LAURA Gnjatović, 23-godišnja Zadranka koja studira sestrinstvo u Dubrovniku, osvajanjem titule Miss Universe Hrvatske ostvarila je svoj san. Razgovarali smo s njom o njezinu putu do krune, planovima za budućnost i pripremama za svjetsko natjecanje.

Kako je izgledao trenutak kada su vas proglasili novom Miss Universe Hrvatske? Kakve misli su vam prolazile kroz glavu?

Iskreno, duša mi je bila van tijela. Praznina u glavi, noge od želea i vrtlog emocija. Samo svjetla, reflektori i zahvaljivanje Bogu. Bila sam šokirana. A onda je krenulo - smiješ se, poziraš i pokušavaš se ne spotaknuti i pasti.

Dolazite iz Zadra, studirate u Dubrovniku - što za vas znače ta dva grada?

Zadar me oblikovao - tamo sam naučila prve životne lekcije, razvila stav i stekla prijatelje i poznanstva koji će trajati dok je i mene. Dubrovnik mi je dao priliku da se osamostalim, otvorim prema novim ljudima i izađem iz svoje sigurne zone. Dva predivna grada, svaki me naučio nečemu što danas nosim sa sobom gdje god da idem.

Bavili ste se odbojkom. Što ste iz sporta prenijeli u svakodnevni život i sadašnje izazove?

Da se ne dobiva svaka utakmica, da lopta ponekad brutalno padne - i na glavu. Također, da je najgore kad tim ne funkcionira. Istaknut ću i disciplinu, bez nje sad ne bih mogla funkcionirati, nikako. Sad to primjenjujem na sve - od posla do međuljudskih odnosa. I još uvijek imam refleks da se sagnem kad mi nešto leti prema licu.

Po struci ste medicinska sestra. Što vas je taj posao naučio? Što biste voljeli da o toj struci znaju oni koji sve to gledaju "izvana", kao pacijenti?

Naučio me da je svaki čovjek za sebe individua i da prema svakome treba imati prilagođen pristup. Također, ljudi mogu biti jako ranjivi i jako nezahvalni - ponekad u istoj minuti, ali smiješak i dobar razgovor vrijede više od pola terapije.

Voljela bih da ljudi shvate da sestre nisu roboti, da uvijek daju sve od sebe da pomognu potrebitom čovjeku, ali i da ne mogu raditi 12 stvari odjednom, pogotovo danas s manjkom kadra po zdravstvenim ustanovama.

S visinom od 191 cm zasigurno se često izdvajate - jeste li to uvijek doživljavali kao prednost?

Ne baš. Dugo sam mislila da sam ušla u pogrešan kadar. Nisam stala u razredne slike, nisam mogla posuditi tuđe traperice, a dečki su me gledali kao stup rasvjete.

Sad mi je smiješno kad se sjetim da sam kao dijete znala po internetu pretraživati: "kako zaustaviti rast". Sad na nju gledam kao ogromnu prednost i ne bih ju mijenjala. Visina je super - osim sad kad s krunom na glavi zapnem o štok, ha-ha.

Kako se pripremate za svjetski izbor u Tajlandu? Imate li poseban plan treninga, nastupa ili mentalne pripreme?

Plan postoji, ali realno sve je to jedna velika kombinacija trčanja između obveza, pokušaja da jedeš zdravo i da ostaneš pribrana. Pripreme su intenzivne - treninzi, koreografije, komunikacija, učenje o kulturi i svemu što nosi pozornica svjetskog natjecanja.

U toj gužvi najvažnije mi je ostati mentalno stabilna, vjerna sebi i svjesna zašto to radim, a to je da s ponosom predstavim svoju zemlju. Hrvatska možda nije površinski velika, ali ima ogromno srce i toliko toga za pokazati svijetu. Svaki dan se sjetim te odgovornosti i časti. To me pogura dalje.

Kada pomislite na Tajland, što vas najviše veseli, a što možda i malo brine?

Veseli me sve što uključuje curry, toplo vrijeme, plaže i nove ljude. Mnogo prekrasnih djevojaka s iznimnim kvalitetama na jednom mjestu. To će biti poznanstva koja ću pamtiti zauvijek. Brine me kako ću se oprostiti od svega toga onoga trenutka kad se budem trebala vratiti, ha-ha.

Što biste voljeli pokazati svijetu kao predstavnica Hrvatske?

Voljela bih pokazati da Hrvatska nije samo razglednica s mora nego zemlja snažnih, toplih i sposobnih ljudi. Da ovdje postoje mlade žene koje razmišljaju svojom glavom, koje se bore, uče, griješe i rastu. Želim pokazati da ljepota dolazi iz autentičnosti, a snaga iz zajednice i podrške. Ako uspijem prenijeti barem djelić toga na svjetskoj pozornici, napravila sam više nego dovoljno.

Postoji li neki citat ili životna filozofija koja vas vodi u izazovnim trenucima?

Postoji i vrlo je jednostavna: "I ovo će proći." Kad god mislim da je nešto preteško, prekaotično ili preveliko za mene, sjetim se da ništa ne traje zauvijek - ni stres, ni sram, ni neuspjeh. Ako već moram proći kroz izazov, trudim se proći ga s dostojanstvom... ili barem s dobrom lekcijom.

Kakvu poruku želite poslati mladim djevojkama koje sanjaju o tome da jednog dana postanu Miss Universe Hrvatske?

Ne čekajte da vas netko drugi "izabere" da biste povjerovale u sebe. Radite na sebi, učite, griješite, budite znatiželjne i ne uspoređujte se s drugima. Svatko ima svoj tempo. I ne, ne trebate biti savršene, trebate biti stvarne. Možda se moja stvarnost ne sviđa svakome, ali ono što želim je da ljudi zavole trag koji ću ostaviti. Miss Universe nije samo titula, to je prilika da glasno kažete tko ste, a za to vam ne treba kruna, samo hrabrost.

Kako zamišljate svoju karijeru i život nakon Miss Universe?

Vidim se i dalje u zdravstvu - to je struka koja me oblikovala i kojoj se želim vratiti, ali želim i iskoristiti ovu priliku za nešto šire: govoriti o važnim temama, motivirati mlade i razbijati stereotipe. Ako mogu spojiti znanje, iskustvo i javnu platformu da nekome pomognem ili ga inspiriram - to mi je najveći cilj.

Koji vam je najbolji savjet koji ste dosad dobili u cijelom ovom iskustvu izbora za Miss?

"Prestani se ispričavati jer si drugačija." To mi je leglo. Ili još bolje: "Ne moraš biti najbolja, samo prizemljena i svoja."

Imate li neki skriveni talent koji možda nismo imali priliku vidjeti na izboru?

Pa, kako drugi kažu, dobro kuham, a posebno sam ponosna na svoj lovački gulaš. Nije to ništa spektakularno za televiziju, ali kad se netko vrati po treću porciju, uzmem to kao vrijednu validaciju za taj talent.

Za kraj, da možete poslati samo jednu poruku cijelom svijetu s Miss Universe pozornice, koja bi to bila?

Kad bih mogla poslati samo jednu poruku cijelom svijetu, bila bi da nikada ne podcjenjujete moć malih stvari. Svaka odluka, svaki susret oblikuje naš svijet. Imamo moć da biramo ljubaznost, razumijevanje i promjenu. Svijet nije samo ono što nam se događa, već ono što mi činimo. Nikad nije kasno za promjenu, počnimo sada!

Tko vam je prvi čestitao iz Zadra, a tko iz Dubrovnika?

Iz Zadra, fizički mi je prva čestitala najbolja prijateljica Anita koja je doputovala iz Zadra da mi može u lice vrištati od sreće, a preko telefona moja voljena obitelj. Iz Dubrovnika - Ora Ivanišević s glasovnom porukom dugom tri minute u kojoj se smije, plače i urla od uzbuđenja.

Ovim putem se još jednom od srca želim zahvaliti svima na podršci. Organizaciji, sponzorima, ljudima koji su ovaj događaj učinili nezaboravnim, svim mojim prijateljima jedno veliko hvala na divnim čestitkama.

Ljubavni život?

Sretno zaljubljena.