MNOGI sanjaju o tome da se upuste u projekt renovacije i udahnu novi život zapuštenoj građevini. No za britanskog poduzetnika Mikea Connera, bivšeg vlasnika softverske tvrtke, kupnja i obnova napoleonske utvrde iz 19. stoljeća donijela je više izazova nego što je mogao zamisliti.

Conner, danas 52-godišnjak, u svibnju 2017. kupio je otok Thorne u blizini Milford Havena u Pembrokeshiru za 647.000 eura. Utvrda, poznata po zabavama tijekom ranijih vlasnika, stajala je prazna čak 17 godina. Trebalo mu je oko godinu dana da je dovede u stanje pogodno za život, a danas se može pohvaliti s 40 kreveta, četiri kupaonice i vlastitim noćnim klubom. Nakon potpune obnove, povijesni objekt vraćen je na tržište, ovaj put za 3.5 milijuna eura, prenosi BBC.

"Mnogi su to opisali kao krizu srednjih godina", našalio se Conner. "Zbilja nisam znao u što se upuštam."

Povijest otoka

Utvrda za 100 vojnika sagrađena je 1850-ih kako bi se zaštitila luka Milford Haven od mogućih francuskih pomorskih napada. Prvi prijedlog za gradnju pojavio se 1817., ali je realizacija krenula tek nakon 1852. Na ulazu u otok i danas stoji uklesana godina 1854.

Nakon Drugog svjetskog rata, 1947., otok je pretvoren u hotel koji se iznajmljivao za rođendane, vjenčanja i momačke zabave. Godine 1999. prodan je privatnim vlasnicima, a dvije godine kasnije otkupila ga je hotelska grupa Von Essen, s namjerom da uloži 4.7 milijuna eura u obnovu i postavi žičaru za pristup s kopna. No projekt nikada nije zaživio i otok je ostao napušten sve do Connerove kupnje.

"Nije bilo struje ni vode, a svu hranu i otpad morali smo vraćati na kopno", prisjetio se Conner. "Moja se supruga prilično naljutila kad sam joj rekao da sam ga kupio. Rekla je da će doći tek kada bude imao ispravan toalet, što je posve razumno." Da bi došao do prvog funkcionalnog toaleta, morao je probiti pet metara stijene kako bi postavio pumpu, što ga je koštalo 233.000 eura.

Obnova koja je trajala pet godina

"Wales ima nevjerojatne povijesne građevine koje su u zaista tužnom stanju", rekao je Conner, objašnjavajući što ga je motiviralo na pothvat. Proces obnove trajao je gotovo pet godina. Šest radnika živjelo je na otoku gotovo četiri godine, a veliki dio opreme i materijala dopreman je helikopterom, što je, kako kaže Conner, bio "nevjerojatno težak" posao.

"Većina ljudi koji su se pridružili projektu i danas rade sa mnom", ističe. "Nisi mogao predvidjeti koliko će ih željeti pomoći."

Radnici bi na otoku ostajali po dva tjedna, bez mogućnosti tuširanja, prekriveni prašinom i iscrpljeni morem. "Mobitele su punili pomoću generatora, a za kupanje bi morali skočiti u more. Bio je to težak život", prisjeća se Conner.

Iako je po struci nastavnik dizajna i tehnologije, najviše ga je veselio proces oblikovanja prostora. Zadivilo ga je što su viktorijanski graditelji uspjeli izgraditi tako veličanstvenu utvrdu. "Tisuću ljudi radilo je na gradnji dvije godine, a građena je na isti način kao Stonehenge", rekao je.

"Osjećao sam da je moj zadatak modernizirati je", objasnio je. "Gotovo je poput počasti njihovu radu, a vi zapravo samo dograđujete posljednji mali dio na ono što je već bilo veličanstveno, neuništivo zdanje."

Život na otoku

Prema Conneru, otok je "vidio sve", od zabava s 80 ljudi do trenutaka potpune tišine. Kako nema susjeda, ondje je održao i vlastiti festival povodom 50. rođendana. "Ljudi koji dolaze na vikend iznenade se kad im dam vreću za smeće i kažem da je moraju ponijeti natrag – ovdje nitko ne dolazi pokupiti kante", opisao je.

Conner je otok nazvao "nevjerojatnim iskustvom" jer ga je prisilio da napusti svakodnevne poslovne rutine. "Svi često živimo po kalendaru sastanaka, ali otok je potpuna suprotnost – izvan mreže. Osjećaj je stvarnog vremena, osjećaj života. Vrijeme ondje staje, ljudi uglavnom odlože mobitele i jednostavno žive. Mislim da je to ono što Thorne čini posebnim mjestom – ljudi su prisutni."

Iako je podrijetlom iz Gloucestershirea i ne živi stalno na otoku, Conner je ondje proveo mnogo vremena kao glavni izvođač radova. U početku je paralelno vodio i vlastitu softversku tvrtku, ali ju je prije dvije godine prodao. "Za mene je bilo prilično katarzično imati taj paralelni život pun kaosa, što je, posebno tijekom covida, bilo sjajno."

Projekt mu je otkrio i dio osobne povijesti: tek nakon što je dobio ključeve otoka, saznao je da je četvrtinom Velšanin jer je njegova majka odrasla u Upton Castleu u Pembroke Docku.

Pogled u budućnost

Conner se nada da će budući vlasnik otoka uživati u njemu jednako kao i on. Smatra da otok ima ogroman potencijal kao turistička atrakcija ili čak mjesto održavanja "najnevjerojatnijih rejvova".

Prema njegovim riječima, otok bi mogao nuditi "nevjerojatno 24-satno iskustvo" za oko 800 ljudi. "Mislim da bi to bilo sjajno za Wales, ali ja nisam u toj industriji i ne znam kako to funkcionira. Ako bi se stvarali prihodi, otvarala radna mjesta i održavala sama sebe, to bi bio sjajan ishod. Što ga više ljudi koristi, to bolje, jer mora biti jedna od najzanimljivijih građevina u ovom području."

Conner vjeruje da bi više ljudi trebalo posjetiti Wales i otkriti njegove ljepote. "To je prazno platno i sljedeći vlasnik može odlučiti za što će ga koristiti. Ali ako se ondje budu održavali događaji, preko stakla bih se dovukao da budem tamo", zaključio je.