SVAKI dan nas podsjećaju što bismo sve trebali raditi: redovito trenirati, hraniti se zdravo, ustajati prije zore, puno čitati, meditirati, piti dovoljno vode, planirati dan do zadnje minute… I sve to naravno s osmijehom na licu.

Ali čim nešto od toga izostane, stiže osjećaj krivnje. Kao da nismo dovoljno produktivni. Kao da zaostajemo, propuštamo priliku i na kraju da gubimo kontrolu. Iako se trudimo, imamo dojam da stalno kasnimo za sobom. 

Taj tihi, iscrpljujući pritisak ima ime: krivnja zbog (ne)dovoljne produktivnosti (eng. productivity guilt). To je onaj unutarnji glas koji nas tjera da stalno radimo više, bolje, brže. Osjećaj kao da nikada nismo dovoljno dobri, čak ni onda kada dajemo sve od sebe.

Odakle dolazi taj osjećaj

Svakodnevno smo okruženi savjetima poput onih: što jesti, kako vježbati, kako raditi na sebi, kako biti organiziraniji, sretniji, uspješniji. Društvene mreže, podcasti, blogovi i stručnjaci stalno nude nove formule za bolji život. Neki od tih savjeta zaista mogu biti korisni i motivirajući. Ali kad ih postane previše počinjemo osjećati pritisak.

Pogotovo ako pokušavamo sve to primijeniti odjednom. Umjesto da nam olakšaju život, ti nas savjeti mogu preplaviti i stvoriti dojam da uvijek zaostajemo za ostalima. Da smo lijeni jer nismo ustali u pet ujutro ili nedisciplinirani jer nismo odmah napravili nešto kad smo bili zamoljeni. Tako se stvara osjećaj da nikad nismo dovoljno dobri, čak i kad radimo više nego ikad prije.

Komentar struke 

Savršenstvo nije cilj. Nitko ne može sve, pa čak ni oni koji svakodnevno govore o svom uspjehu i organizaciji. Često zaboravljamo da je manje zapravo više. Na to upozorava i američki psiholog Mark Travers, specijaliziran za teme poput perfekcionizma, krivnje i produktivnosti. U članku za Psychology Today piše o baš ovom fenomenu. 

“Productivity guilt je način razmišljanja zbog kojeg se osoba osjeća loše jer ne radi dovoljno naporno ili jer ne uspijeva ostvariti 100 posto svojih ciljeva”, objašnjava Travers. Takvo stanje lako vodi do blokade, umjesto da se pokrenemo, ostajemo zarobljeni u osjećaju vlastite nedostatnosti.

Kako se nositi s krivnjom

Kako bi se taj osjećaj promijenio, Travers predlaže nekoliko jednostavnih koraka.

Prvi je postavljanje realnih očekivanja: ne moraš napraviti sve danas. Pitaj se što ti je doista hitno, a što može pričekati. Zatim savjetuje da svjesno radimo stvari nesavršeno i da promatramo što se događa. Najčešće – ništa loše.

Važno je i razlikovati zauzetost od stvarne produktivnosti. “Zauzetost je kada nam je dan ispunjen zadacima. Produktivnost je kada radimo nešto što nas zaista približava našim ciljevima”, piše Travers. I na kraju – ne zaboravi slaviti male pobjede. “Slavi svaki svoj napredak, ma koliko god ti se malen činio.”

Umjesto da se stalno mjeriš prema tuđim standardima, počni sam od sebe. Gdje si sada, što ti treba i koliko možeš su pitanja koja bi si trebali postavljati. Ne moraš biti savršen u svemu što radiš, već samo prisutan.