MILOŠ Škorić ima 21 godinu i život provodi na obroncima Fruške gore, planine u sjevernoj Srbiji, u Vojvodini. Bavi se nomadskim ovčarstvom. Prvu ovcu kupio je još u sedmom razredu osnovne škole, a danas dane provodi u šatoru uz stado od 300 ovaca, 100 janjaca, pet kokoši, četiri psa i jedno ždrijebe. Njegova svakodnevica svodi se na čuvanje životinja, rad na pašnjacima i život u prirodi, ponekad i bez struje, piše Mitrovica.info.

Od jedne ovce do velikog stada

Ljubav prema ovom poslu rodila se rano i Miloš je od početka bio odlučan stvoriti vlastito stado. "Prvu ovcu kupio sam u sedmom razredu. Radio sam sve što se moglo za dnevnicu, prihvaćao svaki posao samo da bih kupio još ovaca. Kroz nekoliko godina naučio sam ponešto i shvatio kako to zapravo funkcionira", prisjeća se Miloš.

S nomadskim čuvanjem ovaca krenuo je u prvom razredu srednje škole, kada je već imao 20 grla. Prijelomni trenutak dogodio se nekoliko godina kasnije. "Nisam siguran je li to bio treći ili četvrti razred srednje, kad mi je kolega Milenko rekao da jedan čovjek prodaje 145 ovaca. To me privuklo pa sam uz njegovu pomoć i savjet kupio tih 145 ovaca i krenuo ozbiljnije", ispričao je. Cijeli iznos uspio je isplatiti u dogovorenom roku od godinu dana.

Život u šatoru 365 dana u godini

Nomadski način života znači stalno kretanje. "Nomadsko čuvanje znači da se sa šatorom i stadom seliš tamo gdje ima ispaše. Prilagođavaš se terenu i paši kako bi ovce imale što jesti. Kad popasu jedan teren, selimo dalje", objašnjava mladić, dodajući da praktički živi u šatoru. "Događalo se da po dva ili tri mjeseca nismo blizu kuće. Imam akumulator pa na njega punim mobitel da se mogu čuti sa svojima. Mi smo vani 365 dana u godini, nemamo štale, ovce su stalno na otvorenom", kaže Miloš. Ovce se janje zimi, bez obzira na vremenske uvjete. "Nedavno, kad je napadalo 40 centimetara snijega, janjile su se na tom snijegu", dodaje.

Izazovi pastirskog života

Uz stado uvijek netko mora biti, pa se u šatoru izmjenjuje s djedom. Opasnosti su brojne, od lopova do divljih životinja, no Miloš kaže da im najveći problem stvaraju psi lutalice. "Ljudi ostavljaju pse u šumi, a onda takav pas dođe i u jednoj noći mi podavi 15 janjaca. To znači da sam 15 ovaca cijelu godinu čuvao uzalud", kaže.

Ljubav prema životinjama i samostalnost

Unatoč svim poteškoćama, Miloš ne bi mijenjao svoj život. Kaže da je presudna ljubav prema životinjama. "Ne bih se ovime bavio da ih ne volim. Nikad ih ne bih sve prodao. Zadržao bih barem deset ovaca iz ljubavi. Da su kod kuće i da ih hranim, samo da ih mogu vidjeti", iskren je. Ponosan je što je sve stekao sam, vlastitim radom. "Znam da sam sve stekao uz njih. Financirao sam si i školovanje, sve. Nisam ovisio ni o mami ni o tati", zaključuje Miloš, inače student Fakulteta tehničkih znanosti.