GOTOVO pola godine Mile Kekin šutio je. Nakon što je pjevač kultnog i pokojnog Hladnog Piva te uspješni vođa novog banda kojeg vodi početkom prosinca na Facebooku u statusu detaljno opisao kako ga je Nikica Jelavić na prevaru namamio na ono što je formalno trebala biti kava, slučaj je odmah potom postao najveća priča kraja prošle i početka ove godine u državi. To je ukralo pozornost tada aktualnoj kampanji za predsjedničke izbore u kojima se natjecala Ivana Kekin, Miletova supruga.

Ta kava i Miletov status pokrenuli su, međutim, i niz nevjerojatnih događaja, afera i drama za pjevača i njegovu obitelj, koja je do tada uživala miran i idiličan život. Inače vrlo rječiti Kekin cijelo je to vrijeme, koje će nazvati najtežim razdobljem života, šutio. Za njega "protuprirodnu" šutnju prekinuo je velikim intervjuom za Index.

U njemu sam ga pitao sva otvorena pitanja koja sam mu htio postaviti još prije pola godine, prije svega o njegovom susretu s Jelavićem. Pokrili smo i aferu oko kuće Kekinovih u Istri te posebno Miletovo privođenje koje je uslijedilo "zbog kuće". Mile će pak u pjesmi za koju ga je nadahnulo to privođenje reći da je razlog zašto je upoznao crnu maricu "njegova divna plava žena".

Kao svaki pjesnik i umjetnik - jer Kekin ima status "slobodnog umjetnika" koji mu jamči državnu mirovinu - ovaj punker i roker grozote je i frustracije koje su ga pogađale zadnjih pola godine pretočio u pjesmu. Ilica i Marica, hajka za odrasle naziv je žestoke stvari čiju vam ekskluzivnu premijeru donosimo na Indexu, a s Kekinom smo analizirali i tu zanimljivu pjesmu.

EKSKLUZIVNO POGLEDAJTE NOVI SPOT MILE KEKINA 

Što ste radili zadnjih pola godine?

To je dobro pitanje. Zadnjih pola godine najteže je razdoblje moga života. I to govorim kao netko tko je skupio lijep broj godina. Pokušao sam, s većim i manjim uspjehom, živjeti normalan život. Pisao sam pjesme, imao probe s bendom, odsvirao par koncerata. Ali moram priznati da smo žena i ja plovili iz dana u dan i pokušavali shvatiti što nam se dogodilo otkad je krenula cijela hajka. Prije svega smo klince pokušavali zaštititi od komentara, medija, reakcija. Nije bilo lako.

Kako su vam djeca reagirala na sve to?

Moja djeca imaju 18 i 13 godina i sve razumiju. Imaju mobitele i sve im je na dva klika, ali i mi smo jako puno s njima o svemu razgovarali. Bili su uznemireni. Ivana i ja smo 20 godina u odličnom braku, jako stabilnom, i jedno drugome smo najveća potpora te je to sigurno doprinijelo da i djeca lakše prebrode cijelu situaciju.

Sve je počelo vašim statusom na Facebooku, u kojem ste opisali susret s Nikicom Jelavićem, ali ne nogometašem, nego njegovim istoimenim i istoprezimenim stricem. U tom statusu ste jako detaljno opisali nalaženje s njim i kako je tekao susret. Status je bio intoniran, napisan kao da prepričavate bizarnu anegdotu.

Ili kako ste sami istaknuli: "Ono kada te pjesma sustigne u stvarnom životu." Idućeg dana uslijedila je reakcija vaše supruge Ivane i njenih stranačkih kolegica. Spominjale su potencijalnu ugrozu za vašu obitelj i isticale da je Jelavićevim pozivom vama i nalaženjem s njim poslana poruka obitelji Kekin, ali i stranci Možemo.

Kada pišem pjesme često posežem za tim da teške teme učinim probavljivijima tako da ih umotam u humoristični omotač i pritom budem malo i sarkastičan. I da, sada kada čitam taj moj status, shvaćam da je, kako ste rekli, opis apsurdnog, bizarnog, nadrealnog susreta. Zapravo to i jest tako bilo jer sam se osjećao kao da sam usred bizarnog filma.

I to kako sam napisao, intonirao taj status, bio je moj način da se izborim s tom situacijom. A to je situacija kada se na prevaru nađeš s čovjekom o kojem si u novinama pročitao samo najgore. I da bih to sebi učinio prihvatljivijim i izbjegao reći koliko me zapravo taj susret prestrašio, koliko mi je bio jeziv i koliko sam bio van sebe, napisao sam taj status u tonu u kojem ga sada ne bih ponovio. Da ga sada pišem, ne bih istaknuo apsurdnost i bizarnost, nego ozbiljnost situacije u kojoj sam se našao i strah koji sam osjećao.

A što se tiče reakcije stranke Možemo, moja supruga je tada bila usred kampanje za predsjednicu Hrvatske, kao što se naknadno pokazalo, ispravno je procijenila kontekst i širu sliku.

U statusu ste naglasili kako vam je Jelavić rekao: "S ovima se danas ništa ne može dogovoriti." To se protumačilo kao njegovo jadanje da aktualna zagrebačka vlast, za razliku od prošle, nije sklona dogovorima ispod stola s moćnicima. Što mislite, je li to bio poziv vašoj supruzi i vrhu stranke Možemo da se urazume i postanu kooperativni?

To morate pitati drugu stranu. Ali da, naš susret je završio tom njegovom rečenicom nakon koje sam ustao i otišao.

Nakon što je afera buknula, Nikica Jelavić vas je više puta javno pozvao da, kako je govorio, "priznate da se vi i on znate od ranije" te da "vi dobro znate tko je on". Zašto na to niste odgovarali?

Ja tog čovjeka nikada nisam upoznao. Zanimljivo, tada je puštena priča da je Jelavića i mene "upoznao Aki Rahimovski". Moram reći da ja, premda poznajem veliki dio glazbene scene, pa čak i ljude s kojima ne dijelim glazbene interese, nikada nisam upoznao Akija Rahimovskog.

Znakovito je da krene priča da vas je upoznao Aki Rahimovski, koji je umro. Samim tim ne može ni opovrgnuti ni potvrditi tu "činjenicu"?

Da, indikativno je da krene priča o tome da nas je povezao čovjek koji nije među živima. Moram ponoviti, ja nikada nisam upoznao ni gospodina Jelavića ni pokojnog Akija.

Moram priznati, a to sam rekao i vašoj supruzi kada je gostovala u našem studiju, meni je bilo nevjerojatno da čovjek poput vas, odrastao i formiran na zagrebačkom asfaltu 80-ih i 90-ih te tako širokih interesa i znanja, ne zna tko je Nikica Jelavić?

Ja sam dakako za njega čuo, kao što sam već spomenuo, iz novina od prije više godina. No nisam pratio ni tu scenu, a ne pratim ni nogometnu, tako da nisam znao kako izgleda, a kamoli da bi mi palo na pamet da me netko zove i lažno se predstavlja. Moram reći da se ja radi prirode svoga posla gotovo svakodnevno upoznajem s novim ljudima raznih profesija koji imaju ideju za angažman, koncert, glumačku ulogu, reklamu itd.

Mislili ste dakle da vas je na kavu pozvao bivši nogometaš Nikica Jelavić?

Mislio sam da me zvao nogometaš jer se čovjek tako predstavio, a u ovih 54 godine nisam imao iskustvo da me netko zove i krivo se predstavlja. O tome koliko mi je ta ideja strana, svjedoči i to da sam ja taj poziv prepričavao našim prijateljima jer mi je bilo zanimljivo da čovjek kod svakog predstavljanja mora nadodati da je nogometaš da ne bi bilo zabune. Nikomu iz mojeg kruga nije palo na pamet da se radi o klopci. Sama ideja da bi se netko sa mnom nalazio na prevaru bila mi je potpuno strana.

Tada je uslijedila afera s kućom u Istri. Jeste li nakon svega požalili što ste je kupili?

Kada mi je supruga ušla u politiku, ljudi su me upozoravali da će sada krenuti niski udarci i vađenje prljavog rublja. Svima sam na to odgovarao da se nas dvoje nemamo čega stidjeti jer smo uvijek radili sve ispravno i po propisima. Nisam požalio što smo je kupili.

Uživam u toj kući i Momjanu, mjestu u kojem smo je uredili. Slobodne trenutke provodimo tamo, u tom mjestu imamo puno prijatelja. Kad je krenula cijela ta hajka, kada su novinari počeli kampirati ispred te naše kuće, susjedi i stanovnici Momjana o nama su govorili samo lijepe stvari.

Uslijedilo je privođenje vas pod sumnjom da ste zemljište oko kuće kupili po cijeni koja je daleko niža od realne, dakle da vam se pogodovalo. Ali pušteni ste još istog dana, dakle DORH očito nije imao ništa protiv vas?

Apsolutno sve sam radio po zakonu i proceduri. Čitao sam taj dokument u kojem se me sumnjiči detaljno, ali nikako mi nije jasno što se to meni stavlja na teret. Ja sam iskazao namjeru kupnje tog zemljišta, platio iznad traženog iznosa u ponudi i platio porez državi na to.

Nisam se cjenkao, nisam tražio nižu cijenu, sve sam uradio po proceduri koja se tražila te 2018. godine, a napominjem da sam kasnije saznao da je procjena rađena 2013. godine, davno prije nego što sam ja uopće stupio nogom u Momjan.

Iznos koji je tu bio "sporan" je sedam tisuća eura. Sandra Benčić je to komentirala: "Sedam tisuća eura? Mile Kekin toliko zaradi za jednu noć!"

Sandru znam još otkako je išla na koncerte Hladnog Piva 90-ih po Zagrebu, Zaboku... i uvjeren sam da je tom izjavom htjela ukazati na apsurdnost optužbi koje se meni stavljaju na teret.

A zaista i jesu apsurdne jer na koncu ja sam i te 2018. javna osoba, živim od svog ugleda pa ga sigurno ne bih riskirao radeći nešto protupropisno za iznos koji je u odnosu na investiciju, dakle kuću koju smo gradili, malen.

Što se tiče koncerata i zarada od njih, želim nešto demistificirati: svaki koncert je poslovni pothvat. Podrazumijeva troškove benda, razglasa, majstora tona, svjetla, benzina, reklama...

Dosta je koncerata na kojima ne da nisam zaradio, nego sam bio u minusu. To je show business. Nekada ima malo više showa, a malo manje businessa. I ima puno rizika. Naravno, nakon gotovo 35 godina na sceni ja sam nešto i zaradio i stvorio i na to sam ponosan.

Tada se povela priča oko toga da kako Miletu Kekinu, koji tako dobro zarađuje, mi porezni obveznici plaćamo mirovinsko i zdravstveno?

Ja sam dobio to priznanje, status umjetnika. To sam prvenstveno tako shvatio, kao priznanje. Međutim, ja sam to dobio znate kada? Prije 25 godina, prije četvrt stoljeća. I nakon toliko vremena što to nitko nije niti spomenuo, a kamoli problematizirao, to sad odjednom postane tema u javnosti. Ja sam to dobio po zakonu i ne sramim se toga. Ako se zakon promijeni, ja ću se tome dakako prilagoditi.

U kampanji blaćenja ili kako je nazivate hajci, posebno je bijedno bilo što su vam se rugali nazivajući vas "Milutinom". Vjerojatno tako tim verbalnim siledžijama zvučite kao Srbin, pa ste samim tim još lakša meta?

To je psihologija i retorika razrednih nasilnika. Nju koristi Trump kada priča o suparnicima. Jadni su ljudi kojima nečije ime može biti uvredljivo. Milutin je lijepo ime, kao što je moje ime Milan, ali i Hrvoje i Tomislav. To su sve doista lijepa imena. No, očito ima publike za te nasilnike po medijskoj kanalizaciji, što se vidi posebno u komentarima ispod tekstova na portalima.

Uslijedilo je vaše uhićenje, potpuno neočekivano. Da situacija bude još gora i dramatičnija, to se dogodilo dan prije već odavno rasprodanog koncerta u Beogradu?

Bio je petak. Ja ujutro vodim psa u šetnju, prije nego što ću otići u nabavku na tržnicu Dolac i sutradan otputovati u Beograd na naš rasprodani koncert. Sve je dakle u redu. Ali dok sam ispred zgrade sa psom, prilaze mi muškarac i žena, pokazuju isprave i govore mi da su iz DORH-a.

Nastavljaju da imaju nalog za moje uhićenje, pretres moje imovine i oduzimanje mobitela i laptopa. Ja sam bio preneražen. Ušli smo u moj stan, u kojem je bila i moja žena. Došlo je njih još dvoje iz DORH-a. Morao sam prije pretresa potpisati niz dokumenata.

Moram priznati da su cijelo vrijeme bili jako korektni, kao i da sam osjećao da im je jako nelagodno zato što moraju raditi to što rade. Zato što znaju da je to igrokaz koji služi za blaćenje, uznemiravanje i ponižavanje mene i moje obitelji.

Gdje su prilikom pretresa stana i vašeg privođenja bila djeca?

Srećom, bili su u školi. Još veća sreća u toj nesreći bila je ta što za vrijeme nastave ne smiju gledati mobitele. Moja žena je odmah kontaktirala naše prijatelje, ljude od povjerenja, da odu po našu djecu u školu. Da od njih saznaju što se dogodilo, a ne tako da otvore portale ili društvene mreže.

I kada smo navečer tog dana, kada sam pušten nakon ispitivanja u DORH-u, pričali s djecom, oni su nam rekli da su po tome kako su im ti naši prijatelji pristupili i kako su ih gledali, mislili da se Ivani ili meni nešto grozno dogodilo, da smo stradali.

Pokušajte samo zamisliti koliku traumu to izaziva kod cijele obitelji i posebno kod djece. Uvjeren sam da je to bio cilj onima koji su to režirali. Zastrašivanje, ponižavanje i posebno bitno, slanje poruke. Svima koji pomišljaju baviti se radom za opće dobro da dobro razmisle i još bolje odustanu. Mi ovdje svjedočimo, a to sam u pjesmi i napisao, svitanju mraka.

Jeste li za vrijeme te hajke dobili poruke potpore?

Dobio sam doslovno stotine poruka. Od susjeda i prijatelja, zatim ljudi koje nisam vidio ni čuo godinama, do onih koje uopće ne poznajem, a imali su potrebu javiti mi se. Svima o kojima ovdje govorim se i ovom prilikom želim zahvaliti jer su mi sve te poruke i iskazi podrške nama značili strahovito puno.

Kao što su mi značili i tekstovi koje su napisali Ante Tomić, Viktor Ivančić, Miljenko Jergović... Ljudi do čijeg mi je mišljenja i stava stalo. U takvoj situaciji čovjeku nevjerojatno znači kada vidi da nije sam, a mi smo dobili potporu stotina ljudi i na tome sam im beskrajno zahvalan.

Jeste li na kraju održali rasprodani koncert u Beogradu?

Jesam. Bio je to poseban koncert, a jedan fan iz publike mi je poklonio malu kutiju s vezicama. Naravno, aluzija je bila jasna: prilikom privođenja i uhićenja osobi se oduzimaju vezice.

Nakon raspada Hladnog Piva vi ste krenuli u karijeru s novim bendom, a vaši dugogodišnji suborci iz benda pokrenuli su Savršene marginalce. Band koji svira pjesme sa samo prva tri albuma Piva, dok ste bili samo punk-rock band. Umjesto vas vokal je Hrvoje Krmpotić Krmpa, pjevač hard core legendi Deafness By Noise. Jeste li ih slušali ili gledali?

Gledao sam njihove live snimke na mrežama i to što sam vidio i čuo je sjajno. Dečki praše čvrsti punk-rock i to rade odlično. Na kraju je za publiku ispalo odlično jer su raspadom Hladnog Piva umjesto jednog benda dobili dva.

Kada sam vašu suprugu Ivanu intervjuirao tijekom kampanje za predsjednicu, prilikom upoznavanja sam je pozdravio: "Evo zelinske Yoko Ono!" Ona je naravno shvatila moju zajebanciju i nasmijala se. Hajmo demistificirati još jednu birtijsku priču: je li se Hladno Pivo "raspalo jer je Mile krenuo za ženom u politiku"?

Ne. Pa, ja sam još 1999. na koncertu u Tvornici pozvao ljude da glasaju protiv HDZ-a. Nikada nisam zazirao od iskazivanja političkih stavova, uostalom pa neke od mojih najslušanijih pjesama su krajnje političke. Spomenut ću samo Firmu, Politiku, Na ovim prostorima.

Do raspada benda je došlo jednostavno zbog zasićenja. Drago mi je da nije bilo nikakvog povlačenja po medijima. Odsvirali smo turneju do kraja, vratili se u Zagreb i otišli svatko svojim putem.

Kad smo kod pjesama Piva, Bačkizagre stuhpašeja je ona pjesma koja vam se 25 godina kasnije dogodila u životu. O kome ta pjesma govori u originalu?

Ha, to morate pitati Subu, bubnjara Piva i sada Marginalaca. Naime, ta pjesma i to odlična pjesma je njegova. On nam je došao s idejom i tekstom, a nama se to jako svidjelo i tako je nastala pjesma. Ja sam je uvijek shvaćao kao da opisuje nekog zagrebačkog wannabe Scarfacea. U svakom slučaju, Suba je napravio sjajnu stvar. Ali točno je da su me mnoge moje pjesme sustigle.

Kako je to sve što vam se dogodilo utjecalo na vas kao umjetnika? Vidimo da je poslužilo kao inspiracija za Ilicu i maricu, ali hoće li na novom albumu biti još stvari o teškom razdoblju?

Ne želim napraviti album koji će se baviti isključivo ovom temom, ali trebam to izbaciti iz sebe. Zato sam i napisao pjesmu koja se zove Ilica i Marica, hajka za odrasle. U njoj ima puno mog iskustva oko uhićenja i privođenja, zapravo je dokumentaristička, prepuna detalja kao što su da je marica puna opušaka i da sam kroz njen pleksiglas gledao Sljeme kao simbol slobode i Zagreba.

Ilica i Marica je od početka jako žestoka, u maniri onih dobrih starih stvari Hladnog Piva na kojima smo mi X-eri i Milenijalci odrastali. Kada sam čuo rif i ritam na početku pomislio sam: "Pa ako je privođenje rezultiralo ovakvom žesticom, tada to i nije najgore što se Miletu moglo dogoditi..."

Hahaha. Jako slično mi je rekao jedan statist na snimanju spota: "Dobra ti je ova stvar, treba te češće hapsiti."

U Ilici i Marici je par posebno efektnih lirskih detalja, pa ću ih izdvojiti uz zamolbu da ih komentirate: "Ilica i marica, vama zvuči kao bajka. Važno da mi vide djeca kako se pokreće hajka"?

Mi rođeni 70-ih odrasli smo u uvjerenju da je komunizam jednako diktatura, a kapitalizam jednako demokracija. Međutim, sada svjedočimo da je i kapitalizam otkrio prednosti diktature. Od Amerike nadalje. Antidemokratske tendencije dovode do toga da se represivni aparat koristi protiv opozicije i njene rodbine. Upravo o tome pjevam, kako u real timeu gledamo svitanje mraka.

"Svaki dobar linč mora malo biti krindž" je referenca za mlade zbog ove zadnje riječi?

Da, u tom stihu spominjem djecu, pa sam se tu koristio i njihovim leksikon. Ja nikada ne bih iskoristio tu riječ u svakodnevnom govoru, ali moja i ostala djeca je koriste i s njom se povezuju.

"Stiže čovjek-slon. Gone me hijene zbog moje divne plave žene." Pjesnici rado koriste kontrastne metafore, a ovdje ste opisujući vaš dolazak na policiju spojili Vas kao nakazu iz filma Davida Lyncha i suprugu kao krasoticu iz pjesme Kiće Slabinca?

Bilo je neizbježno referirati se na onu koja je razlog, povod hajke, a to je moja supruga.

To ste napravili bez straha da ćete ispasti papučar ili cringe?

Hahaha, da. Mislim da je svima jasno koja mi je bila namjera.

"Mora biti puno ljudi, da se nitko ne usudi. Dići glas, biti meta poštovanog polusvijeta." Na koga ste mislili pod ovim "poštovani polusvijet"?

Ostavit ću tu pjesničku sliku da je ljudi shvate sami. Neću je protumačiti, nego ostaviti interpretaciju nje slušateljima.
Osnovno je da vrhuška na vlasti ulaže ogroman trud da se ljude uvjeri da su svi isti. Ako to uspiješ napraviti, možeš vladati vječno. I tome sada mi svjedočimo. Trebaš ljude ubiti u pojam i tako ih natjerati da se ne bave politikom kao općim dobrom.

Gdje će se Ilica i Marica prvi put moći čuti uživo?

U Močvari ću 26.6. prirediti specijalni koncert. Pod nazivom "Saslušanje Mileta Kekina", pa da se konačno iz ove političke močvare vratim u rokersku Močvaru, klub gdje sam zadnji put svirao prije puno godina.

Deset dana kasnije točno preko puta Močvare, na drugoj obali Save, održat će se Thompsonov koncert, najveći koncert u povijesti Hrvatske. Veći od onog kojeg su na istom mjestu imali Papa Ivan Pavao Drugi, Rolling Stonesi i Metallica?

Neka se ljudi vesele. Nadam se da će sve biti u redu i da će organizator biti na visini zadatka.

Kakva vam je pjesma Ako ne znaš što je bilo?

Nisam je čuo, u autu slušam svoju glazbu, a kad hodam po gradu često slušam podcastove, živim u tom svom svijetu i dobro mi je. Teško da bih je mogao čuti i po mjestima na koje izlazim. Ne znam ono što želim ne znati.

Što slušate od hrvatskih izvođača?

Odlični su mi Klinika Denisa Kataneca, MORT i IDEM.