ĐORĐE Balašević rođen je 11. svibnja 1953. godine u Novom Sadu, gdje je proveo cijeli svoj život. "Moj se ćale Jovan zagledao u moju majku Veroniku Elviru Matildu Dolenec, napola Mađaricu, napola Hrvaticu", znao je pričati. Već u mladosti pokazivao je interes za glazbu i poeziju, no formalno obrazovanje nije završio – napustio je studij geografije kako bi se posvetio glazbi.

Karijeru je započeo 1977. godine kao član akustične grupe Žetva, s kojom je snimio hit U razdeljak te ljubim. Ubrzo nakon toga, osnovao je sastav Rani Mraz zajedno s Biljom Krstić i Borom Đorđevićem (koji je brzo napustio grupu). 

S Ranim Mrazom je postigao ogroman uspjeh pjesmom Računajte na nas (1978.), koja je postala neslužbena himna tadašnje omladine Jugoslavije. Nakon još nekoliko hitova (Priča o Vasi Ladačkom, Panonski mornar), grupa se raspala, a Balašević je nastavio solo karijeru.

Solo karijera i muzički uspjeh

Već svojim prvim albumom Pub (1982.), Balašević je pokazao da se izdvaja od mainstream glazbe, donoseći introspektivne, poetske tekstove i specifičan humor. Uslijedili su albumi Celovečernji the Kid (1983.), 003 (1985.) i Bezdan (1986.), koji su potvrdili njegov status kantautora s jedinstvenim stilom.

O počecima njegove karijere dosta govori pjesma Uticaj rođaka na moj životni put. 

Uvodni stihovi su, kad se zna njegova zdravstvena slika, čak i znakoviti: "Eh, da sam učio, ja bih danas možda bio specijalista za kardiovaskularne bolesti ili asistent na biologiji, a ja sam postao tamburaš, zbog nekih rođaka."

A refren govori još i više: "Nisam mislio da su diplome ona presudna životna stvar, već sam živeo život po svome, kao prosjak i kao car."

Njegova glazba bila je spoj šansone, popa i folka, a pjesme su često imale narativan karakter, pričajući priče o običnim ljudima, ljubavi, nostalgiji i društvenim temama. Pjesme poput Neki novi klinci, Ne lomite mi bagrenje, Slovenska, Lepa protina kći i mnoge druge postale su evergreeni.

Ratne godine i društvena angažiranost

Tijekom raspada Jugoslavije, Balašević se jasno distancirao od nacionalizma i ratne propagande, zbog čega je bio cenzuriran u nekim dijelovima bivše države. Unatoč političkoj situaciji, zadržao je vjernu publiku širom regije.

U svojim djelima je Balašević, za razliku od nekih kolega, oštro osuđivao rat i sve nedaće kroz koje su narodi Balkana prolazili. Ismijavao je Slobodana Miloševića pjesmom Legenda o Gedi Gluperdi, tu su i Devedesete, pjesmu Čovek sa mesecom u očima posvetio je Vukovaru, a stvar Krivi smo mi je bezvremenska i primjenjiva na aktualnu društveno-političku situaciju. 

Tijekom 2000-ih nastavio je izdavati albume i održavati rasprodane koncerte. Njegov posljednji album Rani mraz (2004.) nostalgično se osvrće na njegovu karijeru. Bio je poznat i po svojim solo koncertima, gdje je između pjesama pričao anegdote i improvizirao, što je činilo svaki nastup jedinstvenim.

Osim glazbe, Balašević je napisao nekoliko knjiga, uključujući Tri posleratna druga i Kalendar mog detinjstva. Njegova umjetnost ostavila je neizbrisiv trag u kulturi bivše Jugoslavije.

Iznenadna smrt

Đorđe Balašević preminuo je 19. veljače 2021. godine u 67. godini života od komplikacija izazvanih upalom pluća povezanom s COVID-19. Umro je tri mjeseca prije svog 68. rođendana.

Nakon kraćeg boravka u bolnici, opće stanje jednog od najomiljenijih glazbenika s prostora bivše Jugoslavije počelo se popravljati. Kontaktirao je obitelj, zbijao šale s doktorima. A onda je došlo do naglog pogoršanja i smrti. 

Njegovo zdravstveno stanje ni prije upale pluća nije bilo bajno. Koncem 2019. godine doživio je infarkt i tada su mu ugrađene srčane premosnice.

"Bio sam u bolnici četiri dana, malo su me dotjerali. Prvi put mi je netko nešto stavio, uvijek ti liječnici nešto vade, ovaj put su mi stavili četiri stenta", govorio je tada pa najavio da će otkazivati koncerte i koncentrirati se malo na sebe.  

Da sam znao da postojiš, Olivera

Više od 40 godina bio je u braku s Oliverom Balašević, jugoslavenskom reprezentativkom u gimnastici. Imaju troje djece, kćeri Jovanu i Jelenu te sina Aleksa.

Za nju su, od poznatih, napisane pjesme Provincijalka i Olivera. Zaprosio je preko telefona.

Uvijek je rado pričao o tom odnosu.

"Od prvog susreta nismo bili odvojeni dulje od dva dana, osim kad bih imao koncerte daleko od grada u kojem smo živjeli. S Oljom sam mogao provoditi sate i sate u razgovoru i šetnji. Kad bih otišao nekamo bez nje, svako malo bih pomislio: Bože, što mi nedostaje to stvorenje!" govorio je Balašević za medije.