IAKO se često kaže da su godine samo broj, veze u kojima postoji veća razlika u godinama nerijetko nailaze na brojne prepreke - od osude okoline i različitih stavova u obitelji do neusklađenih životnih navika. Zato se nameće pitanje postoji li uopće idealna razlika u godinama koja povećava izglede za uspješnu vezu.

Psihologinja: Manja razlika u godinama smatra se poželjnijom

Prema psihologinji Eloise Skinner, manja razlika u godinama uglavnom je povoljnija, a idealnom se smatra ona od nula do tri godine. Glavni je razlog to što se partneri tada najčešće nalaze u sličnoj životnoj fazi.

"Vjerojatnije je da ćete imati usklađena financijska očekivanja kad je riječ o potrošnji, štednji i ulaganjima, kao i slične planove povezane sa zdravljem", pojasnila je Skinner za Metro. Dodala je i da su partneri tada često usklađeniji u fizičkom smislu, pa lakše zajedno sudjeluju u istim aktivnostima tijekom vikenda, ravnopravnije dijele brigu o djeci i češće imaju podudarne želje kada su u pitanju putovanja.

Stručnjakinja upozorava i na to da istraživanja pokazuju kako je zadovoljstvo vezom često niže u partnerstvima s velikom razlikom u godinama. To, naravno, ne znači da takve veze ne mogu biti sretne i stabilne, ali partneri moraju biti svjesni da će neizbježan proces starenja dodatno utjecati na dinamiku njihova odnosa.

Kada razlika u godinama postaje problem?

Prema riječima Eloise Skinner, velika razlika u godinama može postati problem onda kada dovede do neusklađenosti u razini zrelosti - onome što bismo mogli nazvati emocionalnom dobi - ali i u životnom iskustvu, vrijednostima, prioritetima i očekivanjima.

Kao primjer navodi velike životne odluke, poput osnivanja obitelji. Ako je jedan partner znatno stariji, mogu se pojaviti poteškoće povezane sa začećem ili razlike u pristupu roditeljstvu. Psihologinja ističe i da financijsko planiranje tada može biti složenije: dok jedan partner već razmišlja o mirovini, drugi je možda tek spreman na veće financijske rizike.

Iako Skinner smatra da ne postoji strogo određena gornja granica prihvatljive razlike u godinama, naglašava da bi svaki par trebao iskreno procijeniti vlastite potrebe i mogućnost da jedno drugome pruže život kakav žele.

Jedan od ozbiljnijih izazova može biti i neravnoteža moći, primjerice kada jedan partner ima uspješniju karijeru, viši društveni status ili znatno više novca. No takva se neravnoteža može pojaviti i u vezama u kojima nema veće razlike u godinama. Za stabilan i dugoročan odnos, zaključuje Skinner, ključno je da su partneri na sličnoj razini emocionalne i psihološke zrelosti te da dijele iste ili barem vrlo slične vrijednosti, ciljeve i životne sklonosti - a to je češće slučaj u vezama s manjom razlikom u godinama, zaključuje psihologinja.