"SVE o gumama naučio sam u seriji Drive to Survive", tako se u filmu F1 pohvalio jedan od članova Upravnog odbora Formula 1 tima neposredno pred početak utrke kojom se veteran automobilizma Sonny Hayes (Brad Pitt) vraća u Formulu 1 kako bi pomogao starom vozačkom partneru Rubenu (Javier Bardem) i njegovom talentiranom, no neiskusnom vozaču Joshui (Damson Idris) da ostvare prvu F1 pobjedu.

Nije riječ tek o simpatičnoj dosjetki, već referenci na iznimno popularnu Netflixovu dokumentarnu, ili točnije faktual seriju bez koje vjerojatno ne bi bilo niti ovog filma. Drive to Survive pojavila se na Netflixu u vrijeme korona pandemije kad su mnogi drugi sportovi bili obustavljeni, a na streaming servisima nije bilo nikad dovoljno sadržaja za kratiti dosadne dane bez izlazaka, te je postala jedan od najgledanijih sadržaja. 

Oldskul sentiment

Originalan format i fenomenalan storytelling omogućili su i gledateljima s nevelikim znanjem o Formuli 1 da je upoznaju na drugačiji način, a ne samo kroz suparništvo dvojice vozača koji se bore za naslov. Umjesto ponavljanja priča o Hamiltonu i Verstappenu, u njoj je podjednak naglasak stavljen na muke malih momčadi da zatvore budžet ili na vozačka rivalstva unutar pojedinog tima, nerijetko mnogo žešća od onih između timova.

Sport koji se nalazio u slobodnom padu (prihoda, gledanosti, hajpa…) odjednom je ponovno postao vruća roba, a posebno je bilo važno buđenje golemog interesa za Formulu 1 u SAD-u gdje su cijene TV prava preko noći otišle u nebo, a većina novih marketinških i inih partnera dolazila je iz dotad na F1 ravnodušne Amerike. 

Kao logičan rezultat pojavile su se i dvije nove utrke Formule 1 u SAD-u, uz već postojeću u Austinu, od 2022. 'oktanski cirkus' gostuje i u Miamiju, a od 2023. i u Las Vegasu. 

Sljedeća logična posljedica novonastale popularnosti F1 u Americi je produkcija visokobudžetnog sportskog F1 filma. Nije da se dosad u Hollywoodu nisu snimali filmovi o Formuli 1, no nikad s ovako velikim budžetom: Apple koji stoji iza filma prijavio je budžet od 200 milijuna dolara, dok neslužbene informacije govore kako je točnija cifra bliža 300 milijuna.

Hoće li i kako Apple povratiti uloženo - vjerojatno neće, ali mu to zbog specifičnog streamerskog biznis modela nije toliko važno - nije naša briga, umjesto toga naše je veselje da je F1 spektakularan, napet i zabavan film koji je nadišao većinu očekivanja.

Priča je zapravo otrcana – veteran s F1 traumom iz mladosti koji živi od danas do sutra neki svoj život i svoju briju, a utrkuje se za siću i vlastiti gušt, pozvan je da se priključi najslabijoj ekipi u Formuli 1 te pomogne starom kompanjonu da ne izgubi kontrolu nad timom. Film, ipak, ne ostavlja dojam otrcanosti, prije bih rekao da budi neki oldskul sentiment. 

Jedan od producenata je Jerry Bruckheimer pa nije teško locirati da nas taj sentiment vodi ravno u 80-e i 90-e u kojima je Bruckheimer, ma što tko mislio o njemu, s naslovima poput Policajca s Beverly Hillsa, Bad Boysa i Top Guna bio zaista neprikosnoven.

Nije posustao niti u novom mileniju, serijal Pirata s Kariba, serije CSI: Miami, CSI: New York i Lucifer, kao i Top Gun: Maverick, a evo sada i aktualni F1 čine tek dio filmografije sada već 82-godišnjeg producenta s kojom se malo tko u novijoj povijesti Hollywooda može mjeriti.

Inteligentna zabava

Itekako se u F1 osjeća Jerryjeva ruka, no kako film ipak ne bi zaglavio u pukom romantiziranju moćnih automobila, divljanju testosterona i isparavanju vrućih guma u zalasku sunca, potrudili su se Ehren Kruger (Top Gun: Maverick) u scenarističkom te Joseph Kosinski u scenarističkom i redateljskom cockpitu.

Jednom su već spasili Hollywood, barem takav status ima njihov Top Gun: Maverick, prvi zaista veliki hit nakon pandemije koji je barem dijelom vratio publiku u kina, a s F1 nastavljaju već uhodanim stazama inteligentne i vješto zapakirane holivudske zabave. Ova ofucana sintagma odavno je izgubila smisao, no oni joj ga filmovima poput Mavericka i F1 pokušavaju vratiti.

Dobra je stvar s F1 što iako se priča vozi stalno na rubu stereotipa, no redovito pronalazi načine da unutar žanrovskih zadatosti zaobiđe makar one najofucanije te nas barem s vremena na vrijeme iznenadi. To je primjetno već i izvrsnoj uvodnoj sekvenci u kojoj se Brad Pitt budi u prikolici u totalnom neredu, pomislili bismo da je mamuran, no ipak nekako uspijeva obući vozačko odijelo, napraviti par zgibova te otpiti gutljaj kave prije nego što će ući u trkaći automobil kako bi odradio noćnu šihtu u čuvenoj utrci 24 sata Daytone. I pobijediti. 

Tako nekako će priča ići i dalje, Kruger i Kosinski, neće se libiti poznatih tipova, tropa i motiva, no redovito će pronaći način da dijaloge, zaplete, rasplete i obrate u priči dodatno začine i izbave iz klišeja. Takav je slučaj i s glavnim likom, romantiziranim usamljenikom koji kao u vesternu lunja od utrke do utrke, no ipak ne lupa glavom u zid, već kad je potrebno suspregne ego i posve neočekivano zaigra za ekipu. 

Isti je zahtjev stavljen i pred odsjek režije, naime u posljednjih je desetak godina snimljen sasvim pristojan korpus dobrih automobilskih filmova – sve tamo od Rusha i Need for Speed pa do Ford v Ferrari i filma i serije Senna -  s izvanredno režiranim scenama vožnje pa je trebalo podići letvicu. 

Kosinski je u suradnji sa snimateljem Claudijem Mirandom razvio kamere čak i manje od onih koje su korištene u Mavericku, što im je omogućilo snimanje iz cockpita i stvorilo dojam hiperrealističnosti, dok je Lewis Hamilton, kao producent filma, uspio osigurati snimanje na pravim stazama i u pravim bolidima, modificiranim Formulama 2, koje u filmu izgledaju vrlo uvjerljivo, te likove poput Alonsa, Verstappena i Tota Wolffa u ulogama statista.

Brad Pitt nosi pola filma

Rezultat je impresivan, utrke su maestralno režirane, uzbudljive i napete bez da stalno ponavljaju kadrove poravnatih prednjih krilaca bolida, a istovremeno potpuno pregledne i ne izazivaju konfuziju kod gledatelja. Naravno, sliku prati i fantastičan zvuk pa je izvjesna oskarovska nominacija za isti.

"Imamo li auto?", upita jedan član tima tijekom posljednje i odlučne utrke.

"Imamo vozača", odgovara Javier Bardem. 

Ma koliko produkcija, scenarij i režija bili dobri, a jako su dobri, ništa od toga na filmu, baš kao ni u Formuli 1, nije dovoljno za uspjeh bez vozača. Srećom, vozač je ovdje top, ma koliko godina imao, a ima ih poprilično, Brad Pitt  bez problema nosi barem pola filma, ako ne još i malo više. 

Teško da će ikad više biti onako kul kao što je bio kod Quentina Tarantina u Bilo jednom u Hollywoodu, no i ovo što smo ovdje vidjeli sasvim je u redu. Šarmantan je i nastup Javiera Bardema, solidan je mladi Damson Idris, no ipak je najviše simpatija pobrala Kerry Condon koja sjajno kreira lik glavne konstruktorice, samosvjestan ženski lik koji je mnogo više od puke romantične recke Brada Pitta. 

Kad sve zbrojimo i oduzmemo možemo zaključiti kako je ljeto tek počelo, no usudio bih se prognozirati da smo najzabavniji film ljetne kino sezone već pogledali.

Ocjena: 8/10