaki dan. Sad ću zvučati staro i ne možeš protiv tehnologije, ali ako hoćeš muziku doživjeti, to se događa među ljudima. Muzika je za ljude. Ona je medij interakcije. DJ-i to znaju. Kad to gledaš na ekranu – nisi tamo."

"Noćni život je društvena prečica – briše svaku hijerarhiju. Na poslu i u školi znaš tko je tko, vani to ne znaš. Svi su isti. Jednom je kraj mene bio lik koji izgleda tako da bi mu dao euro, a onda sam vidio da ima ogroman dijamant na uhu i ispalo je da je zapravo neki maharadža u posjetu Hrvatskoj. Noćni život je pun takvih priča. Razlika u generacijama će uvijek biti, bitno je da se ne izgubi interakcija", zaključuje.

A kako bi se sve trebalo promijeniti u bliskoj budućnosti? "Noćna ekonomija podrazumijeva suradnju, lokalne akcijske grupe koje uključuju stanovnike, organizatore, izvođače, komunalne službe. Ako je u Areni gužva - ljudi trebaju znati. Obližnji dućani ne bi smjeli zatvoriti rampu kad je neki veći event. Svi trebaju znati što se događa i surađivati", kaže Sanja Tišma.