UVRIJEŽENO je, ali pogrešno mišljenje da se visoko inteligentne osobe strogo drže isključivo činjenica.

Iako imaju izražen analitički pristup, takvi ljudi često razmišljaju izvan zadanih okvira i dolaze do rješenja na koja se većina ljudi ne bi ni dosjetila. Vide mogućnosti koje drugima nisu očite, a njihove nekonvencionalne ideje, čak i kada nisu uvijek ispravne, kod drugih mogu izazvati zbunjenost ili čuđenje.

Budući da ljudi često odbacuju ono što ne razumiju, nije rijetkost da se inteligentne osobe nađu na meti nerazumijevanja.

"Jesi li ti lud?"

Jedno od pitanja koje iznimno inteligentne osobe često čuju od drugih glasi: "Jesi li ti lud?". Iako se inteligencija može mjeriti IQ testovima, postoje i filozofske teorije koje pokušavaju objasniti što zapravo znači biti genij. Filozof i kreator sadržaja Julian de Medeiros objašnjava ideju koja se povezuje još s antičkom filozofijom.

Tanka linija između genija i ludila

De Medeiros se oslanja na staru teoriju o ljudima iznimnog intelekta. Navodi kako je razliku između genijalnosti i ludila prvi opisao Aristotel, koji je rekao: "Nijedan veliki um nikada nije postojao bez daška ludila."

Prema de Medeirosu, time se želi reći da postoji tanka granica između iznimne inteligencije i odstupanja od uobičajenog razmišljanja.

"Imati veliki um znači da možete vidjeti i promišljati stvari koje drugi ne mogu", dodaje. "Ali to vas stavlja na granicu između onoga što se smatra stvarnim i onoga što nije."

De Medeiros tvrdi da se osobe "velikog uma" često suočavaju s time da je njihova inteligencija mač s dvije oštrice - istovremeno prednost i teret. Kako je Aristotel sugerirao, veliki umovi često nose i element nepredvidivosti ili ekscentričnosti.

Inteligencija i mentalno zdravlje

Iako viša inteligencija donosi brojne prednosti, poput boljeg obrazovanja, uspješnijih karijera i viših primanja, istraživanja ukazuju i na određene rizike. Povezuje se s većom sklonošću mentalnim poteškoćama poput depresije, anksioznosti i bipolarnog poremećaja.

U istraživanju koje je vodila Ruth Karpinski s koledža Pitzer, a koje je obuhvatilo više od 3700 članova Mense, sudionici su ispunjavali upitnike o mentalnom zdravlju. Rezultati su pokazali da su poremećaji raspoloženja i anksiozni poremećaji češći među osobama s vrlo visokim IQ-om.

Dok u općoj populaciji oko 10 posto ljudi ima neki oblik anksioznog poremećaja, kod članova Mense ta brojka iznosi oko 20 posto. Također, 27 posto ispitanika imalo je dijagnosticiran neki poremećaj raspoloženja.

Dodatno, studija objavljena u časopisu Personality and Individual Differences pokazala je povezanost između anksioznosti i akademskog uspjeha. Istraživači su analizirali 126 studenata i njihove razine zabrinutosti vezane uz ispite i akademske obveze.

Rezultati su pokazali da su studenti s višom razinom anksioznosti ujedno postizali i bolje rezultate na testovima. Zaključeno je i da inteligencija može biti povezana s tendencijom pretjeranog razmišljanja i brige, što se često veže uz anksiozne poremećaje.

Kao što de Medeiros ističe, visoka inteligencija često dolazi s vlastitim izazovima. "Veliki um" nosi i svjetlo i sjenu, a povezanost s anksioznošću i drugim poremećajima dodatno pokazuje koliko je inteligencija složen i višeslojan fenomen.